Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.567
carstvo: Animalia
tip: Arthropoda
klasa: Arachnida
red: Araneae
Pauci (Araneae) je najpoznatija i istovremeno najbrojnija grupa (obuhvataju oko 40 000 vrsta) među paukolikim životinjama za koju je karakteristično prisustvo posebnih paučinastih žlezda. Telo im je izgrađeno od dva dela, prozome i opistozome, koji su spojeni uzanim delom nazvanim drška (pedicel). Ekstremiteti su prisutni samo na prozomi. Uglavnom su kopnene životinje (samo u pojedinačnim slučajevima mogu sekundarno preći na život u vodi) veličine od 0,4 mm pa i do 10 cm rasprostranjeni svuda gde ima insekata, a posebno u tropskim predelima. Većina paukova su karnivorni oblici i hrane se uglavnom različitim insektima koje hvataju u mreže ispletene od paučine.
Spoljašnja anatomija
Telo je podeljeno, kako je već rečeno, na dva dela spojena drškom. To su:
prozoma koja je segmentisana i na kojoj se naleze 6 pari nogu (ekstremiteta), oči i usni delovi;
opistozoma koja nije segmentisana i nema ekstremitete već se na njenom zadnjem delu, sa trbušne strane nalazi 2-3 para paučinastih bradavica na kojima se nalazi veliki broj (i do 300) otvora paučinastih žlezda; na trbušnoj strani nalaze se i polni otvor kao i plućni otvori.
Prvi par ekstremiteta su helicere, kao kod svih paukolikih životinja (Chelicerata) i nalaze se iznad i ispred usta od kojih su odvojene rostrumom (gornja usna). Pomoću njih pauci hvataju plen, a zatim ga ubadaju kvrstom, zašiljenom kandžicom. Blizu vrha kandžice nalazi se otvor otrovne žlezde koji parališe i usmrti plen.
Drugi par ekstremiteta na prozomi su pedipalpi smešteni bočno od usta. Kod ženki se ovaj par ekstremiteta ne razlikuje mnogo od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka dobija ulogu kopulatornog organa u parenju.
Ostala četiri para ekstremiteta su noge za hodanje i svaki se sastoji od po 7 segmenata, a završava sa po 2-3 kandžice. Kod paukova koji na opistozomi imaju poseban organ za ispredanje paučine, tzv. kribelum (cribellum), imaju istovremeno i na zadnjim nogama dva reda povijenih trnova nazvanih kalamistrum (calamistrum). Oba ova specijalizovana organa, kribelum i kalamistrum, se kod odraslih mužjaka gube ili ostaju u zakržljalom obliku.
Oči pripadaju tipu prostih očiju, ocela, kao kod insekata. Najčešće pauci imaju po osam očiju raspoređenih u dva poprečna niza po četiri, a ređe 2, 4 ili 6 oka smeštena bliže prednjoj ivici. Postoje i vrste kod kojih je po celoj površini glave raspoređen veći broj očiju, kao i one koje nemaju oči (pećinske vrste). U očima paukova nalazi se materija, nazvana tapetum, koja reflektuje svetlost tako da im oči svetle u mraku. Vrste koje love plen tako što trče za njim imaju bolje razvijene oči od onih koje plen love mrežom. Raspored očiju kao i njihov broj su taksonomske osobine.
Respiratorni sistem
Pauci dišu pomoću dve vrste organa, a retko koja vrsta ima samo jednu vrstu respiratornih organa:
listolika pluća su kesastog oblika i predstavljaju uvrate telesnog zida, plućne kese, koji se ka spoljašnjoj sredini otvaraju pukotinastim otvorima; sa zida plućne kese polazi niz listolikih izraštaja koji su ustvari jako spljošteni kesasti nabori telesnog zida; primitivni pauci, kao npr. tarantule, imaju dva para ovih pluća dok druge vrste poseduju samo jedan par;
traheje su sistem razgranatih cevčica koje prožimaju čitavo telo i obložene su kutikulom koja je spiralno zadebljala; počinju otvorima, stigmama; smatra se da su nastale preobražajem listolikih pluća.
Biologija paukova
Prema načinu života, odnosno, uglavnom načinu hvatanja insekata, pauke je moguće svrstati u dva osnovna tipa:
- skitnice, koji hvataju insekte u trku ili skoku i
- mrežare, koji u te svrhe platu mreže od paučine.
Paučinaste žlezde produkuju elastičnu belančevinu, paučinu, koja je u obliku lepljivih niti i služi za:
pletenje mreže u koju upada plen;
izradu kokona u obliku debele čahura u kojoj se nalaze i zaštićena su jaja i koju ženka čuva ili nosi sa sobom;
izradu stana tako što npr. kod paukova koji žive u rupicama iskopanim u zemlji zidovi tih rupica su obloženi paučinom ili kod onih koji žive na drveću pomoću paučine saviju listove u cevčice u kojima žive (vidi sliku desno)i dr.
daleka putovanja vazduhom pomoću dugačke niti za koju se pauk prikači i leti nošen vazdušnim strujanjima
Paučina se izlučuje u tečnom obliku da bi očvrsla tek u dodiru sa vazdunom. Mreže izgrađene od paučine zauzimaju prostore različite po veličini i obliku zavisno od vrste pauka koji ih plete. Tako pauci koji žive na drveću pletu velike mreže izgrađene od vlakana raspoređenih u svim pravcima, dok kućni pauci pletu vodoravne mreže od gusto isprepletanih niti. Paučina se izliva u tečnom obliku iz mnogobrojnih otvora na paučinastim žlezdama, na vazduhu očvrsne u veliki broj niti koje se zatim pomoću kalamistruma sjedinjuju u jednu deblju nit i od nje se plete mreža.
Pauk plete mrežu po tačno određenoj šemi. Naime, prvo na pogodnom mestu isplete okvir mreže koji je najčešće četvorougaonog ili poligonalnog, nepravilnog oblika i pričvrsti ga za čvrst oslonac (zid, grančice i dr.). Zatim ispreda niti po dijagonalama unutar okvira a onda radijalne niti od centra okvira ka njegovoj periferiji. Na kraju plete spiralne niti kojima povezuje celu mrežu i posipa ih sićušnim lepljivim kapljicama za koje se, kao za lepak, hvataju insekti (videti slike desno). Nedaleko od postavljene mreže, obično na nekom skrovitom mestu, pauk gradi gnezdo koje je spojeno preko jednog signalnog vlakna sa samim centrom mreže. Preko tog vlakna, pauk koji miruje u gnezdu je obavešten kada se plen uhvati u mrežu.
Pletenje mreže predstavlja preduslov za uspešan lov koji se sastoji u strpljivom čekanju da plen (najčešće insekti) uleti u mrežu i u nju se uplete. Pre nego što počne da iz njega isisava sokove, pauk svoj ulovljeni plen prethodno dobro obavije paučinom (videti slike desno).
Klasifikacija
Red paukova (Araneae) deli se na tri podreda:
lifistiomorfe (Liphistiomorphes)
migalomorfe (Mygalomorphes)
araneomorfe (Araneomorphes)
Lifistiomorfe obuhvataju najprimitivnije vrste koje naseljavaju razne krajeve istočne Azije. Imaju segmentisanu opistozomu, 7-8 paučinastih bradavica, krupno telo i dva para pluća. Podeljene su na dve familije:
lifistiide (Liphistiidae) sa glavnim predstavnikom, rodom lifistius (Liphistius)
heptatelide (Heptathelidae) sa rodom heptatela (Heptathela).
Migalomorfe obuhvataju 12 familija koje su rasprostranjene po čitavoj planeti Zemlji, dok više od trećine vrsta ove familije živi u Južnoj Americi. Od poznatijih vrsta ovoj familiji pripadaju:
pauk zamkar
ptičji pauk
tarantula i dr.
Araneomorfe su najbrojnije i obuhvataju preko 50 familija i neke od najpoznatijih vrsta među paucima:
crna udovica, jedan od najotrovnijih paukova
pauk krstaš
osoliki pauk
pauk skakač
vučji pauk i dr.
Pauk skakac koji imitira mrava
Najveca vrsta pauka Theraphosa blondi
Meksicka tarantula
Simptomi ujeda pauka
tip: Arthropoda
klasa: Arachnida
red: Araneae
Pauci (Araneae) je najpoznatija i istovremeno najbrojnija grupa (obuhvataju oko 40 000 vrsta) među paukolikim životinjama za koju je karakteristično prisustvo posebnih paučinastih žlezda. Telo im je izgrađeno od dva dela, prozome i opistozome, koji su spojeni uzanim delom nazvanim drška (pedicel). Ekstremiteti su prisutni samo na prozomi. Uglavnom su kopnene životinje (samo u pojedinačnim slučajevima mogu sekundarno preći na život u vodi) veličine od 0,4 mm pa i do 10 cm rasprostranjeni svuda gde ima insekata, a posebno u tropskim predelima. Većina paukova su karnivorni oblici i hrane se uglavnom različitim insektima koje hvataju u mreže ispletene od paučine.
Spoljašnja anatomija
Telo je podeljeno, kako je već rečeno, na dva dela spojena drškom. To su:
prozoma koja je segmentisana i na kojoj se naleze 6 pari nogu (ekstremiteta), oči i usni delovi;
opistozoma koja nije segmentisana i nema ekstremitete već se na njenom zadnjem delu, sa trbušne strane nalazi 2-3 para paučinastih bradavica na kojima se nalazi veliki broj (i do 300) otvora paučinastih žlezda; na trbušnoj strani nalaze se i polni otvor kao i plućni otvori.
Prvi par ekstremiteta su helicere, kao kod svih paukolikih životinja (Chelicerata) i nalaze se iznad i ispred usta od kojih su odvojene rostrumom (gornja usna). Pomoću njih pauci hvataju plen, a zatim ga ubadaju kvrstom, zašiljenom kandžicom. Blizu vrha kandžice nalazi se otvor otrovne žlezde koji parališe i usmrti plen.
Drugi par ekstremiteta na prozomi su pedipalpi smešteni bočno od usta. Kod ženki se ovaj par ekstremiteta ne razlikuje mnogo od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka dobija ulogu kopulatornog organa u parenju.
Ostala četiri para ekstremiteta su noge za hodanje i svaki se sastoji od po 7 segmenata, a završava sa po 2-3 kandžice. Kod paukova koji na opistozomi imaju poseban organ za ispredanje paučine, tzv. kribelum (cribellum), imaju istovremeno i na zadnjim nogama dva reda povijenih trnova nazvanih kalamistrum (calamistrum). Oba ova specijalizovana organa, kribelum i kalamistrum, se kod odraslih mužjaka gube ili ostaju u zakržljalom obliku.
Oči pripadaju tipu prostih očiju, ocela, kao kod insekata. Najčešće pauci imaju po osam očiju raspoređenih u dva poprečna niza po četiri, a ređe 2, 4 ili 6 oka smeštena bliže prednjoj ivici. Postoje i vrste kod kojih je po celoj površini glave raspoređen veći broj očiju, kao i one koje nemaju oči (pećinske vrste). U očima paukova nalazi se materija, nazvana tapetum, koja reflektuje svetlost tako da im oči svetle u mraku. Vrste koje love plen tako što trče za njim imaju bolje razvijene oči od onih koje plen love mrežom. Raspored očiju kao i njihov broj su taksonomske osobine.
Respiratorni sistem
Pauci dišu pomoću dve vrste organa, a retko koja vrsta ima samo jednu vrstu respiratornih organa:
listolika pluća su kesastog oblika i predstavljaju uvrate telesnog zida, plućne kese, koji se ka spoljašnjoj sredini otvaraju pukotinastim otvorima; sa zida plućne kese polazi niz listolikih izraštaja koji su ustvari jako spljošteni kesasti nabori telesnog zida; primitivni pauci, kao npr. tarantule, imaju dva para ovih pluća dok druge vrste poseduju samo jedan par;
traheje su sistem razgranatih cevčica koje prožimaju čitavo telo i obložene su kutikulom koja je spiralno zadebljala; počinju otvorima, stigmama; smatra se da su nastale preobražajem listolikih pluća.
Biologija paukova
Prema načinu života, odnosno, uglavnom načinu hvatanja insekata, pauke je moguće svrstati u dva osnovna tipa:
- skitnice, koji hvataju insekte u trku ili skoku i
- mrežare, koji u te svrhe platu mreže od paučine.
Paučinaste žlezde produkuju elastičnu belančevinu, paučinu, koja je u obliku lepljivih niti i služi za:
pletenje mreže u koju upada plen;
izradu kokona u obliku debele čahura u kojoj se nalaze i zaštićena su jaja i koju ženka čuva ili nosi sa sobom;
izradu stana tako što npr. kod paukova koji žive u rupicama iskopanim u zemlji zidovi tih rupica su obloženi paučinom ili kod onih koji žive na drveću pomoću paučine saviju listove u cevčice u kojima žive (vidi sliku desno)i dr.
daleka putovanja vazduhom pomoću dugačke niti za koju se pauk prikači i leti nošen vazdušnim strujanjima
Paučina se izlučuje u tečnom obliku da bi očvrsla tek u dodiru sa vazdunom. Mreže izgrađene od paučine zauzimaju prostore različite po veličini i obliku zavisno od vrste pauka koji ih plete. Tako pauci koji žive na drveću pletu velike mreže izgrađene od vlakana raspoređenih u svim pravcima, dok kućni pauci pletu vodoravne mreže od gusto isprepletanih niti. Paučina se izliva u tečnom obliku iz mnogobrojnih otvora na paučinastim žlezdama, na vazduhu očvrsne u veliki broj niti koje se zatim pomoću kalamistruma sjedinjuju u jednu deblju nit i od nje se plete mreža.
Pauk plete mrežu po tačno određenoj šemi. Naime, prvo na pogodnom mestu isplete okvir mreže koji je najčešće četvorougaonog ili poligonalnog, nepravilnog oblika i pričvrsti ga za čvrst oslonac (zid, grančice i dr.). Zatim ispreda niti po dijagonalama unutar okvira a onda radijalne niti od centra okvira ka njegovoj periferiji. Na kraju plete spiralne niti kojima povezuje celu mrežu i posipa ih sićušnim lepljivim kapljicama za koje se, kao za lepak, hvataju insekti (videti slike desno). Nedaleko od postavljene mreže, obično na nekom skrovitom mestu, pauk gradi gnezdo koje je spojeno preko jednog signalnog vlakna sa samim centrom mreže. Preko tog vlakna, pauk koji miruje u gnezdu je obavešten kada se plen uhvati u mrežu.
Pletenje mreže predstavlja preduslov za uspešan lov koji se sastoji u strpljivom čekanju da plen (najčešće insekti) uleti u mrežu i u nju se uplete. Pre nego što počne da iz njega isisava sokove, pauk svoj ulovljeni plen prethodno dobro obavije paučinom (videti slike desno).
Klasifikacija
Red paukova (Araneae) deli se na tri podreda:
lifistiomorfe (Liphistiomorphes)
migalomorfe (Mygalomorphes)
araneomorfe (Araneomorphes)
Lifistiomorfe obuhvataju najprimitivnije vrste koje naseljavaju razne krajeve istočne Azije. Imaju segmentisanu opistozomu, 7-8 paučinastih bradavica, krupno telo i dva para pluća. Podeljene su na dve familije:
lifistiide (Liphistiidae) sa glavnim predstavnikom, rodom lifistius (Liphistius)
heptatelide (Heptathelidae) sa rodom heptatela (Heptathela).
Migalomorfe obuhvataju 12 familija koje su rasprostranjene po čitavoj planeti Zemlji, dok više od trećine vrsta ove familije živi u Južnoj Americi. Od poznatijih vrsta ovoj familiji pripadaju:
pauk zamkar
ptičji pauk
tarantula i dr.
Araneomorfe su najbrojnije i obuhvataju preko 50 familija i neke od najpoznatijih vrsta među paucima:
crna udovica, jedan od najotrovnijih paukova
pauk krstaš
osoliki pauk
pauk skakač
vučji pauk i dr.
Pauk skakac koji imitira mrava
Meksicka tarantula
Simptomi ujeda pauka