Nestaju Srbi i pravoslavci u Zadru

Babino`unuce

Domaćin
Poruka
3.124
U pravoslavnoj crkvi svetog Ilije u Zadru retko gori sveća. Nema ko da je upali. Među oslikanim ikonama odzvanja samo korak sveštenika Petra Jovanovića. Ponekad mu se pridruži neko od malobrojnih, ovde preostalih Srba. Najhrabriji, i to uglavnom u dane velikih praznika.
U Zadru od 26.000, koliko ih je bilo pre rata, ostalo je svega tri hiljade pravoslavnih ljudi. A i oni kao da su izgubili veru.
- Šest kuća je proslavilo Jovanjdan, a četiri Nikoljdan - priča pop Jovanović. - Slabo se ovde seče slavski kolač. Malo ih u crkvu ulazi. Boje se. Šta će, rđavo je vreme bilo, a rane još bole.
A da rđavo vreme tek dolazi, vidi se po novom zbegu pravoslavnih vernika. Iz svoje crkve sada krštenice nose u tuđu.
- Srbi su zaboravili krst i čast pa beže u katolike - čuju se rezignirane optužbe malobrojnih, hrabrih vernika. - Ovde je postalo strašno. Svi u Zadru znaju da je već 95 pravoslavaca povuklo krštenicu iz Svetog Ilije, i odnelo kod katolika. Tako mogu da se žene u njihovim crkvama, da zajedničku decu krste po njihovim običajima, a svoje majke i očeve sahranjuju na njihovim grobljima.
Srbi ponovo strahuju. Kažu, crno je vreme, ponovo, pred već dovoljnom ranjenim narodom. Prisećaju se i recepta već oprobanog u vreme Nezavisne države Hrvatske.
- Kao da se istorija ponavlja. Rodili se novi Starčevići, Pavelići, Stepinci... Nad glavama nam opet preti stari metod „trećinu Srba pobiti, trećinu raseliti, a trećinu pokrstiti“ - poluglasno nam kazuju svoje slutnje malobrojni preostali.
Ni pop ovde nije glasan, a kamoli drugi. Na naša pitanja jedva odgovara - saginjanjem glave, uglavnom.
- Lane sam dvadesetoro sahranio, nijedan par venčao, a samo petoro krstio - sabira.
U ovom zaleđu pravoslavlje polako odumire. U Zadru nijedno srpsko dete ne ide na našu veronauku, ćirilica se odavno ne uči.
A dok nestaju poslednji tragovi srpske crkve, katolička je sve brojnija, a neki Srbi se sve češće izjašnjavaju kao - pravoslavni Hrvati. Na poslednjem popisu, urađenom pre devet godina, bilo ih je 11.000, a danas se njihov broj samo naslućuje. I ponovo se javlja ideja da se crkva u Hrvatskoj odvoji od Srpske pravoslavne crkve.
- Ja jesam pravoslavac,
ali nikako Srbin - priča Ivo Matavić, jedan od osnivača Udruge Hrvatske pravoslavne zajednice, koja, iako još neregistrovana, već ima 500 članova. Među njima su i trojica sveštenika crnogorske pravoslavne crkve.
- Naša je namera da se ogradimo od Srbije, jer sa njom nemamo veze, a zbog srpske politike ovde imamo samo probleme. Nadamo se da ćemo zato dobiti autokefalnost i na kraju se ujediniti sa katoličkom crkvom. Naposletku, svi smo mi hrišćani, a način na koji se krstimo i datumi kada slavimo Božić samo su nevažna simbolika i dogma.
Matavić, koji se već odrekao tri prsta i koji traži izjednačavanje ustaša i četnika, tvrdi da okuplja sve više istomišljenika, da ga i podržava i krug intelektualaca u Hrvatskoj akademiji nauka, vladajućoj stranci, pa čak i srpskom SDSS. Tvrdi i to da će u maju, na poziv iz Srbije i na Ravnu goru?! Ipak, u Zadru se od njega ograđuju i Srbi i Hrvati.
- Najgore je da se stidiš svoga porekla. Ako ne poštuješ svoje, kako ćeš tuđe - komentariše Suzana Tošić, jedna od malobrojnih Srpkinja koja govori glasno i bez straha. Rođena Zadranka srpskog porekla zaljubila se baš „u najgore vreme“ u svog Miroslava iz Mramorca, sela nadomak Smederevske Palanke. Letnja ljubav nastavljena je brakom, a ubrzo su rođeni Katarina i Danijel. Ratna razaranja raselila su ih u Srbiju, ali su se svi vratili 2001.
- Ako si normalan, pošten, ne diraš nikog, i tebe će ceniti. Najvažnije je kakav si čovek, a ne da li si Srbin, budista ili musliman i u tom duhu i vaspitavam svoju decu - nastavlja Suzana.
A dešavalo se Tošićima da ih ne posluže u kafiću jer su navijali na utakmici za „svoje“, da im komšinica psuje „mater četničku“... ali su se sa svime izborili. Podignute glave.
- Kada smo se vratili u Zadar, nije bilo lako. Sećam se kada mi je za vreme maškara pretučen sin i to samo zato što je Srbin. Kada sam to prijavila u SUP, policajac mi je bez ustručavanja rekao: „Ko ti je kriv kad si se vratila“ - priseća se nerado Suzana. Kaže da je sada to vreme iza nje. Važno je izdržati. Tako je i sa verom, a ona se svoje ne odriče. Ni vere ni krsne slave. Njena kuća je među one samo četiri koje u Zadru slave Nikoljdan.
A onih 3.000 koji i dalje u Zadru sebe zovu Srbima strepe da će tako i ostati, i da će strah, pritisak i politika hrvatskih vlasti Srbe potpuno izbrisati sa spiska stanovnika Zaleđa.

ŠAMAR ZBOG ISTORIJE
Na času istorije, jedan je učenik počeo da vređa tek pristiglu učenicu. - To su ti Katarinini zapalili Vukovar! - povikao je. Katarina se okrenula prema njemu i odvalila šamar tako da je zakačila i njegovog drugara iz klupe. Ućutao je ceo razred, a omalena Katarina odbranila čast.

DVA ĐAKA
Svaki razred u Zadru ima dva srpska učenika. Ipak, to očigledno nije dovoljno da se predaje veronauka u crkvi svetog Ilije.
- Nećemo da delimo decu i zato ih šaljemo sa Hrvatima u njihove crkve - pravdaju svoje odluke roditelji malobrojnih malih pravoslavaca. - Jednostavnije je da idu na veronauku kod katolika. Em mi znamo da u to vreme nisu na ulici, em dobiju dobru ocenu.
 
Zar Srpstvo tako malo vredi ?

DVA ĐAKA
Svaki razred u Zadru ima dva srpska učenika. Ipak, to očigledno nije dovoljno da se predaje veronauka u crkvi svetog Ilije.
- Nećemo da delimo decu i zato ih šaljemo sa Hrvatima u njihove crkve - pravdaju svoje odluke roditelji malobrojnih malih pravoslavaca. - Jednostavnije je da idu na veronauku kod katolika. Em mi znamo da u to vreme nisu na ulici, em dobiju dobru ocenu.
 
U tom gradu je nekada postojao Srpski djecji teatar kao i Srpska djevojacka skola, te pravoslavna Klirikalna skola, kasnije Pravoslavni bogoslovski zavod (19. vijek). Jos pocetkom 1754. godine jedan covjek iz Ugarske probao je da otvori srpsku skolu ali mu mletacke vlasto nisu to dozvolile.
Petranovic je pokrenuo "Srbsko-dalmatinski magazin" (30 krajcara, cijena sitnica!), na slavenosrpskom, stampan gradjanskom cirilicom i prodavao se diljem Balkana dok medju prenumerantima su se nalazili Vuk, Njegos, itd. U Zadru se stampa tek nakon dva godista jer je trebalo vremena da braca Battari nabave cirilska slova, pa je u medjuvremenu posluzila Pretnerova tiskara u Karlovcu.
Od novina su izlazili "Srpski list" i "Srpski glas". Godine 1879. u gradu je osnovana Srpska citaonica na celu sa predsjednikom Ljubomirom Vuinovicem. Prestala je sa radom 1918. godine.

Crkva sv. Ilije je stara, spominje se jos u 12. ili 13. vijeku kao doduse rimokatolicka, a razvijala se zahvaljujuci interesantnoj grcko-srpskoj simbiozi.
Valjalo bi i spomenuti velikog zadarskog dobrotvora srpskog porijekla Jovana Zovinica koji je bio i rektor jurista na Padovanskom univerzitetu 1535. godine o cijim humanitarnim akcijama (oporuka iz 1559. g.) je detaljno pisala Lovorka Coralic (Zaklada za skolovanje mladih zadarskih gradjana u Padovi, petogodisnje stipendije, po 50 dukata na godinu, te miraz neimucnim zadarskim djevojkama). Grad Zadar je postavio natpis na gradskoj lozi gdje se spominju Zoviniceve zasluge za skolovanje zadarske omladine.

Data je na koristenje pravoslavcima u 16. vijeku, a posto je bila malena nanovo je sagradjena 1773. godine (krovna i zidna konstrukcija).
Ipak, tek 1805. g. se zavrsavaju svi poslovi, poplocana je, sredjen trg pred crkvom i uredjen oltar. Postoji podatak da su samo Srbi iz Trsta 1806. g. prilozili 2780 florina.

Dosta je stradala za vrijeme bombardovanja na proljece 1944. godine kad je unistena kapela sv. Spiridiona koja je strsila sa juzne strane. Skoro je i unistena i biblioteka u parohijskom domu gdje su se nalazili jako dragocjeni spisi, a Talijani su 1918. g. odnijeli rukopise iz Narodne biblioteke u Zadru koji su pripadali bivsoj Klirikalnoj skoli tj. Pravoslavnoj bogosloviji (1891. njihov fond se procjenjuje na 5,000 svezaka) u biblioteku "Paravia" ali su nakon Drugog svjetskog rata vracene u Naucnu biblioteku, pa nakon toga dio knjiga je prebacan u manastir Krku.

Godine 1808. u prostorijama crkve sv. Ilije je odrzan Sinod radi uredjenja Pravoslavne Crkve u Dalmaciji, odnosno kad je Napoleon dozvolio da se osnuje Eparhija dalmatinska.

Nakon svega, danas se u njoj mogu pronaci ikone, knjige i stari rukopisi. Nije cudo sto je C. Cechelli (Zara, Roma, 1932) uvrstio ikone ove crkve u zadarske umjetnine.
Interesantna je kronika jeromonaha Atanasija Troila napisana na talijanskom jeziku izmedju 1661. i 1665. godine.
Postoji i par cirilskih zapisa na narodnom srpskom jeziku koji nisu filoloski obradjeni, sto po nadgrobnim spomenicima, zidovima ili u spisima, pa cak i na groblju rimokatolicke crkve sv. Ivana gdje su se nasi ljudi sahranjivali za vrijeme Kandijskog rata.

Interesanto je da je Zadar bio pun srpskih trgovaca u 18. vijeku pa su se hrvatski seljaci iz okolice grada zalili 1770. g. sto im zakidaju na kantaru i ne placaju tacnu cijenu (G. Stanojevic, Istorijski glasnik, 1955). Optuzba je na prvi pogled naravno ekonomske prirode ali se nazire i vjerska netrpeljivost posto su isto radili hrvatski/talijanski trgovci.

Mislim da je izlisno i spominjati maticne knjige ove crkve koje su snimili mormoni, a sezu do 1637. godine. Svi dostupni podaci se nalaze na 3 mikrofilma. Bukvalno "bleje" na prasnjavim policama u Salt Lake City-ju i cekaju da ih neko digitalizuje bilo to u privatnom ili naucnom angazmanu. Ko zna koliko dragocjenih podataka tu ima po pitanju istorije Srba u Donatovom gradu ali i uskocke istorije, zaledja, Jankovica, itd.

Nekad bilo, sad se spominjalo..
 
Poslednja izmena:
U pravoslavnoj crkvi svetog Ilije u Zadru retko gori sveća. Nema ko da je upali. Među oslikanim ikonama odzvanja samo korak sveštenika Petra Jovanovića. Ponekad mu se pridruži neko od malobrojnih, ovde preostalih Srba. Najhrabriji, i to uglavnom u dane velikih praznika.
U Zadru od 26.000, koliko ih je bilo pre rata, ostalo je svega tri hiljade pravoslavnih ljudi. A i oni kao da su izgubili veru.
- Šest kuća je proslavilo Jovanjdan, a četiri Nikoljdan - priča pop Jovanović. - Slabo se ovde seče slavski kolač. Malo ih u crkvu ulazi. Boje se. Šta će, rđavo je vreme bilo, a rane još bole.
A da rđavo vreme tek dolazi, vidi se po novom zbegu pravoslavnih vernika. Iz svoje crkve sada krštenice nose u tuđu.
- Srbi su zaboravili krst i čast pa beže u katolike - čuju se rezignirane optužbe malobrojnih, hrabrih vernika. - Ovde je postalo strašno. Svi u Zadru znaju da je već 95 pravoslavaca povuklo krštenicu iz Svetog Ilije, i odnelo kod katolika. Tako mogu da se žene u njihovim crkvama, da zajedničku decu krste po njihovim običajima, a svoje majke i očeve sahranjuju na njihovim grobljima.
Srbi ponovo strahuju. Kažu, crno je vreme, ponovo, pred već dovoljnom ranjenim narodom. Prisećaju se i recepta već oprobanog u vreme Nezavisne države Hrvatske.
- Kao da se istorija ponavlja. Rodili se novi Starčevići, Pavelići, Stepinci... Nad glavama nam opet preti stari metod „trećinu Srba pobiti, trećinu raseliti, a trećinu pokrstiti“ - poluglasno nam kazuju svoje slutnje malobrojni preostali.
Ni pop ovde nije glasan, a kamoli drugi. Na naša pitanja jedva odgovara - saginjanjem glave, uglavnom.
- Lane sam dvadesetoro sahranio, nijedan par venčao, a samo petoro krstio - sabira.
U ovom zaleđu pravoslavlje polako odumire. U Zadru nijedno srpsko dete ne ide na našu veronauku, ćirilica se odavno ne uči.
A dok nestaju poslednji tragovi srpske crkve, katolička je sve brojnija, a neki Srbi se sve češće izjašnjavaju kao - pravoslavni Hrvati. Na poslednjem popisu, urađenom pre devet godina, bilo ih je 11.000, a danas se njihov broj samo naslućuje. I ponovo se javlja ideja da se crkva u Hrvatskoj odvoji od Srpske pravoslavne crkve.
- Ja jesam pravoslavac,
ali nikako Srbin - priča Ivo Matavić, jedan od osnivača Udruge Hrvatske pravoslavne zajednice, koja, iako još neregistrovana, već ima 500 članova. Među njima su i trojica sveštenika crnogorske pravoslavne crkve.
- Naša je namera da se ogradimo od Srbije, jer sa njom nemamo veze, a zbog srpske politike ovde imamo samo probleme. Nadamo se da ćemo zato dobiti autokefalnost i na kraju se ujediniti sa katoličkom crkvom. Naposletku, svi smo mi hrišćani, a način na koji se krstimo i datumi kada slavimo Božić samo su nevažna simbolika i dogma.
Matavić, koji se već odrekao tri prsta i koji traži izjednačavanje ustaša i četnika, tvrdi da okuplja sve više istomišljenika, da ga i podržava i krug intelektualaca u Hrvatskoj akademiji nauka, vladajućoj stranci, pa čak i srpskom SDSS. Tvrdi i to da će u maju, na poziv iz Srbije i na Ravnu goru?! Ipak, u Zadru se od njega ograđuju i Srbi i Hrvati.
- Najgore je da se stidiš svoga porekla. Ako ne poštuješ svoje, kako ćeš tuđe - komentariše Suzana Tošić, jedna od malobrojnih Srpkinja koja govori glasno i bez straha. Rođena Zadranka srpskog porekla zaljubila se baš „u najgore vreme“ u svog Miroslava iz Mramorca, sela nadomak Smederevske Palanke. Letnja ljubav nastavljena je brakom, a ubrzo su rođeni Katarina i Danijel. Ratna razaranja raselila su ih u Srbiju, ali su se svi vratili 2001.
- Ako si normalan, pošten, ne diraš nikog, i tebe će ceniti. Najvažnije je kakav si čovek, a ne da li si Srbin, budista ili musliman i u tom duhu i vaspitavam svoju decu - nastavlja Suzana.
A dešavalo se Tošićima da ih ne posluže u kafiću jer su navijali na utakmici za „svoje“, da im komšinica psuje „mater četničku“... ali su se sa svime izborili. Podignute glave.
- Kada smo se vratili u Zadar, nije bilo lako. Sećam se kada mi je za vreme maškara pretučen sin i to samo zato što je Srbin. Kada sam to prijavila u SUP, policajac mi je bez ustručavanja rekao: „Ko ti je kriv kad si se vratila“ - priseća se nerado Suzana. Kaže da je sada to vreme iza nje. Važno je izdržati. Tako je i sa verom, a ona se svoje ne odriče. Ni vere ni krsne slave. Njena kuća je među one samo četiri koje u Zadru slave Nikoljdan.
A onih 3.000 koji i dalje u Zadru sebe zovu Srbima strepe da će tako i ostati, i da će strah, pritisak i politika hrvatskih vlasti Srbe potpuno izbrisati sa spiska stanovnika Zaleđa.

ŠAMAR ZBOG ISTORIJE
Na času istorije, jedan je učenik počeo da vređa tek pristiglu učenicu. - To su ti Katarinini zapalili Vukovar! - povikao je. Katarina se okrenula prema njemu i odvalila šamar tako da je zakačila i njegovog drugara iz klupe. Ućutao je ceo razred, a omalena Katarina odbranila čast.

DVA ĐAKA
Svaki razred u Zadru ima dva srpska učenika. Ipak, to očigledno nije dovoljno da se predaje veronauka u crkvi svetog Ilije.
- Nećemo da delimo decu i zato ih šaljemo sa Hrvatima u njihove crkve - pravdaju svoje odluke roditelji malobrojnih malih pravoslavaca. - Jednostavnije je da idu na veronauku kod katolika. Em mi znamo da u to vreme nisu na ulici, em dobiju dobru ocenu.

u Zadru je prije rata bilo 10 958 srba a ne 26 000!!
 
Zasto ti baratas nekim ciframa ovde, sta si se uhvatio sad za 26 000, zasto kao hrvat ne kazes zasto se ljudi plase, zasto prelaze u katolike, zasto ih samo 3000 ima u Zadru? Mozes li to kao covek odgovoriti? Ako ne mozes - zauvek cuti!

prelaze u katolike jer se srame biti srbi, jer se srame onih mjeseci života zadrana bez VODE i STRUJE, jer se srame granatiranja zadra....

p.s. velika je razlika izmedju 10 958 i 25 000!
 
Ne lazem i ti to vrlo dobro znas, opste je poznata cinjenica da je Zadar sa okolinom najustaskiji grad u Hrvatskoj.

То ти је закамуфлирана узречица са сајта Црне Легије, "Лажеш ка Србин!" само што није написао до краја да га не би бановали и како би могао да се фолира да оно С значи нешто друго (преброј тачке у С....). ;)
 
То ти је закамуфлирана узречица са сајта Црне Легије, "Лажеш ка Србин!" само што није написао до краја да га не би бановали и како би могао да се фолира да оно С значи нешто друго (преброј тачке у С....). ;)

A jasno je meni bilo odmah da je njihov... :) Nisam znao za taj izraz i za sajt... Ma, krivo mi je samo sto su ljudi slepi i ne vide da njihov narod nije cvece...
 
Ne lazem i ti to vrlo dobro znas, opste je poznata cinjenica da je Zadar sa okolinom najustaskiji grad u Hrvatskoj.

А био је центар културе док није ушао у састав Хрватске. :(

Сви они векови под италијанском влашћу, па су у њему нормално живели и православци и католици, и Срби, Хрвати и Италијани... чак и за време НДХ, јер није био у њеном саставу.

Пре Другог светског рата, у Задарској општини је живело 32% Италијана, а 65% "Србо-хрвата".

Данас има колико има, је л'...
 
A jasno je meni bilo odmah da je njihov... :) Nisam znao za taj izraz i za sajt... Ma, krivo mi je samo sto su ljudi slepi i ne vide da njihov narod nije cvece...

Ниси читао шта је писао по другим темама и због каквих је изјава био банован. ;)

Шта мислиш зашто је ставио оно У? ;) Овде људи воле да сваког Хрвата називају усташом чим крене да брани Хрвате, па он мора да се правда... а заборављају да данас постоје и праве усташе и усташка удружења који то и не крију.
 

Back
Top