Netacno.
Materija nastaje kondenzacijom (hladjenjem) energije.
Ako usled entropije kolicina energije stalno opada, to znaci da prelazi u materiju.
Znaci da se kolicina materije konstantno povecava.
Obzirom da je, kao sto si i sam rekao, ukupna kolicina materije i energije konstantna.
Netačno.
Materija može da nastane iz energije, ali ne na način koji zamišljaš.
Ako imaš talas sa zaista ogromnom količinom energije - recimo, foton energije koja se meri u GeV - taj talas može da kolapsira u materijalne čestice.
Razlog zbog koga se ovo povezuje sa "hlađenjem" je jednostavan. Ako imaš oblast prostora sa ogromnom energijom, u okviru tog prostora imaš ovakve fotone, koji će povremeno kolapsirati u čestice i antičestice; ali pošto se to događa često i svuda, takve čestice i antičestice odmah bivaju anihilirane, proizvodeći opet energetske talase. Tek kada se ova oblast prostora dovoljno ohladi može doći do kolapsa i oslobađanja čestica koje ostaju prisutne.
Otud, da, ako imaš visoke nivoe energije, u toku njihovog hlađenja možeš da proizvedeš materiju.
Međutim, talasi nižeg nivoa energije ne mogu da proizvedu materiju. Prosto, ne postoji materijalna čestica u koju mogu da kolapsiraju, jer nemaju dovoljno energije u sebi. Infracrveni talas, recimo, može da se "ohladi" (u mikrotalasni, pa u radio talas...) ali nikada neće proizvesti materijalnu česticu.
Otud imaš sledeću sekvencu događaja:
- U početku, Univerzum je bio veoma mali, veoma gust, i veoma vreo; onda je došlo do naglog širenja (inflatorni period). U toku ovog širenja, univerzum se naglo ohladio, i energija se kondenzovala u materiju: visokoenergetska stanja su kolapsirala u čestice sa masom.
- Nakon što je ovo završeno, količina materije u univerzumu se više ne povećava (postoji par mogućih izuzetaka, ali oni su a) teorijski, i b) veoma mali). Ono što se događa je gubitak materije, pošto nuklearne i termonuklearne reakcije uništavaju masu i proizvode zračenje suviše niskog nivoa energije da ikada kolapsira u čestice.
- Postoji jedna komplikacija: povremeno kosmički procesi proizvedu fotone dovoljne snage da dođe do kolapsa (i nastanka) novih čestica. Ali energija za ove procese je ili gravitaciona (i otud nepovratno izgubljena nakon kolapsa) ili dolazi iz razaranja materije. U konačnoj analizi, broj novostvorenih čestica iz energije je neuporedivo manji (za desetine redova veličine) od količine materije koja je trajno konvertovana u energiju.
Konačno, jedna važna distinkcija. Usled entropije, opada količina slobodne energije (tj. energije koja se može upotrebiti za "rad", u fizičkom značenju te reči). Količina energije u univerzumu uvek ostaje konstantna, samo menja oblik. U okviru ove definicije, materija se smatra oblikom energije.