Uticaj detinjstva....

Übermensch

Iskusan
Poruka
6.016
Da li ste ikada primetili da vam je neki dogadjaj/uspomena iz detinjstva...oblikovao zivotne ciljeve itd..
Ja sam kao dete...bio opcinjen velikim gradovim....... stvarno sam kao dete zeleo da zivim u nekom velikom gradu..... divljenjem sam gledao velike zgrade puno ljudi itd....sad kao malo stariji...sve moje ambicije idu ka manje vise istom cilju samo kroz prizmu neke zrelosti koju sad kako tako posedujem....i sad koji su to bili dogadjaji....Gledanje filmova Blejd Raner i Peti Element ...Neki madonin koncert na nekom bas prometnom mestu nzm gde bio sam klinac kad sam ga gledao na tv-u..i neki foto album sa slikama iz tokya...
I sigurno cu otici na studije japanskog(za to je krivo i pasionirano gledanje anima u jednom periodu koje je hvala bogu prestalo).da bi ziveo u tako nekom lepom i uredjenom...ako bude moguce naravno.....
 
Kad sam bio mali, tad sam mnogo drkao, zato mi je sad racku veoma lepo oblikovan...

Salim se.

Voleo bih da sam imao lose detinjstvo, tako da mi sad ne bi nedostajalo isto.
Moje celokupno detinjstvo je uticalo na moj sadasnji zivot.
 
Pa,na meni jeste ostavilo tragove,koji se s vremena na vreme vrate kao neki fleš,ali ne,ne mogu reći da je imalo neki jači uticaj na moje ponašanje,i na ono što sam sad.Neke osobine sam baš skoro razvila,a nikad ih nisam imala.
 
Deo mene će uvek biti isfrustriran jer mi nisu dali da se profesionalno bavim fudbalom...
Kad sam bila mala, jedino što sam radila bilo je- trčanje za loptom po terenu, ili pisanje rezultata svih ovozemaljskih liga ili čitanje enciklopedije fudbala, a osim toga naravno slikanje i besomučno prelistavanje istorije umetnosti....a kad razmislim-sve to radim i sad. :lol:
 
pa bas neki konkretan događaj nije... doduše ja i nemam neke specijalne životne ciljeve... a ovako generalno te rane godine, vaspitanje, roditeljske figure, pa naravno da utiču... al to su već komplikovane stvari...
 
Ne znam zaso, ali jedno pranje tepiha u starom komsiluku je u meni probudilo zelju da zivim u Svajcarskoj u vikendici na nekom jezeru...I da se skijam.:mrgreen:
Takodje, jos iz detinjstva vucem zelju da stanujem u Njujorku...I da postanem pisac, a da se po mojoj knjizi snimi film...I da budem milioner...:mrgreen:
 
detinjstvo mi je bilo usrano do guse...roditelji su mi poginuli kad sam bio veoma mali i znma kako izgledaju samo po slikama a jedino cega se secam to su fragmenti sa mog 4-og rodjendana i to vrlo slabo....kad su poginuli nisam ni bio svestan sta se desava...tek kasnije oko 2-3 razreda sam poceo da ocajavam...vremenom sam ocvrsnuo i ne razmisljam o tome..naravno nekad mi dodje u glavu i zapitam se kakav bi mi bio zivot da su oni zivi...i zato kad neko kaze kako bi voleo da mi keva i cale nestanu....samo mu odgovaram kako bi voleo da se moji vrate nazad...
 
Da li ste ikada primetili da vam je neki dogadjaj/uspomena iz detinjstva...oblikovao zivotne ciljeve itd..
Ja sam kao dete...bio opcinjen velikim gradovim....... stvarno sam kao dete zeleo da zivim u nekom velikom gradu..... divljenjem sam gledao velike zgrade puno ljudi itd....sad kao malo stariji...sve moje ambicije idu ka manje vise istom cilju samo kroz prizmu neke zrelosti koju sad kako tako posedujem....i sad koji su to bili dogadjaji....Gledanje filmova Blejd Raner i Peti Element ...Neki madonin koncert na nekom bas prometnom mestu nzm gde bio sam klinac kad sam ga gledao na tv-u..i neki foto album sa slikama iz tokya...
I sigurno cu otici na studije japanskog(za to je krivo i pasionirano gledanje anima u jednom periodu koje je hvala bogu prestalo).da bi ziveo u tako nekom lepom i uredjenom...ako bude moguce naravno.....

Slušaš madonu???:eek:
 
doduše, jel se igranje kraja dinastije obrenović i pravljenje cecinih koncerata račna? mora da je imalo neki opasan uticaj... i kad sam se u predškolskom ispovraćao na rođenu tortu... ili kad sam se grabuljom opi.zdio po sred čela... i baba koja je pevala od izvora dva putića... hmmmmm
 

Back
Top