Evo neki od mojih da probijem led
MILAN SRDOC
Rodjen je u Rijeci 3. I 1920. godine, a preminuo je u Beogradu 7.I 1988.Sin brodokovača, odrastao je na periferiji Beograda; izučio metalostrugarski zanat u čukaričkom brodogradilištu. Uz rad se amaterski bavio glumom (već kao dete igrao je Raku u Nušičevoj GOSPOĐI MINISTARKI).Nakon tramvajske nesreće onesposobljen za fizički rad, neko vreme igra u Lutkarskom pozorištu u Beogradu, od 1948. u zaječarskom pozorištu, pedesetih godina u Beogradskom dramskom pozorištu gde tumači manje uloge, potom u Narodnom pozorištu u Beogradu, da bi prešao u slobodni status i posvetio se filmu, a kasnije i televiziji. Debituje u SUMNJIVOM LICU (1954) S. Jovanović i P.Dinulovića, veću ulogu igra u film VELIKI I MALI (1956) V. Pogačića, a njegova uloga propalog bokserskog trenera zvanog "Doktor" u II priči filma SUBOTOM UVEČE (1957) istog reditelja pravo je glumačko otkriće i omogućuje miu dalju vrlo uspešnu karijeru. Iduće godine u Puli dobija Zlatnu plaketu za epizodnu mušku ulogu u filmu ČETIRI KILOMETARA NA SAT V. Stojanovića. Radeći i bukvalno do poslednjeg dana, nastupio je u oko četrdeset filmova; svojim, uglavnom sporednim ulogama uspešno je dodavao kontrapunktnu dimenziju glavnim likovima, i te njegove kreacije, nezavisno od sadržaja i uspeha filma, zbog spontane glume i neobično upečatiljive i izražajne fizionomije dugo bi se pamtile. Istaknuo se još u filmovima SAM (1959) V. Pogačića, NIKOLETINA BURSAĆ (1964) i ZIMOVANJE U JAKOBSFELDU (1975) B. Bauera, NARODNI POSLANIK (1964) S. Jankovića, POSEBAN TRETMAN (1980) i SUTON (1983) G. Paskaljevića, BURDUŠ (1970) M. Popovića, ŽIKINA DINASTIJA (1985) i DRUGA ŽIKINA DINASTIJA (1986) Z. Čalića i dr. Zapažene su i njegove uloge na estradi i radiju, ali je najpoznatiji po onima na televiziji (npr. televizijska serija MUZIKANTI).
BATA ŽIVOJINOVIC
Rođen u Koraćici pod Kosmajem 5.VI 1933. Od svoje 15. godine nastupa kao scenski radnik, ponekad i kao statista u Akademskom pozorištu u Beogradu. Bez nekog upadljivog i izrazito vidljivog talenta završio je Srednju glumačku školu u Nišu i Novom Sadu. Nakon što je dva puta pao na prijemnim ispitima za Pozorišnu akademiju, 1954. godine biva primljen na Pozorišnu akademiju. U Beogradskom dramskom pozorištu više godina igra sve što mu ponude ( čak i ženu s feredžom i crnca koji u poluprofilu prošeta scenom ). Zanimljiv je podatak da je baš u tom periodu imao po 300 angažmana godišnje. Uveravajući sebe i druge da `daleko više voli pozorište nego film`, na filmu se prvi put pojavljuje 1955.godine u ostvarenju R. Novakovića PESMA SA KUMBARE. Kontinuiranu filmsku karijeru, zbog koje napušta pozorište, po broju uloga u SFRJ nedostignutu za sada, započinje epizodama u VLAKU BEZ VOZNOG REDA 1959.godine i RATU 1960. godine. Oba navedena ostvarenja su autorska dela V. Bulajića. Kasnije igra glavne i važnije uloge u skoro svim njegovim projektima: UZAVRELOM GRADU (1961), KOZARI (1962), gde je za lik kozaračkog seljaka nagrađen u Puli, POGLEDU U ZENICU SUNCA (1966), BITKI NA NERETVI (1969), VISOKOM NAPONU (1981), VELIKOM TRANSPORTU (1983) i u OBEĆANOJ ZEMLJI (1986). Posebno uspešno saradjuje još sa S. Jankovićem (RADOPOLJE, 1963.; NARODNI POSLANIK, 1964; VIŠNJA NA TAŠMAJDANU, 1968; PARTIZANI, 1974; TREN, 1978. Po njemu poslednje navedeno ostvarenje predstavlja krunu u njegovom dotadašnjem radu jer mu donosi nagradu u Moskvi. Uspešnu saradnju ostvaruje i sa rediteljem A. Petrovićem u delima: TRI, 1965. - za ulogu u ovom filmu dobija Zlatnu arenu u Puli kao i za ulogu u filmu NEPRIJATELJ,1967. godine, inače veliko ostvarenje našeg poznatog reditelja Ž. Pavlovića. Tada najcenjenija nagrada za filmska i pozorišna ostvarenja je bila pomenuta Zlatna arena koja se dodeljivala na filmskom i pozorišnom festivalu u Puli, Velimiru Živojinoviću je dospela u ruke još mnogo puta i to za uloge u filmovima SKUPLJAČI PERJA (1967); BREZA (1967), PRAZNIK (1967); MAJSTOR I MARGARITA (1972); TRAGOVI CRNE DEVOJKE (1972). Oktobarsku nagradu grada Beograda prima za poslednje pomenuta prethodna dva filma. Glavne i važnije uloge ostvaruje u filmovima najistknutijih reditelja svih generacija i iz svih sredina: R. Novakovića (PESMA, 1961; BEKSTVA. 1968; ), Ž. Pavlovića ( POVRATAK, 1966; HAJKA, 1977), Z. Velimirovića (DERVIŠ I SMRT, 1974; VRHOVI ZELENGORE, 1976; DOROTEJ, 1981.), V.Mimice (SELJAČKA BUNA 1573, 1975.), G. Paskaljevića ( ČUVAR PLAŽE U ZIMSKOM PERIODU,1976.; PAS KOJI JE VOLEO VOZOVE, 1977.), Ž. Nikolića ( BEŠTIJE, 1977, ČUDO NEVIDJENO, 1984.), B. Draškovića ( USIJANJE, 1979; ŽIVOT JE LEP, 1985.), L. Zafranovića (PAD ITALIJE, 1981.) i drugi. Na samom vrhu, najapartnija ličnost filmske glume u bivšoj SFRJ, kroz više od četiri decenije sa po pet do šest filmova godišnje, a ponekad i deset, autentičan je "izdanak tla", glumac plemenitog kova, simbol je vremena i svedok domaćih lica, naravi i mentaliteta naroda kojem pripada i to sve bez folklora i rustikalne retorike. Čak i kada ne igra, a uloge je odbijao samo kada je bio prezauzet, njegova se popularnost - koju je stekao prvenstveno u akcionim filmovima ( npr. DIVERZANTI, 1967; MOST, 1969; VALTER BRANI SARAJEVO, 1972; PARTIZANSKA ESKADRILA, 1979.) - koristi kao "magnet" za finansiranje projekata. Vrlo agilan i sistematičan, izraženog menadžerskog dara, u odbranu staleških interesa bio je inicijator i osnivač (neko vreme i predsednik) Udruženja filmskih glumaca Srbije, takodje i direktor filmskog programa Slobidarskih svečanosti u Sopotu. Povremeno je glumio i na televiziji (npr. u televizijskoj seriji RADOVAN TREĆI). Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja (npr. Sedmojulsku nagradu SR Srbije1981. godine, te više puta na festivalu u Nišu).
PAVLE VUJISIC
Rodjen je 10.VII 1926.godine u Beogradu gde je i preminuo 1.X 1988. godine. Studirao je pravo i sve do ranih pedesetih godina ogledao se u novinarstvu (Radio-Beograd). Nepunu sezonu glumio je u Pančevačkom pozorištu, istovremeno je statirao na filmu (ČUDOTVORNI MAČ, 1950, V.Nanovića) i bezuspešno se pokušavao upisati na Akademiju za pozorišnu umetnost. Filmsku karijeru otpočinje epizodnom ulogom u ŠOLAJI 1955.godine V. Nanovića. Ubrzo nakon te role dobija glavnu ulogu u Nanovićevom filmu TRI KORAKA U PRAZNO 1955. godine, i za tu ulogu dobija Zlatnu plaketu "Arena" na festivalu u Puli. Jedan od retkih istaknutih filmskih glumaca koji ništa ne duguju pozorištu, tokom čitave karijere (više od sto filmova) izuzetnom je jednostavnošću življenja i glumljenja ("činilo se da kao da uopšte ne glumi, da je uvek isti") uvek iznova provocirao kritičare na pokušaje da odgonetnu tog "glumca prvog plana", koga i A. Lattuada (Vuisić je glumio u njegovoj STEPI, 1962) svrstava u sam vrh evropske filmske glumačke elite. Uoredjivan je sa J. Gabinom, S. Tracyjem, O.Wellesom, M.Simonom i H. Baurom, izdvajan kao neponovljiva ličnost, gigant jugoslovenske filmske glumačke umetnosti, Vuisić je svojom pojavom, izražajnim licem, diskretnom i ležernom glumom, te nekom elementarnom istinitošću znao nadogrditi i loše scenarijske predloške. Osobenjak posebne vrste (slobodno je vreme provodio na Savi, daleko od društvene i kulturne javnosti, nikada nije izgovarao tekst kako je napisan, nije prihvatao svoje materijalno učešće u filmu, neprofesionalnost, gubljenje vremena, svoje je rad naplaćivao odmah). Bio je glumac najšireg dijapazona i bez odredjenog "faha", koji je mogao podjednako sugestivno igrati sve što odgovara njegovoj "robustnoj i piromoj prirodi ". Iako često u situaciji da prihvati sve što mu ponude, glumio je i u filmovima najistaknutijih reditelja, pa mu je uloga djeda u DOGAĐAJU (1969) V.Mimice donela Oktobarsku nagradu grada Beograda i Cara Konstantina u Ni[u, uloge u filmovima HAJKA ( Ž.Pavlovića, 1977.), BEŠTIJE ( Ž. Nikolić, 1977.) iPOVRATAK OTPISANIH (A. Đorđevića, 1976.). Zlatnu arenu na festivalu u Puli 1977. godine dobija za iste filmove, a ujedno i za rolu u ostvarenju LEPTIROV OBLAK, inače autorsko ostvarenje reditelja Z. Randića. Iste godine za ovu ulogu dobija i nagradu Cara Konstantina u Nišu. Za ulogu u filmu RAZMEĐA iz 1973. godine, reditelja K. Golika dobija Grand Prix u Nišu. Već od 1957. godine igra uloge različitog opsega u delima V. Pogačića ( SUBOTOM UVEČE, 1957; SAM, 1959.), V. Mimice ( PROMETEJ S OTOKA VIŠEVICE, 1965; PONEDELJAK ILI UTORAK, 1966: SELJAČKA BUNA 1573, 1975; POSLEDNJI PODVIG DIVERZANTA OBLAKA, 1978.), Ž. Pavlovića (NEPRIJATELJ, 1965; BUDJENJE PACOVA, 1967; ZASEDA, 1969.), B. Bauera ( DOĆI I OSTATI, 1965; SALAŠ U MALOM RITU, 1976.), B. Draškovića (HOROSKOP, 1969; ŽIVOT JE LEP, 1985.), V. Bulajića (BITKA NA NERETVI, 1969.), A. Petrovića ( MAJSTOR I MARGARITA, 1972.), G. Paskaljevića ( ČUVAR PLAŽE U ZIMSKOM PERIODU, 1976; PAS KOJI JE VOLEO VOZOVE, 1977; POSEBAN TRETMAN, 1980; SUTON, 1983.), S. Karanovića ( PETRIJIN VENAC, 1980.), S.Šijana ( KO TO TAMO PEVA, 1980; MARATONCI TRČE POČASNI KRUG, 1982.), G. Markovića ( MAJSTORI, MAJSTORI, 1980) i E. Kusturice (SJEĆAŠ LI SE DOLLY BELL, 1985.).Glumio je i u više televizijskih serija (npr. SERVISNA STANICA, VIŠE OD IGRE I KAMIONDŽIJE i u istoimenom filmu), koje su mu donele posebnu popularnost. Godine 1959. dobio je tek osnovanu Sedmojulsku nagradu SR Srbije za filmsku umetnost, a kasnije i nagradu za životno delo " Slavica " na festivalu u Nišu i dr.
Toliko od mene