Ljubomora jede ljubav,i nikada ne moze biti produktivna!
Ja poimam ljubomoru kao nisko stanje duha , uz nadu za kontrolu osobe koju volis.
da ne filozofiram jako je prosto narocito boldovano
Ljubav je stanje duha -- zar ne ; i to ono plemenito .
Duh može biti racionalan i iracionalan
Pa ako se složimo da je ljubav plemenita , onda ona pripada racionalnom duhu .
Nasuprot ljubavi stoji ljubomora . Onda je ona iracionalno stanje duha .
Iracionalnost se kreće od ludila do gluposti ( da tako kažem ) ; a u ljubomori ona
ide od zločina do samo uništenja .Dakle , u žargonu možemo da kažemo , da
ljubomora jede ljubav ; stoga i nije dopadljiva / korisna / prihvatljiva ( govorim o
tragedijama koje proizvede ljubomora , kao što je ubistvo ili samo ubistvo --
česte pojave ).
U ovakvim tragedijama gube svi ; jer reč je o gubitku ljudskih života .
Pa ako je opšti gubitak , onda ljubomora društveno nije
produktivna,
pa nije ni poželjna . Njena suprotnost ljubav , često je pokretačka moć
u svim društvenim delatnostima kod nekih koji vole - i oni stvaraju , od igle
do aviona ; stoga se kaže da je produktivna .Moram da dodam , da ima ljudi
koje ljubav društveno parališe , spočetka ( mislim da je reč o manjini ) , ali
oni ne čine štetu pa su kao takvi društveno poželjni , jer kad spoznaju i upiju
određenu moć ljubavi , postaju hiper aktivni / produktivani .
Dakle , između ostalog ljubav je racionalno stanje duha , društveno poželjno ,
jer je stimulativno , krativno i produktivno . Njena suprotnost , ljubomora - je
iracionalno stanje duha , koje svremenom se pretvara u zlu kob , koja
može da uništava sve pred sobom pa i sopstvenog nosioca .
Dok iracionalnost ne zaposedne dušu , ona je teši i marginalizuje racionalnost
u njoj sa tezama : sumnje , ostavljanja , kontrolisanja ..... objekta ljubavi ; tako da
ponekad zaista izgleda da je ljubomora sredstvo za kontrolu objekta/subjekta
ljubavi . No to je samo kratkotrajna prolazna faza , koja dušu uvodi u opijenost
ludila ( i u retkim slučajevima te faze - duša ulazi u racionalan izlaz ; kao što je
totalno trežnjenje i hlađenje ,da tako kažem ) .
Dakle ,stojim na stanovištu da su rečenice smislene .
Dodao bih odgovor na naslov teme ( jer je sročen kao pitanje ) ---
Da ima ljubavi , bez ljubomore ----
i ona uvek prerasta i u još jedan svet ljubavi , za koga može da se kaže da u njemu
čovek voli i što voli . Dakle , u ljubavi čovek otkriva sopstvenu unutrašnju svetlost
i on voli , i još voli što voli ( i tu više nije pitanje uzimanja , davanja , prelivanja -
i šta ti ja znam ; tad ništa nije bitno --- jednostavno se voli ) !