Bio je to predivan suncan dan, pticice su cvrkutale na blagom povetarcu, nosene mirisom vec uvelog cveca i vlazne zenske kose.
"Tashta" i "cerka" su predlozile romantican rucak u troje, doduse malo zakasneo zbog brojnih obaveza koje je trebalo obaviti tog dana, placanje racuna, odlazak do banke, apoteke, pa cak i obucara sve usput. Neminovno i kratko zadrzavanje od skoro 1,5 sat kod stare prijateljice kako bi se razmenile price o tome cija je cerka uspesnija. Srecom sudija nije svirao produzetke, tako da smo nastavili do mesta za klopu. Bio je cak i mali pokloncic sa "tashtine" strane, propracen cudnim zvukovima i zalbama njene mezimice na...mene naravno. Ne postoje idealni muskarci. A jos teze je kada ne znas da li je on ustvari manje, vise ili srednje idealan i da li je kao takav za tebe...Slazete se?
Nakon "fajronta" procitao sam mail drugara koji je pitao jednostavno "Sta radis?".
Odgovorio sam "Tek sam usao u kucu, bio sam ceo dan sa mojom najmilijom i njenom kevom vozikali smo se okolo Sinoc smo do kasno gledali film a rano sam ustao pa sam umoran".
Krajnje naivan i lepo srocen tekst, koji je pre svega imao za cilj da potencijalnog nezeljenog gosta odvrati od pomisli da se i fizicki manifestuje u mojoj kuci (umoran sam), i usput saopsti da je bilo nekih desavanja (koja su cak po mom misljenju i sasvim dobro ispala) doveo je do neocekivanog preokreta emotivne situacije moje mace sa loseg na gore.
Naime nesrecni mail je zavrsio greskom u njenom inbox-u, a onda je usledio besan telefonski poziv sa druge strane pracen ponavljanjem pitanja "Da li imam nesto da kazem?", standardnim "tekstom za raskid", i nakon toga upucivanjem starije garde (koja me je do malopre tako lepo primala) da se javlja na telefon i govori kako je pogresan broj.
Nakon ponovnog uspostavljanja komunikacije par sati kasnije optuzen sam da sam neemocionalno bice koje pljuje po svemu sto se lepo ucini ZA MENE, jer sam izmedju ostalog vozen da i sam kupim za mene neke stvarcice u sports shop-u, placen mi je rucak i ostalo, a ja sve to nisam naveo u mom mailu vec sam to omalovazio sa "vozikali smo se". (mada ja stvarno volim da se vozim)
Istaknuto je kao velika mana sto ja stalno ponavljam kako je za mene bitno poverenje i osecaj pripadnosti, da bih na kraju bio optuzen po deseti put da najverovatnije imam tajnu gej vezu sa drugarom kojem sam poslao poruku jer se citiram "iz nje moze zakljuciti preterana bliskost, i pravdanje sebe samog drugoj strani".
Navodno, to ne radim nikad sa njom. Malo verovatno, a cak i da je tako, sta mislite ko je kriv za taj nedostatak "bliskosti" ili bolje reci "poverenja" (ko ono bese pljuvao zadnji po poverenju)?
Da li je sve ovo normalno? Nije. Da li treba motka? Treba.
Da li moze da se ocekuje preokret situacije? Moze. Da li ovakav stav doprinosi razvijanju poverenja i ljubavi potrebnih za dobru vezu? Ne. Da li ovakvo ponasanje moze doneti bilo kakvo dobro drugoj strani u blizoj ili daljoj buducnosti? Tesko.
Pitanje je samo da li je ovo mozdas sve iscenirano iz nekog razloga? Ako je tako...posledice mogu biti jos...ozbiljnije.
On nikada ne spava. Ja nikada ne zaboravljam. Na greskama se uci. U strahu se umire.
"Tashta" i "cerka" su predlozile romantican rucak u troje, doduse malo zakasneo zbog brojnih obaveza koje je trebalo obaviti tog dana, placanje racuna, odlazak do banke, apoteke, pa cak i obucara sve usput. Neminovno i kratko zadrzavanje od skoro 1,5 sat kod stare prijateljice kako bi se razmenile price o tome cija je cerka uspesnija. Srecom sudija nije svirao produzetke, tako da smo nastavili do mesta za klopu. Bio je cak i mali pokloncic sa "tashtine" strane, propracen cudnim zvukovima i zalbama njene mezimice na...mene naravno. Ne postoje idealni muskarci. A jos teze je kada ne znas da li je on ustvari manje, vise ili srednje idealan i da li je kao takav za tebe...Slazete se?
Nakon "fajronta" procitao sam mail drugara koji je pitao jednostavno "Sta radis?".
Odgovorio sam "Tek sam usao u kucu, bio sam ceo dan sa mojom najmilijom i njenom kevom vozikali smo se okolo Sinoc smo do kasno gledali film a rano sam ustao pa sam umoran".
Krajnje naivan i lepo srocen tekst, koji je pre svega imao za cilj da potencijalnog nezeljenog gosta odvrati od pomisli da se i fizicki manifestuje u mojoj kuci (umoran sam), i usput saopsti da je bilo nekih desavanja (koja su cak po mom misljenju i sasvim dobro ispala) doveo je do neocekivanog preokreta emotivne situacije moje mace sa loseg na gore.
Naime nesrecni mail je zavrsio greskom u njenom inbox-u, a onda je usledio besan telefonski poziv sa druge strane pracen ponavljanjem pitanja "Da li imam nesto da kazem?", standardnim "tekstom za raskid", i nakon toga upucivanjem starije garde (koja me je do malopre tako lepo primala) da se javlja na telefon i govori kako je pogresan broj.
Nakon ponovnog uspostavljanja komunikacije par sati kasnije optuzen sam da sam neemocionalno bice koje pljuje po svemu sto se lepo ucini ZA MENE, jer sam izmedju ostalog vozen da i sam kupim za mene neke stvarcice u sports shop-u, placen mi je rucak i ostalo, a ja sve to nisam naveo u mom mailu vec sam to omalovazio sa "vozikali smo se". (mada ja stvarno volim da se vozim)
Istaknuto je kao velika mana sto ja stalno ponavljam kako je za mene bitno poverenje i osecaj pripadnosti, da bih na kraju bio optuzen po deseti put da najverovatnije imam tajnu gej vezu sa drugarom kojem sam poslao poruku jer se citiram "iz nje moze zakljuciti preterana bliskost, i pravdanje sebe samog drugoj strani".
Navodno, to ne radim nikad sa njom. Malo verovatno, a cak i da je tako, sta mislite ko je kriv za taj nedostatak "bliskosti" ili bolje reci "poverenja" (ko ono bese pljuvao zadnji po poverenju)?
Da li je sve ovo normalno? Nije. Da li treba motka? Treba.
Da li moze da se ocekuje preokret situacije? Moze. Da li ovakav stav doprinosi razvijanju poverenja i ljubavi potrebnih za dobru vezu? Ne. Da li ovakvo ponasanje moze doneti bilo kakvo dobro drugoj strani u blizoj ili daljoj buducnosti? Tesko.
Pitanje je samo da li je ovo mozdas sve iscenirano iz nekog razloga? Ako je tako...posledice mogu biti jos...ozbiljnije.
On nikada ne spava. Ja nikada ne zaboravljam. Na greskama se uci. U strahu se umire.
Poslednja izmena: