Serdar Scepan Radojevic
Domaćin
- Poruka
- 3.617
Šiptari silovali Mesića
Autor: Redakcija Fokus
utorak, 09 februar 2010 07:01
Distancirajući se od drugih Ljubo Pavlović Dileja sebe naziva diplomiranim kriminalcem koji je nadimak Dileja zaradio od italijanske mafije koja se divila njegovom besprijekornom izvršavanju profesionalnih kriminalnih čarolija od kojih su godinama stradavali kockari, Šiptari, te italijanski i austrijski biznismeni.
Inače, njegova profesionalna karijera započela je početkom sedamdesetih godina kada je u Zagrebu ubio svoju prvu suprugu, profesoricu na fakultetu.
- Zatekao sam je na gomili s njenim direktorom u našem stanu u Zagrebu. Njemu sam oprostio život, a kurvu sam ubio na licu mjesta. Naravno da nisam čekao policiju, već sam pobjegao i igrom slučaju ubio sam i njenog brata koji je za razliku od policije znao gdje se skrivam, ali nije htio da to prijavi policiji želeći da me ubije i tako osveti sestru - priča Ljubo, koga policija ubrzo pronalаzi i hapsi, a sud osuđuje na 15 godina zatvora.
- Nisam dugo bio iza rešetaka s obzirom da sam ubrzo pobjegao iz zagrebačkog zatvora s još devetoricom zatvorenika. Destinacija je bila Milano gdje sam opljačkao nekoliko tamošnjih vlasnika kafana i nešto kockara Šiptara. Zbog te moje hladnokrvnosti tamošnji kriminalci su me prozvali Dilejom, pa me i danas ljudi više poznaju pod tim nadimkom nego po pravom imenom - priča Ljubo Pavlović, napominjući da je za te prekršaje odgovarao, ali da to nisu bile velike kazne s obzirom da je davao, kako kaže, čvrste garancije tamošnjoj policiji da će zauvijek napustiti Italiju.
- Znaš, kada obećanje ispuniš onda i nadrljaš. Tako ti je bilo i u mom slučaju, kada sam napustio Italiju i vratio se kući u rodnu Kremnu, selo kod Prnjavora, gdje nisam bio ni pet minuta, a već me policija uhapsila i odvela u Staru Gradišku. Tačnije u tamošnji zatvor u kojem je, u to vrijeme, vladao pravi haos pošto je iz sremsko-mitrovačkog zatvora stiglo 1.700 robijaša uglavnom Šiptara koji su tamo napravili nekakvu pobunu. Uz njih bilo je tu nešto nas Srba i Hrvata, među kojima je bio i Stjepan Mesić. On je došao iz osiječkog zatvora i bili smo smješteni u istoj sobi. Nemam pojma zbog čega je osuđen na robiju samo se sjećam da su zatvorski službenici pričali kako je u završnoj riječi, na suđenju u Osijeku, rekao da će doći vrijeme kada će on postati predsjednik države - priča Ljubo, koji je s Mesićem radio zajedno u stolarskoj radionici.
- Bio je stalna meta nas zatvorenika ne radi one bradice s uklesanim slovom U, nego zato što je bio bezobrazan.
Zima, oči iskaču od hladnoće, a mi onako polugoli moramo pored kreveta stajati dok gospodin i ne pomišlja da ustane. Da bi mu se osvetili nebrojeno puta smo ga ćebovali u radionici, palili bicikl kada zaspi. Međutim, to nije bilo ništa od onoga što su mu Šiptari radili, pa otuda i ne mogu da shvatim kako ih je kasnije, kao visoki funkcioner i državnik podržavao - kaže Ljubo.
Na naše pitanje šta su mu to Šiptari radili Ljubo odgovara:
- Pred doručak ga uhvate u stolarskoj radionici i skinu mu odjeću. Onda mu glavu stave u škrip da ne može da mrda, pa su ga onda znaš ono. Izmjenjivalo se njih na njemu po nekoliko. Isprva se bunio, međutim, poslije mu to prešlo u naviku pa se nije opirao. Nikada nisam doznao da li su ga Šiptari silovali po nečijem nalogu ili iz gušta i kako nije imao posljedica zbog toga. Ja lično u tome nisam učestvovao, ali da sam ga tukao ko vola to priznajem - prisjeća se Ljubo.
Bježanje u Austriju
Sedam mjeseci i sedam dana,prije slobode, 1997. godine, Ljubo bježi iz Stare Gradiške.
- Utekao sam zato što me nisu pustili na očevu sahranu i pored toga što sam im ponudio da me puste uz zatvorsku pratnju. Pobjegao sam u Austriju gdje sam zatražio i dobio politički azil. U Austriji sam nastavio da se bavim gastabajterskim poslom. Vozovi, kafane, stanovi bili su moje radno mjesto. Nakon pet i po godina gastabajterskog staža, u tamošnjoj policiji, potpisao sam izjavu da se vraćam kući i da trajno napuštam Austriju, zbog čega su mi dosta grijehova oprostili i umjesto pozdrava udarili su mi trajnu zabranu ulaska u njihovu zemlju - prisjeća se toga vremena Dileja, napominjući da mu je 1983. godine ponovo priređena prava dobrodošlica u Staroj Gradišci, nakon povratka iz Austrije.
- Srećom tamo bi šef neki naš Srbin, pa me poštediše batina. Dobijem radno mjesto u kotlovnici uz neograničenu dozvolu slobodnog kretanja po zatvorskom krugu. Ipak, treću noć ustaše me pokušaše likvidirati u zatvoru. Prvo sam primijetio nekakve majstore kako nešto čačkaju po mikroosiguračima u kotlovnici gdje sam radio kao ložač. Nisam imao pojma šta mi spremaju. Kada su otišli podignem poklopac na satu kad ono tras, udari me struja. Kasnije sam doznao da su mi to namjestili iz osvete prema Mesiću, neki hrvatski političari poput Đure Perice i još nekih koji su takođe bili u ovome zatvoru na izdržavanju visokih zatvorskih kazni - govori Ljubo Dileja, koji zbog teških povreda završava u jednoj zagrebačkoj bolnici, gdje su se ljekari jedva izborili za njegov život. Zbog toga je ostao duže u zatvoru, a morao je potpisati i izjavu da od pomenute zatvorske ustanove neće tražiti odštetu.
Tuđman ga spasio robije
Na kraju kada bi sve sabrali i oduzeli Ljubo je od petnaest godina na robiji bio svega šest, zbog čega prije svega treba da zahvali kadrovima HDZ koji su se u to vrijeme uveliko spremali na rušenje države, a kojim je Tuđman ponudio amnestiju za odanost njegovoj ideji o samostalnosti Hrvatske i privrženosti njegovoj stranci.
- ******* i ja potpišem za taj HDZ. Ma, jedva sam došao na red za taj potpis od onih Šiptara. Tako sam zahvaljujući Tuđmanu prije vremena ugledao slobodu - priča Ljubo, koji već duže vrijeme ima ozbiljne zdravstvene probleme zbog čega se okanio starog zanata. Danas živi sa suprugom koja vodi brigu o njemu, s obzirom da se zbog preživljenog moždanog udara teško kreće, pa o nekom poslu i ne razmišlja. Jedino bi se i ovakav, kaže, stavio na raspolaganje Jadranki Kosor i HDZ u njenom obračunu s Mesićem.
http://www.fokus.ba/nov/index.php?o...i-silovali-mesia&catid=18:u-fokusu&Itemid=153
Autor: Redakcija Fokus
utorak, 09 februar 2010 07:01
Distancirajući se od drugih Ljubo Pavlović Dileja sebe naziva diplomiranim kriminalcem koji je nadimak Dileja zaradio od italijanske mafije koja se divila njegovom besprijekornom izvršavanju profesionalnih kriminalnih čarolija od kojih su godinama stradavali kockari, Šiptari, te italijanski i austrijski biznismeni.
Inače, njegova profesionalna karijera započela je početkom sedamdesetih godina kada je u Zagrebu ubio svoju prvu suprugu, profesoricu na fakultetu.
- Zatekao sam je na gomili s njenim direktorom u našem stanu u Zagrebu. Njemu sam oprostio život, a kurvu sam ubio na licu mjesta. Naravno da nisam čekao policiju, već sam pobjegao i igrom slučaju ubio sam i njenog brata koji je za razliku od policije znao gdje se skrivam, ali nije htio da to prijavi policiji želeći da me ubije i tako osveti sestru - priča Ljubo, koga policija ubrzo pronalаzi i hapsi, a sud osuđuje na 15 godina zatvora.
- Nisam dugo bio iza rešetaka s obzirom da sam ubrzo pobjegao iz zagrebačkog zatvora s još devetoricom zatvorenika. Destinacija je bila Milano gdje sam opljačkao nekoliko tamošnjih vlasnika kafana i nešto kockara Šiptara. Zbog te moje hladnokrvnosti tamošnji kriminalci su me prozvali Dilejom, pa me i danas ljudi više poznaju pod tim nadimkom nego po pravom imenom - priča Ljubo Pavlović, napominjući da je za te prekršaje odgovarao, ali da to nisu bile velike kazne s obzirom da je davao, kako kaže, čvrste garancije tamošnjoj policiji da će zauvijek napustiti Italiju.
- Znaš, kada obećanje ispuniš onda i nadrljaš. Tako ti je bilo i u mom slučaju, kada sam napustio Italiju i vratio se kući u rodnu Kremnu, selo kod Prnjavora, gdje nisam bio ni pet minuta, a već me policija uhapsila i odvela u Staru Gradišku. Tačnije u tamošnji zatvor u kojem je, u to vrijeme, vladao pravi haos pošto je iz sremsko-mitrovačkog zatvora stiglo 1.700 robijaša uglavnom Šiptara koji su tamo napravili nekakvu pobunu. Uz njih bilo je tu nešto nas Srba i Hrvata, među kojima je bio i Stjepan Mesić. On je došao iz osiječkog zatvora i bili smo smješteni u istoj sobi. Nemam pojma zbog čega je osuđen na robiju samo se sjećam da su zatvorski službenici pričali kako je u završnoj riječi, na suđenju u Osijeku, rekao da će doći vrijeme kada će on postati predsjednik države - priča Ljubo, koji je s Mesićem radio zajedno u stolarskoj radionici.
- Bio je stalna meta nas zatvorenika ne radi one bradice s uklesanim slovom U, nego zato što je bio bezobrazan.
Zima, oči iskaču od hladnoće, a mi onako polugoli moramo pored kreveta stajati dok gospodin i ne pomišlja da ustane. Da bi mu se osvetili nebrojeno puta smo ga ćebovali u radionici, palili bicikl kada zaspi. Međutim, to nije bilo ništa od onoga što su mu Šiptari radili, pa otuda i ne mogu da shvatim kako ih je kasnije, kao visoki funkcioner i državnik podržavao - kaže Ljubo.
Na naše pitanje šta su mu to Šiptari radili Ljubo odgovara:
- Pred doručak ga uhvate u stolarskoj radionici i skinu mu odjeću. Onda mu glavu stave u škrip da ne može da mrda, pa su ga onda znaš ono. Izmjenjivalo se njih na njemu po nekoliko. Isprva se bunio, međutim, poslije mu to prešlo u naviku pa se nije opirao. Nikada nisam doznao da li su ga Šiptari silovali po nečijem nalogu ili iz gušta i kako nije imao posljedica zbog toga. Ja lično u tome nisam učestvovao, ali da sam ga tukao ko vola to priznajem - prisjeća se Ljubo.
Bježanje u Austriju
Sedam mjeseci i sedam dana,prije slobode, 1997. godine, Ljubo bježi iz Stare Gradiške.
- Utekao sam zato što me nisu pustili na očevu sahranu i pored toga što sam im ponudio da me puste uz zatvorsku pratnju. Pobjegao sam u Austriju gdje sam zatražio i dobio politički azil. U Austriji sam nastavio da se bavim gastabajterskim poslom. Vozovi, kafane, stanovi bili su moje radno mjesto. Nakon pet i po godina gastabajterskog staža, u tamošnjoj policiji, potpisao sam izjavu da se vraćam kući i da trajno napuštam Austriju, zbog čega su mi dosta grijehova oprostili i umjesto pozdrava udarili su mi trajnu zabranu ulaska u njihovu zemlju - prisjeća se toga vremena Dileja, napominjući da mu je 1983. godine ponovo priređena prava dobrodošlica u Staroj Gradišci, nakon povratka iz Austrije.
- Srećom tamo bi šef neki naš Srbin, pa me poštediše batina. Dobijem radno mjesto u kotlovnici uz neograničenu dozvolu slobodnog kretanja po zatvorskom krugu. Ipak, treću noć ustaše me pokušaše likvidirati u zatvoru. Prvo sam primijetio nekakve majstore kako nešto čačkaju po mikroosiguračima u kotlovnici gdje sam radio kao ložač. Nisam imao pojma šta mi spremaju. Kada su otišli podignem poklopac na satu kad ono tras, udari me struja. Kasnije sam doznao da su mi to namjestili iz osvete prema Mesiću, neki hrvatski političari poput Đure Perice i još nekih koji su takođe bili u ovome zatvoru na izdržavanju visokih zatvorskih kazni - govori Ljubo Dileja, koji zbog teških povreda završava u jednoj zagrebačkoj bolnici, gdje su se ljekari jedva izborili za njegov život. Zbog toga je ostao duže u zatvoru, a morao je potpisati i izjavu da od pomenute zatvorske ustanove neće tražiti odštetu.
Tuđman ga spasio robije
Na kraju kada bi sve sabrali i oduzeli Ljubo je od petnaest godina na robiji bio svega šest, zbog čega prije svega treba da zahvali kadrovima HDZ koji su se u to vrijeme uveliko spremali na rušenje države, a kojim je Tuđman ponudio amnestiju za odanost njegovoj ideji o samostalnosti Hrvatske i privrženosti njegovoj stranci.
- ******* i ja potpišem za taj HDZ. Ma, jedva sam došao na red za taj potpis od onih Šiptara. Tako sam zahvaljujući Tuđmanu prije vremena ugledao slobodu - priča Ljubo, koji već duže vrijeme ima ozbiljne zdravstvene probleme zbog čega se okanio starog zanata. Danas živi sa suprugom koja vodi brigu o njemu, s obzirom da se zbog preživljenog moždanog udara teško kreće, pa o nekom poslu i ne razmišlja. Jedino bi se i ovakav, kaže, stavio na raspolaganje Jadranki Kosor i HDZ u njenom obračunu s Mesićem.
http://www.fokus.ba/nov/index.php?o...i-silovali-mesia&catid=18:u-fokusu&Itemid=153
