Iluzija....????

mala_shmizla

Zainteresovan član
Poruka
136
Sta je za vas iluzija?

Procitala sam negde: "Onaj ko misli,zivi u iluziji.....misli su iluzija a iluzija stvara još iluzija. "

Koliko je lose ziveti neku svoju iluzije,i gde se povlaci granica izmedju,recimo,zdravih,normalnih iluzija,a gde se ona prelazi?? :)
 
Sta je za vas iluzija?

Procitala sam negde: "Onaj ko misli,zivi u iluziji.....misli su iluzija a iluzija stvara još iluzija. "

Koliko je lose ziveti neku svoju iluzije,i gde se povlaci granica izmedju,recimo,zdravih,normalnih iluzija,a gde se ona prelazi?? :)

Iluzija je iskrivljenje realnosti. Svako od nas u životu mora ponekad da iskrivi realnost, to je jedini način da se sačuva mentalno zdravlje. Ako to konstantno radimo, onda smo valjda prešli pomenutu granicu, između normale i patologije. A gde je ta granica precizno, niko ti ne može sa sigurnošću reći.
 
Dve su razlicite stvari. Ni previse se prepustiti masti nije bezopasno, naprotiv.. a opet, ziveti bez imalo maste je tuzno..

Mada sam ja iz nekog razloga pomislila da tebe zapravo zanima do koje mere je pametno gurati svoju politiku.. danas.. gde je taj momenat kada delimicno treba odstupiti od nekih svojih ideala da bi, nazalost, opstala (zarad i tih ideala).. i sta je to sto ne bi pogazila nikad..
 
Pretpostavljam da to zavisi od osobe do osobe.. meni je to veliki problem i vec neko vreme se nosim sa tim..

A da li stvarno gresis kada ti svi govore da gresis.. ne mora da znaci, ali bi trebalo ozbiljno da se zapitas zbog cega je to tako.. ko su ti svi, koji su njihovi motivi, koliko su upoznati sa celom pricom i koliko imaju iskustva..
 
Pretpostavljam da to zavisi od osobe do osobe.. meni je to veliki problem i vec neko vreme se nosim sa tim..

A da li stvarno gresis kada ti svi govore da gresis.. ne mora da znaci, ali bi trebalo ozbiljno da se zapitas zbog cega je to tako.. ko su ti svi, koji su njihovi motivi, koliko su upoznati sa celom pricom i koliko imaju iskustva..

Kako ti to uspeva?
 
Iluzija je iskrivljenje realnosti. Svako od nas u životu mora ponekad da iskrivi realnost, to je jedini način da se sačuva mentalno zdravlje. Ako to konstantno radimo, onda smo valjda prešli pomenutu granicu, između normale i patologije. A gde je ta granica precizno, niko ti ne može sa sigurnošću reći.

I ja se s ovim slazem :)
Malo iluzije na dan nikom ne skodi,cak i pomaze :)
 
Tako sto idem tezim putem, a mogla bih mnogo "laksim".. propustam ono sto bi mi koristilo, ali cuvam ono sto mi je vredno.. ali za sada mogu tako.. plasim se da jednog dana (cak vrlo brzo) vise necu moci i da cu morati da skrenem ili levo ili desno.. ne bi to bilo nista drasticno u odnosu na mene sad (jer za mnoge stvari nemam zeludac, pa mi i sad kazu da sam luda sto se opterecujem, po "njihovom" misljenju, nuznim cakama), ali bi mene bolelo..
Tesko je pricati ovako apstraktno, ali nadam se da sam ti odgovorila makar zadovoljavajuce..
 
Sta je za vas iluzija?

Procitala sam negde: "Onaj ko misli,zivi u iluziji.....misli su iluzija a iluzija stvara još iluzija. "

Koliko je lose ziveti neku svoju iluzije,i gde se povlaci granica izmedju,recimo,zdravih,normalnih iluzija,a gde se ona prelazi?? :)

Iluzija je svako poistovecivanje sa mislima i svemu onome sto proizvode misli. Nema niceg loseg u tome ziveti iluzija ali iluzija nije realnost. Ipak, ziveti u iluziji je jos samo jedan put kako doci do novih iluzija. Iz te druge u trecu iluziju i tako nikada kraja iluzijama. Skoro svaki mentalni bol, skoro svaka emocija srece, skoro svaka emocija tuge....kao i sve druge emocije dolaze iz iluzije. Vecina (ako ne 99% ljudi) zive 80% svog zivota u iluziji. To je danas toliko normalno da se takva iluzija danas prihvata kao realnost.
 
Ja volim svoje male iluzije i hranim se njima,ponekad.Kao i svi.Samo im ne dam da narastu i potope me.Volim ih jer sam svjesna da su moje,da postoje.Opasno je kad prestanemo da ih prepoznamo,kad ih zamijenimo za realno.
 
Sta je za vas iluzija?

Procitala sam negde: "Onaj ko misli,zivi u iluziji.....misli su iluzija a iluzija stvara još iluzija. "

Koliko je lose ziveti neku svoju iluzije,i gde se povlaci granica izmedju,recimo,zdravih,normalnih iluzija,a gde se ona prelazi?? :)


Iluzija - zatvaranje ociju pred cinjenicama, gledanje u oci cinjenicama dajuci im drugaciji smisao (onaj koji odgovara ili koji manje boli), davanje nade necemu sto je vec prestalo da postoji, samozavaravanje koje podupire napor, samouteha, laziranje, odlaganje "eutanazije" usled straha. Postoji samoiluzija, ona se nadovezuje na prethodno napisano ali i iluzija koju nam drugi stvaraju i koje nismo u potpunosti svesni (ili jesmo ali opet zbog sklonosti samoiluziji i samoprevari kojom se lakse klizi kroz zivot). Misleci iluzionista utabava teren po kome moze da ne posrce. Nemisleci iluzionista ostavlja drugima da misle za njega ne spirajuci time krivicu sa sebe ako i kad krene nizbrdo. Iluzionist je veci samozavarivac od mastara...mastar zna granicu svojih zelja i htenja i ne pada u ocaj kada ne dobije nista zauzvrat, lako se (o)krece drugim oblacima.

Granica prelaska normalne iluzije je izuzetno tanka. Jedna od svakodnevnih, ugradjenih u genetski kod ovdasnjeg zivlja je - Bice bolje ! (bas rekose na televiziji neki pametni ljudi). Koliko je lose ili dobro misliti ovako, to svako moze da proceni za sebe. Misljenje svoje, ostavljam sebi.
 
Mislim da masta i iluzija nisu isto Masta je nesto cega mozda nismo svesni i ne radimo aktivno na ostvarenju maste. Masta je sanjarenje.

Iluzija, opisno govoreci, jeste masta s jedne strane, ali na iluziji aktivno radimo, ubedjeni da je ona istina. Dakle kada mastamo svesni smo da mastamo, kada pravimo iluziju nismo svesni da je to iluzija.

Iluzija je maliciozno stanje uma, za razliku od maste. Iluzijom hranimo nase poremeceno stanje uma koja nas odvoja od realnosti.
Stvaranje iluzija nije isto sto i bezanje od realnosti. Gledanje filam je na neki nacin sat vremena bezanja od realnosti, ali iluzija je stanje uma iz koga se ne izlazi kada zelimo. Iluzija kada se zacne, ona raste i se hrani novim iluzijama.

Iluzija je prosto receno ispiranje zdravog razuma i njegov poremecaj.
 
Iluzija je lepsa slika nesavrsene stvarnosti...
Naravno da trebamo ziveti nase iluzije,jer zivot ce se sam pobrinuti da nam ih razbije kada dodje vreme za to..zbog toga nam sluze kognitivne sposobnosti:)
I boje su iluzija naseg vida...to su razlicite frenkvencije svetlosti, i nebo nije plavo i lepo kao sto se meni danas cini, kazu:)
ali one ulepsavaju svet oko nas..
Ja se jos uvek ucim da zavolim neke delove realnosti nakon sto su iluzije nestale..sve je lepse sa njima:)
 
Kad bismo mogli da odredimo granicu, iluzija bi bila racionalizovana, i samim tim bi izgubila smisao.

Da.Mislim da je potreba za razobličavanjem iluzija koliko god ponekad nužna bila,toliko nas s druge strane može osiromašiti.Stoga je posmatram kao jedno malo odvajanje pored ceste označene za ljubav..odvojimo se na taj puteljak sa strane,zaustavimo,pustimo da osjetimo mirise i boje tog puteljka,pa se onda vratimo na glavnu cestu i vozimo dalje..
 

Back
Top