Jeste li razmišljali o tome da je filozofija, odnosno sklonost filosofa ka ovoj veštini - da je donekle uslovljena geografskim poreklom, etničkim... i naravno genetskim. Odnosno društevno-ekonomskim. Ovo postavljam isključivo na nivou "ćaskanja", naravno, nisam kompetentna za naučni nivo rasprave na ovu temu. Samo mi se učinilo da Srbi nisu dali znamenite filosofe jer su po prirodi nestrpljivi i skloniji materijalnom načinu posmatranja značenja reči - svrsishodno. Biti filosof najpre znači biti beskrajno strpljjiv, a onda i misleći (misleći kao imenica, ne kao glagol) sa prevashodnim ciljem da se nešto domisli i objasni, ne i da se zaradi. Kod nas su oni koji bi možda bili skloni filosofiji "bežali" u književnost, da ih sunarodnici ne bi proglasili ludim jer "filosofiraju". Taj se pojam i inače kod nas koristi kao uvredljiv (Šta mi tu filosofiraš, kao - šta tu pričaš bez veze). Ili su, pričam o Srbima sklonim filosofiji, odlazili iz Srbije. Šta vi mislite?