Uglavnom ne vičem.
Tj. izuzetno retko, a i to u šali.
U prošloj vezi (onoj stogodišnjoj) nisam reagovala. Tačnije, jesam ali izuzetno slabo. Na sve.
Sve sam gutala i prećutkivala.
I baš sam pre neki dan pričala sa drugaricom o tome.
Kako je moguće uopšte provesti toliko godina sa nekom osobom a ne biti ti...
Nikad. Baš nikad.
Pre toga sam bila klinka, sa 18-19 godina pojma nisam imala ni o čemu..
A sada...
Ne znam.. još je rano da iznosim zaključke.
Ali recimo da sad jesam ja. Kao nikada pre.
U svemu. Baš baš svemu.
I mućo sam srećna zbog toga.