Poverenje?!

Šta ste naumili sa temom? Postavljate pitanje šta je poverenje ili kako se nosimo sa time?
u postu je na slikovit nacin objasnjeno sta je zapravo poverenje..
drugim recima..ako smo sigurni da nas neko nece izneveriti..gde je tu poverenje?
to je izbor..hocemo li ili necemo verovati suoceni sa nesigurnoscu situacije..i nepredvidivoscu njenog ishoda..
 
Kako neko može biti siguran? Čovek ume sam sebe da izneveri nesvesni ili svesno. Isto to može i bilo ko drugi, ma koliko mu verovali. Otuda i poverenje. Potrebno nam je da se oslonimo na nekoga, a to činimo kada verujemo da nas neće izneveriti. Vera je osnov, a ne sigurnost. O čemu želite da se raspravlja?
 
yes it is..
poverenje je cin vere..a ne cin znanja..to si pravilno postavila..

but..svaka batina ima dva kraja..drugim recima za svaki medjuljudski odnos potrebno je bar dvoje ljudi..iz cega proizilazi mogucnost da ako nekoj osobi poklonimo poverenje..upravo taj..cin vere nagna tu osobu da ne izneveri ukazano poverenje..
 
U vezi uvodnog posta - u vojsci ne postoji povjerenje...vojnici moraju slušati..podređeni slušaju nadređene i nijedna druga opcija nije prihvatljiva...za neizvršeno naređenje slijedi kazna

@Navar
but..svaka batina ima dva kraja..drugim recima za svaki medjuljudski odnos potrebno je bar dvoje ljudi..iz cega proizilazi mogucnost da ako nekoj osobi poklonimo poverenje..upravo taj..cin vere nagna tu osobu da ne izneveri ukazano poverenje..

Ovdje se radi o uzimanju ''zdravo za gotovo'' povjerenja jedne osobe ...čini mi se ..
Povjerenje znači i poštovanje...
...da li povjerenje i poštovanje postoji u odnosu podređeni-nadređeni ..profesionalno nije ni bitno ... na ličnom nivou svakako da postoji
Funkcija povjerenja svakodnevno znači dati slobodu osobi, ne narušavajući ravnotežu njenih osjećanja i uma...
Ukoliko osoba osjeti ''teret'' povjerenja druge osobe, intrapersonalni konflikt može preći u interpersonalni konflikt ...karte na sto ...i nova ravnoteža se mora uspostaviti ...
...nije lako ..dešava se svakodnevno svakome...
..Povjerenje je nadogradnja na već postojeća osjećanja, stavove prema nekome ili nečemu...
..povjerenje ne postoji među životinjama..što ne znači da ne brinu jedne o drugima u okviru iste vrste...
..povjerenje je ljudska psihička osobina ..proizvod id-a, ega i superega ...
 
Kako znate da ne postoji među životinjama? Da li mislite da one odista sve rade prema instinktu?
iz posmatranja zivotinjskog sveta proizilazi da zivotinje..bar one vise i slozenije vrste imaju slozenije ponasanje od pukog instinkta..
ako pogledas recimo psa u oci..kako mozes reci da mu se u ocima ne ogleda postojanje NEKE svesti..sasvim je sigurno da taj pas poseduje emocije..ili kako to da pas je u stanju da recimo oseti ili predoseti necije namere..
zanimljivo je sve to meni..
ja licno mislim..mada nisam dublje proucavao tematiku..da i medju visim zivotinjama..sisarima npr..postoje odnosi koji dosta nalikuju ljudskim..samim tim i medjusobno poverenje/nepoverenje
 
@Navar...
Kako je bolje postaviti temu neodredjeno, visesmisleno...cujes odmah sva tumacenja i varijante varijanti...
Zanimljivo mi je to sto je moje tumacenje tvoje postavke teme verovatno isto sa tvojim, a kako razlicito sa ostalim tumacenjima...
E sad, ovo je egonarcizam moj, mada nije sve sto izgleda kao jaje bas jaje...

Ono sto je meni zanimljivo u temi , nije tema, iako mi je tema mnogo znacajna, ali mozda preteska za neutreniranu percepciju i samopreispitivanje.
Meni je zanimljiva i ta bezanija od teme a drzanje teme, tj zasto se to desava.
Zasto ljudi tumace tvoje reci na gornje nacine?
Mozda je dobar primer onaj svez primer dijaloga duela na temi sloboda (mojoj temi).
Ja săm bih krenuo od persone privata i persone publica, ali to je prilagodjeno gledanje, jer tako je najlakse objasniti odnos poverenja bez samog poverenja, tj naglasavanje poverenja da bi se delovalo na personu publica te licnosti i ona usidrila u javno prihvatljivo i javno dobro.

Ali ljudi ne gledaju to tako , vec vise kao odnos primoravanja i izbora, samoobmane i zelje...
Tako da se u opisanoj situaciji ne vidi prinuda , vec zelja, ne jedini izbor nadredjenog vec poverenje nadredjenog...(koje on mora da naglasi bas zato sto ne postoji)
-----------------------------------------------------------
U vojsci i o vojsci trebaju da pricaju oni koji znaju o cemu se radi...
Nije vojska ko u filmovima...
Postoji poverenje u vojsci i onda se ne naglasava i ne izrice...ali se takvi ljudi trose...nemilice...
Jer tenzija i opasnost su sastavni deo tog zivota i onda kriterijumi postaju uniformni, tj ne postoji veca i manja opasnost u smislu kriterijuma za kiks, promenu ponasanja, a begavac se uoci ranije, jos od prvog vagona...
Postoje ludacki postupci i to je drugo, a ostalo postaje stvar trenaze...i dobrog takticara, koji postaje mnogo lakse lider nego u obicnom drustvu...
Ulog je veci, i nema dupe van kad zagusti....

Zalosno je medjutim sto i tamo vazi govor sa spancem spanski, sa primitivcem primitivno....
Mada, to je najbrze, a to je najvazniji faktor u vojsci...
U vojsci se ne razmislja o svakom postupku pojedinacno, ne zbog straha od kazne, vec zato sto solo ode glava mnogo brze nego u grupi....
U ratu se ne puca na coveka, vec na boju uniforme...kape, slema, cak na one sitne tracice koje oznacavaju koja je vojska u pitanju...
 
Da ne zaboravim bilo bi steta...
Postoji situacija kad se naglasavanje poverenja radi upravo da bi se osoba naterala na suprotno..
Kad vidite da se osoba lomi, ali ako ne porazmisli o tome, ostace po navici na starom ,na navikama, onda upotrebljavajuci poverenje u njenu rutinu , vi je dovodite do samospoznaje da ustvari ima zelju koja nije rutina i da joj je to vrlo bitno i onda puca i menja odluku.
Inace bi se desila poznata prica, shvatila osoba sta gubi tek kad izgubi...
Rec poverenje se tada upotrebi , ali cesto i bez te reci a na istoj osnovi se osoba gura u preispitivanje i duel sa samom sobom...
Koristi se sumnja koja vec postoji tako sto se prenaglasava tim javno ocekivanim ponasanjem koje osobi ne godi i zakljucak o licemernosti same osobe pred sobom doprinosi da lakse prelomi svoju odluku....

Postoji jos niz psiholoskih zapleta, tj kombinacija koje mogu da se povezu sa javnom upotrebom reci poverenje a dobija se neki ugao od 90, a ne ova dva navedena od 0 i 180 stepeni...
 
"porucnice..imate moje puno poverenje u vezi izvrsenja zadatka"
"admirale..kako znate da vas necu izneveriti?"
"ne znam..ali u tome i jeste stvar"

Знам само да се поверење тешко стиче а јако брзо губи.

Људи су све више неповерљиви према свима и свему.
 
iz posmatranja zivotinjskog sveta proizilazi da zivotinje..bar one vise i slozenije vrste imaju slozenije ponasanje od pukog instinkta..
ako pogledas recimo psa u oci..kako mozes reci da mu se u ocima ne ogleda postojanje NEKE svesti..sasvim je sigurno da taj pas poseduje emocije..ili kako to da pas je u stanju da recimo oseti ili predoseti necije namere..
zanimljivo je sve to meni..
ja licno mislim..mada nisam dublje proucavao tematiku..da i medju visim zivotinjama..sisarima npr..postoje odnosi koji dosta nalikuju ljudskim..samim tim i medjusobno poverenje/nepoverenje

..sad malo odoh van teme...ako baš hoćete među nekim životinjskim vrstama ne da nema povjerenja, nego često ubijaju, pa i '' jedu'' svoju mladunčad ...ali ne bi o tome ...svijest nije dokazana kod životinja ..čak ni kod naših najbližih ..gorila ..mada imaju organizovanu, hijerarhijsku grupu ... eksperti znaju bolje...
..sve je to instinkt, dragi moji ... ja htjedoh pomoći u vezi povjerenja kod ljudi, ali ako usporediš sa životinjama ..kad je u pitanju preživljavanje..šta je povjerenje?..pitanje je...
 
Povjerenje -
ego - prepozna slicnost kod neke osobe sa svojim stavovima, nacinom zivota,.. bilo cim
superego - prepozna slicnost sa svojim kriterijumima
id - automatski aktivira prisnost, privrzenost - povjerenje, toj osobi
 
  • Podržavam
Reactions: O
"porucnice..imate moje puno poverenje u vezi izvrsenja zadatka"
"admirale..kako znate da vas necu izneveriti?"
"ne znam..ali u tome i jeste stvar"

Poverenje nikad ne proizilazi iskljucivo i samo iz vere.To bi se zvalo slepo verovati,a to nema veze sa poverenjem,vec sa strahom.Poverenje jeste vera koja je nastala iz poznavanja osobe.To poznavanje ne mora biti potpuno i nikad i nije,ali je dovoljno da se stekne poverenje.

Da taj admiral nije poiznavao svog porucnika(i kao posledicu tog poznavanja imao i veru da on to moze) nikad mu ne bi ni dodelio zadatak.
 
Poverenje je kad mislis da te neko nece izneveriti a ishod toga zavisi od vise cinilaca. Prvi je svesna izdaja iz nekih razloga koji ni nisu bitni za pricu. Ostalo je sve stvar okolnosti jer kad subjekat ima zelju da izvrsi zadatak a ne izvrsi ga iz nekih drugih razloga ostaje da mu se zameri jednimo nesposobnost ili nedovoljna zelja...
 
u postu je na slikovit nacin objasnjeno sta je zapravo poverenje..
drugim recima..ako smo sigurni da nas neko nece izneveriti..gde je tu poverenje?
to je izbor..hocemo li ili necemo verovati suoceni sa nesigurnoscu situacije..i nepredvidivoscu njenog ishoda..

Sa tim nisi nikada nacisto..sto kazu,nekada te dusmanin spasi,a nekada te onaj bas izneveri u koga imas najvise poverenja...Verujes,dok ne pokazu suprotno...Ja iskreno po tom pitanju,verujem,ali uvek nekako strepim,da taj kome verujem,da me ne izneveri..Ja se uvek odlucim da verujem,iako je nesigurno,ali me strepnja ubi onda...:) Nego treba lepo pustiti,brinuti bezbrizno..verujes ,dok ne dokazu suprotno...:mrgreen:
 
yes it is..
poverenje je cin vere..a ne cin znanja..

ako nekoj osobi poklonimo poverenje..upravo taj..cin vere nagna tu osobu da ne izneveri ukazano poverenje..

Možda u nastojanju da kažemo nešto što nam je važnije ne obratimo pažnju na ostale reči koje iskažu nešto što baš i nismo mislili tako da smisao ne bude onaj koji je tebao biti.
Otuda, vera je rekao bih pretpostavka da je nešto onako kako nam je predočeno i sa tom dozom verovanja krenemo da eventualno dalje istražujemo....
Poverenje se stiče sa vremenom i uzajamnim iskustvom. Npr. stičemo poverenje da će naš poslodavac biti fer prema nama i dalje...ili da će naš komšija i dalje biti prema nama odgovoran i pošten...ili da nas Bog neće ostaviti na cedilu...
Neko neće izneveriti poverenje koje je stekao ako je u osnovi odgovoran i ako je takav odnos i stav prema životu u njemu već ugradjen...
Sa druge strane, kako neko već reče, postoje situacije u kojima se mi ili neko drugi do sada nismo našli pa i ne znamo kako ćemo reagovati, što može učiniti da reagujemo nepredvidivo i neočekivano ili što nije u skladu sa poverenjem. To je u slučajevima kada u našoj podsvesti postoji neki skriveni problem...
Obično se osobi na višem stupnju duhovnog razvitka može više verovati ili imati više poverenja da neće reagovati i ponašati se na način koji nas ili druge oko nas može povrediti... bilo da je u pitanju emotivan, poslovan ili koji drugi odnos...
 
Mislis na ocekivanja , Patak?
Zasto bi se iko ponasao kao mi?
Moram da bezim odavde, definitivno sam proglupeo...
Nit razumem tvoje pitanje.
Nit razumem kako to ljudi shvataju poverenje,a da ne povezuju sa ocekivanjem.
Nit razumem sto ne razdvajaju veru u svoje ocekivanje od vere u stabilnost pojedinca.
Niti razumem to sto ljudi smatraju da je ocekivanje sinonim sa zelja.
Niti razumem zasto rec ocekivanje tumace ocekivanje kao mi (to lazem, to tumacim kao egocentrizam onoga ko tumaci moje pitanje).

Previse ne razumem da bih ucestvovao u ovoj temi....prepusticu strucnijima...
 
yes it is..
poverenje je cin vere..a ne cin znanja..to si pravilno postavila..

but..svaka batina ima dva kraja..drugim recima za svaki medjuljudski odnos potrebno je bar dvoje ljudi..iz cega proizilazi mogucnost da ako nekoj osobi poklonimo poverenje..upravo taj..cin vere nagna tu osobu da ne izneveri ukazano poverenje..

Ili drugim riječima... Koliko povjerenja i može li se povjerenje odvagnuti i pokloniti drugoj osobi, da bi dobio istu količinu povjerenja?...da niko ne bi bio iznevjeren ili povređen...
Sila akcije jednaka je sili reakcije...ako bezuslovno poklonimo potpuno povjerenje..dobit ćemo nulu povratno....Da li je to tako u životu?..
Kako da vjerujemo jedni drugima,a da ne dođemo u konflikt zbog toga, na čemu da zasnivamo naše međuljudske odnose?..više na razumu, manje na povjerenju?
..poslovi zasnovani na povjerenju se sklapaju u ''kulturnim'' zemljama..dogovor, rukovanje..i posao obavljen..svaka strana održi svoj dio dogovora, obećanja...Kod nas?..to je dobar način da te neko prevari...
O povjerenju se odlučuje...mi tek trebamo naučiti odlučivati na tom nivou...potrebna nam je kultura i držanje svoje riječi...povjerenje se gradi između dve osobe..između više osoba..vremenom postaje mentalitet..odn. kultura ...
Kada ćemo mi razviti takvu međuljudsku kulturu?...i hoćemo li ikada?...
 

Back
Top