- Poruka
- 1.991
Uroš iz naslova je na fudbalskoj utakmici pokušao da ubije policajca tako što mu je gurao upaljenu baklju u usta. Uroševi drugovi su u centru Beograda prvo ubacili upaljenu baklju u kafić, a zatim pretukli dvojicu Francuza koji su u njemu sedeli, tako brutalno da je život jednog od mladića i dalje u opasnosti. Uroševi drugovi u Novom Sadu su nožem izboli jednog građanina koji je pokušavao da ih spreči da mu zapale kola. Danima su se spremali da prebiju učesnike najavljene Parade ponosa. Ubacili su upaljenu baklju u gradski autobus, uzvikuju poruke mržnje i pozivaju na linč, tuku se međusobno, tuku one koji nisu sa njima, tuku strane neprijatelje, unutrašnje neprijatelje, gostujuće navijače, prolaznike, policiju, pale ambasade, smatraju da je dokaz patriotizma razlupati sopstveni grad, vrlo retko za to odgovaraju, a još ređe se utvrdi ko su.
Uroš i njegovi drugovi nisu navijači. Navijači su oni koji na sportske događaje dolaze zbog sporta, a ne zbog haosa; oni koji vole svoj tim, a ne nanose mu štetu; oni koji promovišu prave vrednosti, a ne ugrožavaju sve građane jednog grada. Za Uroša i drugove postoji drugo ime. Huligani. A postoji i sistem šta se radi s njima. Oproban i delotvoran. Može se preuzeti iz Engleske, zemlje koja je imala mnogo gore probleme sa huliganima i koja ih je rešila jakom zakonskom regulativom i strogim kaznama za sve koji i dalje veruju u zakon jačega. Zna se ko su potencijalni izazivači nereda i policija preventivno deluje, policija ima prava da predlaže da na određenim utakmicama nema publike, postoje duge zatvorske kazne za sve koji učestvuju u incidentima, izlaze na teren ili na bilo koji način podstiču nasilje.
U Srbiji je Uroš Mišić prvostepenom presudom kažnjen zatvorskom kaznom od deset godina, uložio žalbu, presuda ukinuta, suđenje ponovljeno... Naravno, njemu slični su se odmah solidarisali sa njim, one razlike koje ih teraju da mrze i žele da istrebe jedni druge smesta su nestale, a sve gradove u zemlji preplavili su grafiti "Pravda za Uroša". Neka ovaj Uroš bude prvi kog će stići pravda, prvi koji će odgovarati za ovo nasilje i prvi pred kojim se država, zakon i razum neće povući. Ali, dok pravda ne stigne i sve druge uroše i dok to ne postane pravilo, niko od nas neće biti bezbedan.
Uroš i njegovi drugovi nisu navijači. Navijači su oni koji na sportske događaje dolaze zbog sporta, a ne zbog haosa; oni koji vole svoj tim, a ne nanose mu štetu; oni koji promovišu prave vrednosti, a ne ugrožavaju sve građane jednog grada. Za Uroša i drugove postoji drugo ime. Huligani. A postoji i sistem šta se radi s njima. Oproban i delotvoran. Može se preuzeti iz Engleske, zemlje koja je imala mnogo gore probleme sa huliganima i koja ih je rešila jakom zakonskom regulativom i strogim kaznama za sve koji i dalje veruju u zakon jačega. Zna se ko su potencijalni izazivači nereda i policija preventivno deluje, policija ima prava da predlaže da na određenim utakmicama nema publike, postoje duge zatvorske kazne za sve koji učestvuju u incidentima, izlaze na teren ili na bilo koji način podstiču nasilje.
U Srbiji je Uroš Mišić prvostepenom presudom kažnjen zatvorskom kaznom od deset godina, uložio žalbu, presuda ukinuta, suđenje ponovljeno... Naravno, njemu slični su se odmah solidarisali sa njim, one razlike koje ih teraju da mrze i žele da istrebe jedni druge smesta su nestale, a sve gradove u zemlji preplavili su grafiti "Pravda za Uroša". Neka ovaj Uroš bude prvi kog će stići pravda, prvi koji će odgovarati za ovo nasilje i prvi pred kojim se država, zakon i razum neće povući. Ali, dok pravda ne stigne i sve druge uroše i dok to ne postane pravilo, niko od nas neće biti bezbedan.