Ako npr. regulator ima šest stepeni, svaki njegov stepen uključuje/isključuje kontakter koji uključuje/isključuje baterije (čitaj kVAr) vezane na njega.
Ako je sistem dobro isprojektovan, npr. da ima cos fi =0.95 pri uključenim svim stepenima, a u praksi imamo cos fi =0.85, onda problem može biti u regulatoru (nije uključio sve stepene), ili u kontakterima (dobili su nalog od regulatora, ali oni nisu uključili).
Regulatori obično imaju indikaciju koliko im je stepeni uključeno (svaki stepen ima svoju "lampicu") tako da se to može vizuelno provjeriti, a ako je problem "do kontaktera", solidan električar zna kako "ručno" uključiti svaki od njih, tako da se to može probati.
Ne znam jesam li išta "razbistrio", javi šta je bilo.[/QUOT
Ako je cosfi pri svim uključenim stepenima trebao biti 0,95, ali je u praksi 0,85. To je problem u dimenzionisanju baterija.
Evo primer:
Ako ti je potrebo 225kVAr da kompezuješ reaktivnu energiju u nekom postrojenju, nije isto ako stavis 1x25, 1x50, 1x50, 1x50, 1x50kVAr (korak 1.2.2.2.) ili 1x 15kVAr, 1x30kVAr, (1x60kVAr)x3, (korak 1.2.4.4.4.)
Poenta je staviti što je moguće veći broj manjih stepenova, jer se tako može fino peglati cosfi. Kod tebe kontroler dolazi do određene vrednosti ali je ne može skroz ispeglati.
Ako se desi da je cosfi manji od zatatog, a kontroler ne uključuje sve korake, onda je problem u prevelikim koracima, tj ako uključi sledeći korak, doći će do prekompezacije.
Kontroler "zna" da li su mu uključeni traženi kontaktori i ukoliko da signal za uključenje određenog kontaktora, ali se uključenje ne desi, javlja se alarm koji obaveštava o problemu sa kontaktorom.
Postoje i algoritmi po kojima će kontroler vršiti kompezaciju. Da li će uključiti prvo najveći stepen, ili najmanji, koji će prvi isključiti ...... To se sve podešava u kontroleru, u zavisnosti od koraka koji ste izabrali.