Demencija

Da, razumljivo. Svi smo se potresli. Vodimo teske bitke sa tom opakom bolescu, a znamo da ce rat biti izgubljen. A u situaciji kod Centarns to je doslo, rekla bih, tako iznenada. Lekar, koji je pregledao moju majku pred smestanje u Dom pripremio me je da su moguci tako nagli preokreti, da to moze bit mozdani udar ili infarkt, jaka upala pluca i slicno. Pitala sam kakve su prognoze u vezi sa tokom bolesti, a doktor je rekao i vise godina i dva dana. Moj otac je ziveo 4 meseca posle dijagnoze kancera a prognozirali su dva meseca najvise. I bilo je strasno. Tesilo me to sto svekar moje prijateljice boluje 6 godina a u najtezem je stadijumu demencije skoro sve vreme, bez vecih oscilacija. I znam koliko je tesko njegovoj porodici da se bori s tim sve vreme... A onda ova tragedija za Centarns... Nadam se da ce nam se javiti. Ja sam svih ovih dana u mislima s njom.
 
I ja ovih dana stalno mislim na Centarns i njenu mamu. Istina je da nikada nismo spremni na takav gubitak, naročito ako dođe naglo. Uvek se plašim da će mi stvari izmaći kontroli i da neću proceniti šta se događa, a mama ne ume da kaže kad joj nešto fali. To je ono užasno što nas tera da bdimo i onda kada bismo se mogle malo opustiti. Nije mi pomoglo ni to što znam da svako ko je došao na ovaj svet ode u jednom, za njega određenom trenutku. Ni pre ni kasnije. Pisala sam da je mama u dva navrata praktično bila klinički mrtva i reanimacije su uspele. Nekoliko puta, kod plućnih infekcija lekari su dizali ruke od nje, ali je preživela. I bez obzira što je ona tolike godine bolesna, niko od nas ukućana nije spreman na njen odlazak. Teška mi je i sama pomisao na gubitak jedinog roditelja, iako imam dosta godina, a vala i svačega sam se nagledala.
 
Zdravo svima:D
Evo i mene iz Omana;)
Vratila sam se iz zemlje snova i najlepse bajke,,,
Kada sam polazila kuci plakala sam kao malo dete.Jer znam sta me ceka...vracam se u stvarnost:sad2:
Na moju veliku radost imala sam dosta poruka na p.p-u...
Ali sam se i zgranula sa jednom porukom od Melite-m..
Koja me je pitala dali sam sahranila i oca i dali sam se dokopala nasledstva:eek::eek::eek:
Ne znam cemu to:eek:
Za tvoju informaciju sem brata nama su roditelji za zivota sve podelili ..
A sve ostalo posle njihove smrti ostaje bratu;)
Procitala sam sva vasa pisma i naj iskrenije saucesce Centransu zbog njegovog gubitka:sad2:


Inace dok sam bila na putu tata je imao hipertenziju od koje se uplasio i pozvao sestru...
Odveli su ga na hitan prijem i pritisak mu je bio190-110...
Odbio je da ostane u bolnicu ..Da bi se sutradan ponovilo to isto...
Ali sa nekim blazim slogom:eek:Tek kada sam dosla rekli su mi za sve probleme koje su imali sa njim...
Sada pije lekove koje su mu prepisali ali i dalje ne ispusta casicu i ako zna da ne sme da pije...
Kaze da kada popije terapiju njemu vise i ne trebaju ti lekovi..
Za sada ga drzim na dijeti ali kada sam iskoristila jedno popodne da obidjem moje unucice on nije jeo ono sto sam mu spremila nego izvadio neku slaninu iz zamrzivaca pa proprzio:think:
Kaze da je morao nesto malo da casti sebe jer nije odavno nista konkretno pojeo:mrgreen:
Za sada se dobro slazemo:DObradovao se samo tako kada sam stigla...jos kada sam mu dala slatkise koje sam mu kupila na fri sopu:zper:Poceo je da se dogovara sa mnom o svemu ...
Ali isto tako je poceo da kljuc vezuje za bravu nekim lancem:eek:
I dalje je u fazonu da ga unuk podkrada i da ce da zove miliciju:dash:
I ako moja dusa vise i ne ulazi u kucu...Tj.niko i ne ulazi iz straha da ga tata ne optuzi da mu nesto fali...
Ne znam sta se sve sa njim izdesavalo ali jedva ceka da ode na snimanje glave koje je za sada odlozeno zbog nekog"kvara"...Pa treba naknadno da zakazemo..
Sutra cu da napisem koja mu je tacno dijagnoza na otpustu..
Ali naglaseno je da je odbio hospitalizaciju u bolnicu "Svetog Save":sad2:

Nadam se da se svi drzite i da je sve O.K...
koliko to moze da bude sa nasim "problemcicima";)
Svima veliki :zag:i pozdrav
 
Draga Florena dobro nam dosla,nedostajala si nam,ali se radujem da ti je bilo lepo i da si uzivala,zasluzila si.Stvarnost nije sjajna ali si bar napravila neki predah.Veliki pozdrav.
 
Cao Hajdi:D:heart:
Vidim da imas dosta problema:sad2:
Na zalost neka stanja su neminovna u toku njihove bolesti...
Sto se tice nesanice tvoje mame procitaj uputstvo za Nipam...
Jer tamo stoji da on izaziva i nesanicu..
Kada sam ja mojoj mami ukinula taj lek i umesto toga dala joj bromazepam od 3 mg.Sve je doslo na mesto i nije vise imala te nocne ispade...Inace znala sam da obelim do zore dok ne zaspi..A ne daj Boze da zaspim pre nje onda su sve njene stvari kojih se docepa bile napolju ...Lepo sve pobaca kroz prozor...A ujutru kad udjes u sobu sve cisto:eek:
nigde nicega nema:zcepanje:Ali zato po dvoristu:mrgreen:
Posavetuj se kod lekara ...
:zag:
 
Joj ljudi moji tako sam uplašena,zar je moguće da se stanje tako naglo pogorša??
Mama je u roku dva meseca totalno izgubila svaku vezu sa realnošću,ne može razumljivo da izgovori ni jednu reč,a kamoli rečenicu.Totalno je pogubljena,oko sebe ništa ne prepoznaje,ne mogu da shvatim šta joj treba.Noćas je išla u wc ali nije skinula veš,sva je bila mokra!!??Priča o nekim ljudima koji su bili,spominje neke prijateljice iz detinjstva,ne snalazim se uopšte.Do lekara ne mogu još mesec dana jer se zakazuje i nema šanse mimo toga da dodjem do njega,poludeću od brige i nemoći.
 
Joj ljudi moji tako sam uplašena,zar je moguće da se stanje tako naglo pogorša??
Mama je u roku dva meseca totalno izgubila svaku vezu sa realnošću,ne može razumljivo da izgovori ni jednu reč,a kamoli rečenicu.Totalno je pogubljena,oko sebe ništa ne prepoznaje,ne mogu da shvatim šta joj treba.Noćas je išla u wc ali nije skinula veš,sva je bila mokra!!??Priča o nekim ljudima koji su bili,spominje neke prijateljice iz detinjstva,ne snalazim se uopšte.Do lekara ne mogu još mesec dana jer se zakazuje i nema šanse mimo toga da dodjem do njega,poludeću od brige i nemoći.

Izgleda da su zene na forumu danju zauzete, pa evo ja da se javim.Izgleda da je sve moguce sa ovom bolescu. E sad da ti kazem da ce tvoja majka biti bolje bilo bi neozbiljno, mada je i to moguce na odredjeno vreme.Mogu samo da ti kazem da sam i ja u problemima i da je i mojoj majci sve gore.Sinoc sam bio kod logopeda sa mojim sinom 6.god zato sto ne izgovara nekoliko slova i malo teze izgovara reci.Logoped nas je poslao kod psihologa, koji je posle razgovora i testova sa njim utvrdio da je dete pod stresom i da na njega negativno deluje celokupna atmosfera u kuci.Ja tek sada primecujem da je i on dovoljno veliki , i da oseca svu nasu nervozu koju ja doduse i nisam krio od njega, vec sam naprotiv cesto i vikao na njega bez potrebe .Bilo kako bilo ja sam resio da od sada cutim, ma koliko mi bilo tesko.Mojoj majci cu pomagati uvek i koliko mogu ali moram malo i sebe da sacuvam, jer ma koliko se mi nadali moramo da shvatimo da nasi roditelji boluju od neizlecive bolesti koja ima tuzan kraj.Mislim da je za mene i moju porodicu bolje da tako razmisljam , inace cu nas uvaliti u jos veci problem.Kada su mi rekli pre 6. god. da moja majka boluje od demencije doziveo sam sok.Medjutim cudo sa Ebixom je trajalo oko 3 god.Od potpuno konfuzne osobe mojoj majci se povratilo pamcenje i ona je te 3 god funkcionisala normalno.I to mi je ulilo nadu da su cuda moguca.Mislim da je u tome i moj problem zato sto ne mogu da prihvatim da mojoj majci nije vise dobro i da ce biti sve gore..Sigurno te nisam utesio ovim postom, ali znaj da puno ljudi ima, ili ce imati , ili je proslo kroz te probleme koje imas ti.Sto se tice lekara pokusaj da porazgovaras telefonom sa njim ili da ga pronadjes nekako privatno ako je moguce i zamolis ga da te saslusa .Bem ti drzavu kada takvi bolesnici cekaju mesec dana na pregled
 
Poslednja izmena:
Ne znam, Hajdi, ali ako nikako ne možeš da organizuješ lekara, probaj malo da smanjiš dozu novog leka ako misliš da joj je dosta gore otkako je počela sa tom terapijom. Ali, možda i da je vidi lekar opšte prakse, ako sumnjaš da se i nešto drugo dešava. Po mom iskustvu sve promene na gore nastanu odjednom, iznenada, ali nisu toliko drastične. Neke funkcije se delimično vrate. Znaš koliko je dugo moja mama bolesna, a tek u poslednje dve nerazumljivo govori. Možda i da joj se prover pritisak, da nije bilo nekog blažeg šloga... Ali, ne ljuti se, pokušaj da sutra ili prekosutra neko drugi bude sa njom, malo udahni, uradi nešto sitno dobro za sebe. Razbistriće ti se misli i biće ti nešto lakše.
Miko, moje dete je bilo dve-tri godine mlađe od tvog kad je počelo ovo sa mamom. Ni ja se nisam baš nešto snalazila, ali je ono i njegove potrebe za mene bilo crveno slovo. Trebalo mi je vreme da ja shvatim, pa onda njemu da objasnim da je to stanje koje se može i mora posmatrati sa vedrije strane. Imitirali smo je šta radi, zbijali šale na njen račun, nadenuli joj jedno smešno ime i glumatali razne scene iz našeg života. Ovo ovako napisano izgleda jako glupo, ali i meni i njemu je to mnogo pomoglo da amortizujemo stres.
 
Ne znam, Hajdi, ali ako nikako ne možeš da organizuješ lekara, probaj malo da smanjiš dozu novog leka ako misliš da joj je dosta gore otkako je počela sa tom terapijom. Ali, možda i da je vidi lekar opšte prakse, ako sumnjaš da se i nešto drugo dešava. Po mom iskustvu sve promene na gore nastanu odjednom, iznenada, ali nisu toliko drastične. Neke funkcije se delimično vrate. Znaš koliko je dugo moja mama bolesna, a tek u poslednje dve nerazumljivo govori. Možda i da joj se prover pritisak, da nije bilo nekog blažeg šloga... Ali, ne ljuti se, pokušaj da sutra ili prekosutra neko drugi bude sa njom, malo udahni, uradi nešto sitno dobro za sebe. Razbistriće ti se misli i biće ti nešto lakše.
Miko, moje dete je bilo dve-tri godine mlađe od tvog kad je počelo ovo sa mamom. Ni ja se nisam baš nešto snalazila, ali je ono i njegove potrebe za mene bilo crveno slovo. Trebalo mi je vreme da ja shvatim, pa onda njemu da objasnim da je to stanje koje se može i mora posmatrati sa vedrije strane. Imitirali smo je šta radi, zbijali šale na njen račun, nadenuli joj jedno smešno ime i glumatali razne scene iz našeg života. Ovo ovako napisano izgleda jako glupo, ali i meni i njemu je to mnogo pomoglo da amortizujemo stres.

Ne izgleda uopste glupo.Tako razmislja jedan pametan roditelj bistre glave.Ja sam vec nekoliko godina u nekom bunilu koje je kulminiralo u nekoliko zadnjih meseci.Ne mogu da verujem da sam zapostavio svoje dete.Zadnjih godinu dana sam pio i bromazepam u vecim kolicinama, i kada razmislim uopste mi nije pomagao.Cak mislim da je i on doprinosio tome da ne mogu realno da sagledam stvari, i u zadnje vreme me cinio i agresivnim.Mislim da sam skoro i postao zavistan od njega ali sam zavrsio sa tim.Svi mi neizmerno volimo nase roditelje ali deca i mi moramo biti na prvom mestu.Lepo si rekla da se sve mora posmatrati sa vedrije strane.Hvala na savetima, moram sve preduzeti da zastitim svoje dete i nadam se da dosadasnja losa atmosfera u kuci nije ostavila neke vece posledice na njega
 
Haydi, desavalo se da se moja mama potpuno izgubi, da ne prepoznaje ni mene, da vice kako su prisutni nepoznati ljudi ili pokojnici, da se pokriva cebetom da bi se sakrila o njih, da krene da ide iz stana u sred noci, da place kako ce umreti do jutra, da cim izadjem iz sobe i vratim se ona pita gde joj je kcerka, da prica tetkama kako je nocas bila neka nepoznata zena sa kojom je imala velikih problema i donosi moju haljinu da pokaze u cemu je bila obucena ta zena, da me istera iz kreveta da bi ona legla, da me pljuje i naziva pogrdnim imenima jer je molim da se vrati u krevet, da zamahuje da me udari, da place sto joj je majka otisla i ostavila je, da doziva komsije sa terase da joj pomognu da popravi telefon ili televizor dok ja stojim iza nje i ne mogu da je vratim u stan i bojim se da ce praviti scenu na terasi i placem i preklinjem je da udje, da pokida zice od telefona i racunara... onda joj ukinem ili smanjim novi lek koji je nedavno prepisan, povecam dozu bromazepama, ona malo odspava i onda se ponasa kao da nista nije bilo. Pustim je malo da se pribere i ja cutim o tome sta se desavalo. Jednom sam i legla s njom u krevet i zagrlila je kao dete i to je smirilo. Ujutru je bila malo osamucena, ali se sredila u toku dana. Ali, pre svega ti savetujem da se obratis lekaru. Pozovi direktno odeljenje na koje je vodis na kontrolu i trazi njenog doktora. Kazi da je hitno i da je drasticno pogorsano stanje, da sumnjas na moguce komplikacije i zamoli da je pregledaju odmah-makar to bilo i u popodnevnim ili vecernjim satima. Ja sam majku vodila i kod drugog lekara kada je bilo hitno ili u dezurnu sluzbu i zahtevala odmah uput i prijem na pregled specijaliste. Kao sto su i drugi rekli, moguce su i drasticne oscilacije, posle kojih se opet sve smiri. S tim imam iskustvo. Meni su objasnili da su to lezije-razlivanje krvi iz sitnih krvnih sudova, nakon kojih se desavaju konfuzna stanja. To nije tipican slog. Moja majka ima vaskularnu demenciju. Proveri kakav joj je pritisak. Da li joj se zacrveni lice od prejake cirkulacije nakon uzimanja leka? Pokusaj da ne pokazujes nervozu pred njom, sta god da se desava. Pokusaj da se ponasas prema njoj kao prema detetu, sa sugestijom da ce sve biti sredjeno i da to nije nista sto se desilo trenutno.
Ovo sam nasla na net-u za Nipam>
U toku primjene lijeka, rijetko su zabilježene neobične reakcije, u vidu poremećaja ponašanja
kao što su uzbuđenost, agresivnost, smetenost, nemir, preosjetljivost, čulne obmane, napadi
bijesa, noćne more, uobraženja, psihotične reakcije i pokušaji samoubistva. Navedene reakcije
mogu biti prilično ozbiljne, posebno u starijih osoba. Ako se jave neke od navedenih reakcija,
primjenu lijeka je potrebno prekinuti.

Ja pijem lorazepam i nikada nisam imala problema, a moja majka je od njega imala strasne halucinacije i hiperaktivnost. Bromazepam je smiruje, ali nije sedirana kao sto sam ja bila od bromazepama i nema do sada nuspojava. Mene je bromazepam >zakucavao> za krevet. Isti lek razlicito deluje na osobe.
 
Poslednja izmena:
I meni je drago da ste tu:D
Vidim da su se kod nekih stanja na zalost dosta pogorsala ...vidim da ima i novih:zag:

Hajdi poslusaj Bezuslovnu i pokusaj da se saberes i da malo obratis paznju na svoje zdravlje:heart:
Nista ne mozes da promenis ako panicis ili se nerviras...
Kroz sve to sam i ja prolazila...I dolazile su faze kada je bilo sve OK.
Samo vodi racuna da je ne ispravljas jer se tada dodatno uznemiri, jer ni ona sama vise nije svesna sta radi i gde gresi.
Pricaj njenu pricu i samo je slusaj ali pokusaj da emotivno ne reagujes na sve to.
I pokusaj da sve okrenes na salu kada ona pogresi jer ce ti onda biti lakse.
"Nasmej se i kada bi plakati htela":sad2:
Bice i tebi i njoj lakse.Mazi je...to im toliko puno znaci i nikada im toga nije dovoljno :heart:
Svi smo tu:zag:
 
Miko :huh:
Drago mi je da si se sabrao i shvatio ko ti je prioritet.
Deca su na prvom mestu(barem ja tako mislim) ali imamo obavezu i prema nasim roditeljima koje isto tako bezuslovno volimo.Nista neces postici nervozom ili satiranjem sebe.Nismo mi krivi zbog njihove bolesti.To je ipak Bozija volja i tako moramo to da prihvatimo.Leka nema i ako mozes posavetuj se ti sa nekim lekarom ...nemoj da pijes lekove za smirenje samoinicijativno.Jer ne deluju svi lekovi na sve isto...Ipak smo razliciti;)
 
Miko :huh:
Drago mi je da si se sabrao i shvatio ko ti je prioritet.
Deca su na prvom mestu(barem ja tako mislim) ali imamo obavezu i prema nasim roditeljima koje isto tako bezuslovno volimo.Nista neces postici nervozom ili satiranjem sebe.Nismo mi krivi zbog njihove bolesti.To je ipak Bozija volja i tako moramo to da prihvatimo.Leka nema i ako mozes posavetuj se ti sa nekim lekarom ...nemoj da pijes lekove za smirenje samoinicijativno.Jer ne deluju svi lekovi na sve isto...Ipak smo razliciti;)
Hvala na podrsci.Ima ovde na forumu dosta veoma pametnih ljudi koji znaju da kontrolisu svoje emocije.Jedna od njih si svakako ti Florena.Naravno da je dete prioritet, samo sto ja nisam primecivao da on slusa sve moje razgovore sa bolesnom majkom i sa mojom suprugom o majcinoj bolesti.Mislio sam da ne primecuje moje nerviranje kada se majci pogorsa stanje. Nisam shvatao da i on prolazi kroz sve ovo, samo sto je on dete i da je njemu ustvari najteze jer ne moze da shvati sta u stvari nije uredu. Ranije sam razmisljao o tome da ce doci vreme kada cu morati da negujem svoje roditelje, ali sam zamisljao da ce se to dogoditi kada mi deca budu veca , a ja u nekim 50 tim godinama.Meni se to dogodilo sa 25.U isto vreme mi je umro otac i majka se razbolela a ja se ozenio i ubrzo dobio dete.Sto se tice lekova za smirenje sa tim sam za sada rascistio.Oni ne resavaju problem.Meni je bromazepam u pocetku odgovarao, ali kako je vreme prolazilo dozu sam povecavao a lek je sve manje delovao.Vidim da ovde ima i ljudi koji zive sami sa bolesnicima i ne znam kome je teze.
 
Poslednja izmena:
hvala vam na podrsci.Jutros mami nisam dala bromazepan,i nekako je malo bistrija.Nije to nesto posebno ali mi je bilo lakse da komuniciram s njom.Margareta i ja sam pomislila da mozda nije u pitanju neki manji slog,a sto se tice pritiska ona ima normalan pritisak,iako je u poslednje vreme bas nizak 100/60,pa je i to pocelo da joj stvara probleme,oseca vrtoglavicu i slabost.Ja znam da ova bolest ima nagle padove,pa period stagnacije,pa opet pad,ali mi se cini da kod nje sve to ide nekako brzo.Evo godinu i po kako joj je dijagnostikovana bolest,a ona tesko prica,totalno je dezorijentisana u prostoru i vremenu.Mozda je to i normalno ali se meni cini brzo.Cak su i doktori u bolnici kad je bila u aprilu bili iznenadjeni tokom njene bolesti pogotovo sto su joj svi ostali nalazi savrseni,pa cak su na otpusnoj listi napisali da se na skeneru mozga ne vide promene koje bi ukazivale na alchajmer ali da se zbog njenog ponasanja/ halucinacije,dezorijentisanost/,ne mogucnost da se uradi memo test ipak daje dijagnoza alchajmer.Pokusala sam danas da malo nadjem zamenu ali nisam uspela ,tako da cu probati sutra malo da proluftiram glau.Miko potuno razumem da vama koji imate porodicu nije ni malo lako da sve uklopite i da svi budu zadovoljni,ali i mi koji brinemo sami o roditeljima nailazimo na niz problema,pa cak i onih tehnicke prirode/tusiram se sa otvorenim vratima od kupatila da bi je imala na oku,ne mogu ni pet minuta sama napolje u neku nabavku ako nesto zatreba i sl./.Ali valjda nas ljubav prema njima odrzava i daje snagu da izdrzimo.
 
Poslednja izmena:
Hajdi, kao što znamo, tvoja mama ne mora da ima demenciju Alchajmerovog tipa. Nema je ni moja, i kod nje je skener glave bio ok za godine, ali ne i rasuđivanje, pamćenje itd. A antipsihotici, koliko pomažu, toliko prave haos druge vrste, koji jako liči na to što pišeš. Naravno, ja ne znam, nisam lekar, ali kada bi mama bila tako bezveze, ja sam joj samanjivala dozu antipsihotika, Čitajući unazad izgleda da je tvojoj mami bivalo teže otkad pije taj trixifen. Pa možda njegovu dozu malo da smanjiš, na pola, možda ujutro. Kažem ne znam, mi smo, i to po savetu lekara opšte prakse, smanjivali tako. I njoj bi bilo bolje. Jer ipak lekar ne može unapred tačno da zna kako će koji pacijent odreagovati na lek ili na dozu.
Istina je da je tebi, kao i svima koji žive sami sa bolesnikom, neuporedivo teže nego nama koji imamo neku porodicu, koja nam skreće pažnju i na druge stvari. Bez obzira što se u našoj kući uglavnom ja staram o majci, kad podignem pogled vidim i nekog drugog i razmenim po neku reč sa njim. Tako da je prilično bzv da se mi žalimo više od vas koji ste jedan na jeda. Ali traži od svih bliskih da te zamenjuju, makar na po sat dva puta nedeljno, da izađeš i daneš dušom. Verujem da je jako teško boriti se sa sobom kada vidiš samo bolest. Dakle, čuvaj sebe.
 
Miko, glavu gore! Deca brzo zaboravljaju i lakše podnose stres od nas. Brzo će se klinac uvesti u red ako odvojiš samo malo vremena za njega. Fudbal, basket, šetnjica sa njim, neka društvena igra koju igraš sa njim, bilo šta, bilo šta što će ga naterati da oseti kako je najvažniji u tvom životu. Naravno, i govori mu to.
 
primi moje saučešće, centrans. to što si učinila za svoju majku brinući za nju je velika stvar.
jednako veliki i važan posao je pred tobom - da ponovo uzmeš svoj život u svoje ruke, i da uživaš u njemu. navijam za tebe .
svima pozdrav, MM.
 
Stigla sam kući. Hvala svima na saučešću.
Ni bolest moje majke ni godine starosti (83g) nisu smanjili bol za roditeljem.
Život se menja.
Javit ću se sutra malo opširnije.
Pozdrav svima, držite se jer od Vas sve zavisi.
 
Draga moja Centarns, znam da ti je jako tesko i da je gubitak nenadoknadiv. Znam i sta znaci kada das sve od sebe da pomognes bolesnom roditelju i onda... bespomocnost... Izgubila sam oca pre 5 godina, sada je majka bolesna... Pre nego sto je umro moj otac, mojoj najboljoj prijateljici je umrla majka. Moja prijateljica zivi u inostranstvu i pricala mi je kako je psiholog pripremao da se suoci sa maminom smrcu pre nego sto dodje, a posto nije mogla da prisustvuje sahrani zbog ogromne daljine na kojoj zivi. Mozda ovo nije za ovaj forum, ali cu ti kratko opisati, jer si deo ove nase zajednice i stalno si u mojim mislima. To nece umanjiti bol, ali verujem da ce te usmeriti da nastavis dalje. Meni je pomoglo donekle. Naime, psiholog je savetovao moju prijateljicu da njena rodbina, pre nego sto ona dodje, promeni raspored namestaja u stanu. To sam i ja uradila mesec dana posle tatine smrti. Ostala je nedovrsena misao, ostala su bolna pitanja, ostala je praznina u mom srcu... a opet... to me je *poguralo* da idem dalje sa manje *saplitanja*. Povratak u stan sa posla i boravak u stanu me je uzasno boleo, jer je pogled svuda zapinjao... Okretanje predmeta -kao odraz u ogledalu-ublazilo je sliku o svemu sto se desavalo u tom prostoru. Moje misli su se usmeravale na dogadjaje kada otac nije bio bolestan, videla sam ga zdravog i veselog, energicnog...
Ne moras me poslusati, ali razmisli o ovome.
I jos nesto-pricaj sa suprugom i prijateljima o onome sto osecas. Samo se ne povlaci u sebe.
Citajuci tvoje komentare naisla sam na jednu divnu recenicu. Sigurna sam da mozes i sada da je ponovis i da bi i tvoja mama bila zadovoljna da je cuje>

Život je divno čudo, bez reprize kako neko reće, poklon nama od naših roditelja, i u svakom ima više lepog nego ružnog i zato smo sposobni da uradimo i ono što mislimo da ne možemo.
Uz tebe sam, draga moja Centarns.
 
Florena, veeeeeeeeeliki pozdrav za tebe!
Drago mi je da si opet ovdje. U trenutcima kad mi je bilo najteže, tvoji postovi su mi jako mnogo značili :cmok:
I meni je drago da ste svi tu:D
Da nismo izgubili veru u dobre ljude i da mozemo da pomognemo jedni drugima:zag:
I meni kada je bilo najteze svi ste bili tu...
Mada nisam ocekivala da ce mi se sve ponoviti i sa tatom:sad2:
Verovatnoca da se nesto tako desi :roll:
A zelela sam da samo kao gost posecujem ovu temu i da drugima dam podrsku...
 
Eh Miko :)
Imala sam i ja padove,greske i nisam se bas najbolje snalazila sa svim sto me je snaslo...
Na zalost sada sa ocem znam kako treba da postupam i da se ne nerviram jer tu nema pomoci..
Samo me plasi sto se on nocu zakljucava u svojoj sobi,stavi rezu i dovuce neku veliku kantu na vrata...
A na prozoru su resetke:roll:Ne daj boze da mu zatreba pomoc...
Mada znam da ce to stanje da traje jedno vreme ali on je vec imao ispade sa visokim pritiskom i slogom..
Ali postaje velika maza :zag:I sve vise trazi paznje...
Ali se zato ostrvio na mog bratanca i snaju .Ne moze ocima da ih vidi.A oni mu nikada nisu nista zgresili:eek:
Kaze on tebi nece oni nista jer te vole ali mene hoce da otruju:eek:
A niko nam u kucu ne ulazi zbog njegovih ispada da ga neko krade i td.
Mamu sam znala kako da nateram da se okupa ali kod njega jos uvek ne mogu da se snadjem...
Ali vreme ce pokazati KAKO:think:
 
Kod nas se stanje stabilizovalo, koliko je to moguće. Čekamo dopler i termin za snimanje. Tata je poprilično dobar. Sve nas prepoznaje, zna gdje je, pije uredno terapiju, sam ide u šetnje, vodi računa o higijeni. Dobar je. Doduše o higijeni je vodio računa i kad je bio u najgorem izdanju.
Slavili smo Svetog Nikolu i bilo je sve uredu do uveče, e tad mu je bilo previše. Kad je pošao spavati bio je totalno zbunjen. U noći se budio i ponovo pitao ko ga je tu doveo, ne zna gdje treba da legne i slično. Međutim, nakon što je sledeću noć odspavao mnogo je bolji. Ovo je bilo prvi put da je bio izložen takvom "stresu":mnogo ljudi, mnogo informacija odjednom.... s tim definitivno ne može da se bori. Dobro, sad barem znamo šta i kako dalje. Pravimo pauzu sa B12, ali mislim da ću nakon kontrole kod neurologa ponovo krenuti to da mu dajem.
Joj Florena, da znaš da često razmišljam o tebi i upravo o toj vjerovatnoći da se isto ponovi i sa ocem. Da čovjek ne povjeruje!:think:
 
Nikako da nadjem njegovu otpusnu listu gde su napisali dijagnozu dok sam ja bila u Omanu..
Znam za hipertenziju,onda ima neka sifra,pa senilna demencija...i td.
A sestra mi kaze i Alchajmer prvog stadijuma..Sta im to znaci nemam pojma .treba da ide na nekakva snimanja pa cemo videti.
Strasno izmislja i laze:eek:
Sve okrene kako njemu odgovara.Cak i dok gleda nesto na tv-u isprica svoju verziju onoga sto je gledao.Da bi posle par dana pricao neke delove kao da je to istina i njemu se bas to desilo.Sto je najgore on u to veruje i u stanju je da se sa svima zakaci samo da dokaze kako je to istina.:mrgreen:
A sto kune...to mi je najstrasnije...jer je uvek grdio mamu zbog toga...A da ne govorim sve njegove budalastine...
Pisala sam da je sakupio copor kerova na placu u vikendici i da ide svaki dan da ih hrani..A kako dolazi do hrane za njih to je tek za zgrazavanje i sramotu.Ne mogu ga nikako zauzdati...sve vise me podseca na mamu i njene ispade u pocetku..Poceo je da zaboravlja kako se sta zove pa za bananu kaze ono dugacko...za kontrolnu lampicu na tabli sa osiguracima - ono crveno dugme...i tako neke gluposti da ne duzim...
A da ga nateram da se okupa:besna:Niti zeli da se barem presvuce nego tako aljkav,isflekan ,masan ide na groblje gde ga ceo kraj vidi i svi mi nesto prigovaraju:think:A da ne pricam sta sve ne prica za svoju porodicu:dash:
Ocajna sam jer cu verovatno opet biti sama sa svim njegovim fazama kao i sa mamom...
Opet su se svi povukli i ogradili da nemaju vremena i da rade...
Pri tom on nikoga nece ni da slusa..
Bas sam danas negativna:rumenka::rida:
Sutra je novi dan pa ce valjda biti bolje;)
 

Back
Top