Јуда Дидиом Тома

SVETI APOSTOL TOMA

Један од дванаест великих апостола. Кроз његову сумњу у васкрсење Христа Господа добила се нова потврда чудесног и спасоносног догађаја. Наиме: васкрсли Господ поново се јавио ученицима, да би уверио Тому. И рече Господ Томи: "Пружи прст свој амо и види руке моје; и пружи руку своју и метни у ребра моја, и не буди невјеран него вјеран. И одговори Тома и рече му: Господ мој и Бог мој!" (Јн 20, 27-28). После силаска Светог Духа, када апостоли метаху коцку, где ће ко ићи на проповед, паде коцка на Тому да иде у Индију. Он се мало ожалости, што мораде ићи у тако далеку страну, али му се Господ јави и охрабри га. У Индији свети Тома обрати многе, великаше и сиромахе, у веру Христову, и заснова тамо цркву, и постави свештенике и епископе. Између осталих обрати Тома у веру и две сестре, жене двојице кнежева индијских, Тертијану и Мигдонију. Због вере обе ове сестре бише намучене од својих мужева, с којима не хтедоше живети после крштења свога и отпуштене. Ослободивши се брака оне поживеше богоугодним животом до смрти. Дионисије и Пелагија, најпре верени међусобно, када чуше апостолску проповед, не саживеше се, него се посветише подвигу. Пелагија сконча живот као мученица за веру, а Дионисије беше постављен од апостола за епископа. Кнез Муздије, муж Тертијанин, коме Тома крсти и жену и сина, Азана, осуди апостола на смрт и посла пет војника, који га прободоше са пет копаља. И тако предаде душу своју у руке Христу своме свети апостол Тома. Пре смрти своје и он је, као и други апостоли, био чудесно пренет у Јерусалим на погреб Пресвете Богородице. Но стигавши доцкан, он зажали горко, те по његовој молби отворише гроб Свете Пречисте, али не нађоше тела у њему. Господ беше узео Матер Своју у насеља Своја небесна. И тако Тома свети тамо својим неверовањем утврди веру у васкрсење Господа, а овде својим одоцњењем откри нам чудесно прослављење Матере Божје.

Evanđelje po Tomi je zbirka Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu izreka (njih 114 nije prona-đeno u rukopisu, nego je taj broj proizvod suglasnosti današnjih znanstvenika) u većini slučajeva glasi: "Isus (im) reče," dok same izreke ponekad predstavljaju odgovore na pita¬nja ili izjave učenika. Samo u jednom slučaju (13) izreka se pro¬širuje u podužu raspravu između Isusa i učenika. Postoji nekoliko vrsta izreka sačuvanih u Evanđelju po Tomi: mudre izreke (poslo-vice), parabole, eshatološke izreke (proročanstva), te pravila namije¬njena zajednici. U tom se dokumentu pojavljuju redoslijedom koji ne otkriva nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje sku¬pine izreka pojavljuju zajedno, zbog međusobne sličnosti po obliku ili asocijacijama.

Koptsko Evanđelje po Tomi prevedeno je s grčkoga. Fragmenti toga evanđelja u izvornoj, grčkoj verziji, sadržani su u Papirusima Oxyrhyncus 1, 654 i 655, koji su otkriveni i objavljeni početkom 20. stoljeća, no kao dijelovi Evanđelja po Tomi identificirani su tek poslije otkrića koptske knjižnice Nag Hammadi. Prvi od tih grčkih papirusa sadrži izreke 26-30, 77, 31-33 (tim redoslijedom!), druga dva sadrže izreke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grčkih fragmenata proizlazi iz rukopisa napisanog prije 200. god. po Kr., što znači da je grčka verzija toga evanđelja bila u uporabi u Egiptu već u 2. sto¬ljeću.

Autorstvo evanđelja pripisuje se Judi Tomi Didymosu, odnosno, Judi "blizancu" (aramejska riječ toma i grčka didymos znače "bliza¬nac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda) Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u Edesi (prema nešto mlađoj predaji, Juda je posjetio čak i Indiju). Drugi kršćanski spisi istočnih crkava također su se pripisivali tom apostolu; njima pripa¬daju Djela Tomina, a najvjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkri¬vena kao dio knjižnice Nag Hammadi (II, 7). Potonji zapis, kao i Evanđelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji. Međutim, dvojbeno je jesu li izvorno bili sastavljeni na aramejskom, a potom prevedeni na grčki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanđelja, najprije bile u optjecaju na aramejskom, Isu-sovu jeziku.

Velik broj izreka iz Evanđelja po Tomi sadrže paralele s novoza¬vjetnim evanđeljima, sa sinoptičkim evanđeljima (po Mateju, Marku i Luki), te s Evanđeljem po Ivanu (sličnosti s potonjim osobito su značajne; npr. izreke 13, 19, 24, 38, 49, 92). Poznato je da su neke izreke sadržane i u nekanonskim evanđeljima, osobito u Evan¬đelju po Hebrejima (npr. izreka 2) te Evanđelje po Egipćanima (npr. izreka 22), koja su bila u optjecaju u 2. stoljeću, što potvrđuje i Klement Aleksandrijski (oko 180.-200.). Međutim, veoma je upitna izravna veza Evanđelja po Tomi s drugim nekanonskim evanđeljem. Mnogo je zanimljivija veza Evanđelja po Tomi s kanonskim evan-đeljima. Dok potonji sadrže značajne segmente narativnih materi¬jala, u prvome nema tragova takvih materijala. Samim time se naš dokument ne može smatrati eklektičkim izvatkom iz novozavjetnih evanđelja. Usporedimo li oblik i izričaj pojedine izreke s oblikom u kojemu su one sačuvane u Novom zavjetu, gotovo se uvijek čini da Evanđelje po Tomi zadržava izvorniji oblik tradicionalne izreke (nasuprot tome, postoji nekoliko slučajeva koji nas navode na zaklju¬čak da je na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih evanđelja), ili predstavlja verzije koje se temelje na izvornijim oblicima. Nešto izvorniji i kraći oblici osobito su očiti u Tominim parabolama (npr. izreke 8, 9, 57, 65, 96, 109).

eklektički – necjelovit, nejedinstven, nedosljedan

Po svom žanru, Evanđelje po Tomi je slično jednom od izvora kanonskih evanđelja, takozvanom "Izvoru sinoptičkih izreka" (često zvanom "Q" od njemačke riječi Quelle, "izvor"), koji su rabili Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronađene u našemu dokumentu bile su također dijelovi toga izvora novozavjetnih evanđelja. S druge strane, Evanđelje po Tomi također sadrži posve drugačije starije izreke, čije paralele nalazimo u Evanđelju po Ivanu, u Mk 4:21-25, pa čak i u Prvoj poslanici Korinćanima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2:9). Nada¬lje, izreke koje se odnose na budući dolazak Sina Čovječjega, tako karakteristične za "Q" (npr. Lk 12:8, 10; 17,22, 24, 26), uopće ne postoje. Evanđelje po Tomi je, stoga, srodna, ali posve neovisna zbirka izreka. U svom najizvornijem obliku, ono vjerojatno potječe iz 1. stoljeća (nastanak "Q"-a obično se smješta u sredinu 1. sto¬ljeća).

Ni koptski prijevod ni grčki fragmenti nisu sačuvali to evanđe¬lje u njegovu najstarijem obliku. Čak i usporedba s postojećim kopt¬skim i grčkim tekstovima pokazuje da je tekst bio mijenjan u procesu predaje. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadržavao mudre izreke i Isusove eshatološke izreke, uključujući i brojne parabole. Te vrste izreka, čak i one koje se ne mogu usporediti ni sa jednom izrekom iz novozavjetnih evanđelja (osobito parabole 97 i 98), možda pripa¬daju najstarijemu sloju predaje. Dok "Q" naglašava eshatološko oče¬kivanje dolaska "Kraljevstva Božjeg", Evanđelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, naglašava otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Očeva", u spoznaji (gnosis) sebe (npr. izreka 3), vođenoj Isusovim izrekama. Takvo razumijevanje spasenja slično je onome izraženo u mnogim odlomcima Evanđelja po Ivanu, u kojemu je otkrivanje istine i života vezano uz Isusove riječi (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanđelja po Tomi naglašava to upravo programski: tumačenje izreka istovjetno je pronalaženju vječnoga života.

U daljnjoj povijesti i oblikovanju Evanđelja po Tomi, to mudro tumačenje Isusovih izreka poprimilo je jasniji oblik pod utjecajem gnostičke teologije, iako se to djelo ne može pripisati nekoj posebnoj gnostičkoj školi ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe je opširnije razrađena u izrekama (npr. 50, 51) koje govore o spoznaji čovjekova božanskoga podrijetla, koja je čak i Adamu bila uskraćena, iako je on "nastao iz velike snage" (npr. izreka 85). Spasenje se postiže svla¬čenjem svega što je od ovoga svijeta (npr. izreke 21, 37, 56). Uče¬nici moraju "biti prolaznici" u sadašnjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Postojanje idealnoga gnostičkog učenika opisano je izra¬zom "samac", koji se odnosi na čovjeka koji je za sobom ostavio sve što ljudsko biće veže uz svijet (npr. izreke 16, 23, 30 i 76). Čak i žene mogu postići taj cilj, ako postignu "muškost" samačkoga postojanja (izreka 114).

EVANĐELJE PO TOMI
(II 32, 10-51, 28)

Ovo su tajne riječi koje je Isus Živi kazao i koje je zapisao Juda Toma Blizanac.

(1) Isus reče: "Tko nađe tumačenje ovih riječi, taj neće okusiti smrti."

(2) Isus reče: "Tko traži, neka ne prestane tražiti dok ne nađe. Kada nađe, zapanjit će se; zapanjen, zadivit će se. I tada će vladati nad svime."

(3) Isus reče: "Ako vam oni koji vas vode kažu, Gledajte, Kraljevstvo je gore na nebu, preteći će vas ptice nebeske. Ako vam kažu, U moru je, ribe će vas preteći. Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan vas. Prepoznate li sebe, bit ćete prepoznati 33 i shvatit ćete da ste djeca Oca Živoga. Ali ako se ne prepoznate, živite u siromaštvu, i vi ste siromaštvo."

(4) Isus reče: "Čovjek u poodmakloj dobi pitat će bez oklijevanja djetešce staro sedam dana za mjesto Života - i on će živjeti. Jer mnogi prvi bit će posljednji i bit će jedan jedini."

(5) Isus reče: "Prepoznaj ono što ti je pred očima, i ono što ti je skriveno bit će ti otkriveno. Jer nema skrivenosti koja neće izići na vidjelo."

(6) Njegovi su ga učenici pitali. Kazaše: "Želiš li da postimo? I kako da se molimo i dajemo milodare? I kako da se hranimo?" Isus reče: "Ne lažite, i ono što vam je mrsko ne činite; jer sve je otkriveno pred licem neba; jer nema ničega tajnog što neće postati očigledno, i nema toga skrivenog koje se neće otkriti."

(7) Isus reče: "Blago lavu kojega čovjek jede - i lav će postati čovjekom; i proklet bio čovjek kojega lav jede - i lav će postati čovjekom."

(8) I on reče: "Čovjek je nalik mudru ribaru koji baci mrežu u more i odatle je izvuče punu sitnih ribica; među njima pronađe veliku ribu, mudri ribar; sve sitne 34 baci u more, bez napora izabere veliku ribu. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"

(9) Isus reče: "Evo, iziđe sijač, zagrabi sjeme - razbaca ga. Jedno pade na put; dođoše ptice i pozobaše ga. Drugo pade na stijenu, i ne uhvati korijena u zemlji i ne pusti klasja k nebu. A drugo pak pade u trnje; ovo uguši sjeme, i crv ga pojede. A jedno pade na dobro tlo i k nebu dade dobar urod, od šezdeset i sto dvadeset mjera."

(10) Isus reče: "Bacio sam vatru na svijet, i gle, sada bdijem nad njim dok se ne zapali."

(11) Isus reče: "Ovo nebo će proći. I onaj iznad njega proći će; i koji su mrtvi ne žive, i koji su živi neće umrijeti. U dane kad jedete mrtvo, činite ga živim. Kad postanete svjetlost, što ćete učiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, što ćete učiniti?"

(12) Učenici rekoše Isusu: "Znamo da ćeš nas napustiti; tko će postati velik nad nama?" Isus im reče: "Tamo kamo budete išli, prići ćete Jakovu Pravedniku, za kojega su stvoreni Nebo i Zemlja."

(13) Isus reče svojim učenicima: "Usporedite me i recite mi komu sam nalik." Simon Petar mu reče: "Anđelu pravedniku." Matej mu reče: 35 "Nalik si mudrom filozofu." Toma mu reče: "Učitelju, moja usta uopće ne mogu iskazati komu si nalik." Isus reče: "Nisam ja tvoj učitelj, jer si se ti opio s vrutka koji sam ja otvorio." I on ga uze k sebi, povuče se nasamo s njime, i reče mu tri riječi. A kada se Toma vrati drugovima oni ga upitaše: "Što ti je Isus rekao?" Toma im reče: "Kad bih vam kazao samo jednu riječ koju mi reče, uzeli biste kamenje i bacili ga na me, i iz kamenja bi buknula vatra i spalila vas."

(14) Isus im reče: "Postite li, upisat ćete si grijeh; molite li, bit ćete prokleti; dajete li milodare, naudit ćete svojemu duhu. Kad stupite u koju zemlju i prolazite njenim predjelima, ugoste li vas, jedite što vam posluže; i liječite bolesne među njima. Jer ono što uđe u vaša usta neće vas ukaljati; ali ono što napusti vaša usta, to će vas ukaljati."

(15) Isus reče: "Kada ugledate onoga koji nije rođen od žene, prostrite se licem prema zemlji i štujte ga - taj je vaš Otac."

(16) Isus reče: "Ljudi možda misle da sam došao svijetu donijeti mir. Ne znaju da sam neslogu došao donijeti zemlji, vatru, mač, rat. Jer petoro će ih biti 36 u kući: troje će biti protiv dvoje i dvoje će biti protiv troje, otac protiv sina i sin protiv oca, i oni će stajati postojano kao samci."

(17) Isus reče: "Dat ću vam ono što ni jedno oko nije vidjelo i što ni jedno uho nije čulo i što ni jedna ruka nije dotakla i što se do ljudskoga srca nije popelo."

(18) Učenici kazaše Isusu: "Reci nam kakav će biti naš svršetak." Isus reče: "Pošto ste otkrili početak, zašto tražite svršetak? Jer gdje je početak, tamo će biti i svršetak. Blago onomu koji će se držati za početak /u početku/ i taj će prepoznati svršetak i taj neće okusiti smrti."

(19) Isus reče: "Blago onomu koji je bio prije nego je postao. Postanete li moji učenici i slušate li moje riječi, ovo će vam kamenje služiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lišće im ne opada. Onaj tko ih poznaje neće okusiti smrti."

(20) Učenici kazaše Isusu: "Reci nam, što se može usporediti s Kraljevstvom nebeskim?" On im reče: "Ono je kao gorušičino zrno, najmanje od sveg sjemenja; ali kada ono padne na obrađenu zemlju, iz njega izraste velika grana i ona postane okriljem pticama nebeskim."

(21) Marija reče Isusu: "Komu su tvoji učenici nalik?" On reče: "Nalik su 37 dječici što posjedaše na tuđe polje. Kada vlasnici polja dođu, kazat će: Ostavite nam naše polje. Oni se pred njima svlače ne bi li im ga prepustili i dali svoje polje. Zato kažem: Kada gospodar kuće zna da će doći tat, on će ga budan dočekati; i neće mu dopustiti da rovari po njegovu kraljevstvu i opljačka ga. Ali vi bdijte suočeni sa svijetom; opašite bedra velikom snagom, da razbojnici nemaju pristupa; jer već ćete naići na nedaću koju iščekujete. Kad bi se (barem) među vama našao mudar čovjek! Čim rod dozrije, evo ga sa srpom u ruci i požanje ga. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

(22) Isus vidje dječicu kako ih doje. Reče svojim učenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Kazaše mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoćemo li ući u kraljevstvo?" Isus im reče: "Kada iz dvoga načinite jedno, i da nutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz muškog i ženskog načinite jedno tako da muško nije muško a žensko nije žensko, i ako načinite oči umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ćete ući u kraljevstvo." 38

(23) Isus reče: "Vas ću izabrati, jednoga od tisuću i dvoje od deset tisuća, i tu će stajati kao da su jedan jedini."

(24) Njegovi učenici kazaše: "Pouči nas o mjestu gdje prebivaš, jer neophodno nam je tražiti ga." Reče im: "Tko ima uši, neka čuje! U čovjeku od svjetla je svjetlost, i on rasvjetljava cijeli svijet. Kada on ne svijetli - to je tama."

(25) Isus reče: "Ljubi brata svojega kao dušu svoju; bdij nad njim kao nad zjenicom svojom."

(26) Isus reče: "Vidiš trun u oku brata svojega, a balvan u vlastitom ne vidiš. Kada izvadiš balvan iz svojega oka, jasno ćeš vidjeti kako da izvadiš trun iz bratova."

(27) <Isus reče:> "Ako se ne lišite svijeta, kraljevstvo nećete naći; ako ne slavite sabat kao sabat, Oca nećete vidjeti."

(28) Isus reče: "Stajah usred svijeta i očitovah im se u tijelu. Sve ih nađoh opijene - žednoga među njima ne nađoh, i moja duša se ražalosti nad sinovima čovječjim, jer slijepi su u svojemu srcu i ne vide da su na svijet došli prazni, i prazni ga žele napustiti. No, sada su opijeni. Kada se ostave svojega vina, kajat će se."

(29) Isus reče: "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je čudo. Ali kada se duh pojavi radi tijela, tada je to čudo nad čudima. Ali ja, ja se čudim tome 39 kako je to veliko bogatstvo stanovalo u tom siromaštvu."

(30) Isus reče: "Gdje su tri boga, tamo su bogovi; gdje su dva ili jedan, tamo ću biti s njime."

(31) Isus reče: "Nitko nije prorok u svojemu selu, i nijedan liječnik ne liječi one koji ga poznaju."

(32) Isus reče: "Grad sagrađen na brdu, visok i utvrđen, ne može pasti niti se može sakriti."

(33) Isus reče: "Ono što svojim ušima čuješ, neka i druge uši čuju - razglasi to s vaših krovova. Jer nitko ne pali svjetiljku da je poklopi posudom; nego je postavi na svijećnjak, da svatko tko uđe i iziđe vidi njezino svjetlo."

(34) Isus reče: "Kada slijepac vodi slijepca, obojica padnu u jamu."

(35) Isus reče: "Nitko ne može ući u kuću moćnika i silom je zauzeti a da mu prvo ne sveže ruke; tek tada mu može poharati kuću."

(36) Isus reče: "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore u što ćete se odjenuti."

(37) Njegovi učenici kazaše: "Kojega dana ćeš nam se otkriti i kojega ćemo te dana vidjeti? Isus reče: Kada razgolitite svoj stid, kada svoju odjeću stavite pod noge poput malene djece i stanete je gaziti, tada [ćete 40 vidjeti] sina Živoga i nećete se bojati."

(38) Isus reče: "Često ste željeli čuti ove riječi koje vam govorim, i nemate ih od koga drugoga čuti. Doći će dani kada ćete me tražiti (a) nećete me naći."

(39) Isus reče: "Farizeji i vični pismu dobili su ključeve spoznaje (pa) ih sakrili. Niti su ušli niti su pustili one koji su to htjeli. Ali vi, budite mudri kao zmije i bezazleni poput golubica."

(40) Isus reče: "Posadiše trs izvan Očeva dohvata; i pošto nije učvršćen, bit će iščupan s korijenom i propast će."

(41) Isus reče: "Tko ima u ruci, dat će mu se; a onome tko nema uzet će se i ono malo što ima."

(42) Isus reče: "Budite prolaznici."

(43) Kazaše mu učenici: "Tko si ti koji nam to kaže?" <Isus im reče>: "Zar iz onoga što vam govorim ne znadete tko sam? Ali vi ste postali poput Židova, jer oni vole stablo (a) mrze njegov plod, i vole njegov plod (a) mrze stablo."

(44) Isus reče: "Tko na Oca huli, bit će mu oprošteno, i tko na Sina huli, bit će mu oprošteno; ali onome tko huli na Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno, ni na Zemlji ni na Nebu."

(45) Isus reče: "Ne bere se grožde s trnja, niti se beru smokve s gloga, jer oni ne donose ploda. 41 [Jer do]bar čovjek iz svojega blaga iznosi dobro; zao čovjek zlo iznosi iz svojega blaga, koje mu je u srcu, i govori zle riječi, jer iz obilja srca iznosi zlo."

(46) Isus reče: "Od Adama do Ivana Krstitelja, među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana Krstitelja, pa da pred njim ne obori pogled. Ali ja rekoh da tko god među vama postane malen, spoznat će Kraljevstvo i postati većim od Ivana."

(47) Isus reče: "Ne može jedan čovjek jahati dva konja, (niti) napeti dva luka; i ne može jedan sluga služiti dvojici gospodara, jedino ako jednog poštuje, a drugoga prezire. Nitko ne pije staro vino te odmah poželi kušati novo. I ne ulijeva se novo vino u stare mjehove, da se ne pokvari; i ne ulijeva se staro vino u novi mijeh da ga ne pokvari. Ne prišiva se stara krpa na novu haljinu, jer bi se rasparala."

(48) Isus reče: "Kada dva sklope mir u istoj kući, reći će brdu Pomakni se - i ono će se pomaknuti."

(49) Isus reče: "Blago samcima i izabranima, jer vi ćete Kraljevstvo. Jer vi ste iz njega došli, i u nj ćete se vratiti."

(50) Isus reče: "Kada vam kažu: Odakle dolazite? - kažite im: Došli smo iz svjetlosti, odanle gdje se svjetlost sama iz sebe rađa. Po[stavila se] 42 i u svojoj se slici otkrila. Kada vam kažu: Tko ste? - kažite: Mi smo njegovi sinovi, i mi smo izabrani od Oca Živoga. Kada vas pitaju: Koji je znak Oca vašega u vama? - kažite im: Kretanje i mir."

(51) Njegovi mu učenici kazaše: "Kojega će se dana mrtvima pružiti spokoj i kojega će dana nastupiti novi svijet?" On im reče: "Mir koji iščekujete došao je, ali vi ga ne prepoznajete."

(52) Njegovi mu učenici kazaše: "Dvadeset i četiri proroka govorilo je u Izraelu, i svi su oni o tebi govorili." On im reče: "Izostavili ste Živoga pred svojim očima, a govorili ste o mrtvima."

(53) Njegovi mu učenici kazaše: "Je li obrezivanje potrebno ili ne?" On im reče: "Da je potrebno, otac bi već obrezane u njihovoj majci začinjao. Ali istinsko obrezivanje, ono u duhu, bilo je potrebno posvema."

(54) Isus reče: "Blago siromašnima, jer vaše je Kraljevstvo nebesko."

(55) Isus reče: "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne može mi biti učenikom. I tko ne mrzi svoju braću i sestre i ne uzme križ svoj poput mene, neće me biti dostojan."

(56) Isus reče: "Tko je prepoznao svijet, otkrio je leš. I tko je otkrio leš, svijet ga nije dostojan."

(57) Isus reče: "Kraljevstvo je Očevo isto što i čovjek koji je obavio [dobru] sjetvu. Noću mu dođe neprijatelj 43 te među dobro sjeme zasije korov. Čovjek ne dozvoli da počupaju korov te im reče: Da ne biste, čupajući korov, s njim počupali i pšenicu. Na dan žetve korov će postati vidljiv; počupat će ga te spaliti."

(58) Isus reče: "Blago čovjeku koji je trpio - on je pronašao Život."

(59) Isus reče: "Gledajte Živoga dok ste na životu, da ne umrete i onda tražite da ga vidite; jer tada ga nećete moći vidjeti."

(60) <Vidješe> Samaritanca kako nosi janje prema Judeji. Reče učenicima: "(Što kani) ovaj (učiniti) s janjetom?" Kazaše mu: "Ubiti ga i pojesti." On im reče: "Dok ono živi, neće ga pojesti, nego (tek) kada ga ubije (i) kada ono postane leš." Kazaše mu: "Drugačije to ne može učiniti." On im reče: "I vi, tražite sebi mjesto mira, da ne postanete leš i da ne budete pojedeni."

(61) Isus reče: "Dvoje će na jednom krevetu počivati, jedno će umrijeti, drugo će živjeti." Saloma je kazala: "Tko si ti, čovječe, čiji sin? Svalio si se na moj krevet i jeo si za mojim stolom." Isus joj reče: "Ja sam onaj koji dolazi iz onoga koji je isti; dane su mi stvari mojega Oca. <Saloma je kazala:> "Tvoja sam učenica." <Isus joj reče:> "Zato kažem: Kada je isti, Pun je svjetla - ali bude li podijeljen, bit će ispunjen tamom."

(62) Isus reče: "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44 mojih] otajstava. Ono što čini desnica neka ti ljevica ne zna."

(63) Isus reče: "Bio jednom bogataš koji je imao veliki posjed. Rekao je: Upotrijebit ću svoje bogatsivo da sijem, žanjem, sadim, punim svoja skladišta voćem, tako da mi ništa ne nedostaje. Tako je mislio u svojemu srcu - i te je noći umro. Tko ima uši neka čuje."

(64) Isus reče: "Neki čovjek je imao goste. Kad je pripravio gozbu, pošalje slugu da pozove goste. Sluga pođe prvomu te mu kaže: Moj Gospodar te poziva. A ovaj reče: Držim novce kod trgovaca, dolaze mi navečer; moram poći i dati im naputke. Ispričavam se za gozbu. Pođe k drugomu te mu kaže: Moj Gospodar te poziva. Ovaj mu reče: Kupio sam kuću, i tamo me trebaju na jedan dan. Nemam vremena. Dođe k drugom te mu kaže: Moj Gospodar te poziva. Ovaj mu reče: Ženi mi se prijatelj, a ja priređujem gozbu. Ne mogu doći, ispričavam se za gozbu. Pođe do drugog te mu kaže: Moj Gospodar te poziva. Ovaj mu reče: Kupio sam imanje, idem prikupiti najamninu. Ne mogu doći, ispričavam se za gozbu. Sluga se vrati i kaza gospodaru: Oni koje si pozvao na gozbu ispričavaju se. Gospodar reče sluzi: Iziđi van na putove i dovedi sve koje nađeš neka jedu. Kupci i trgovci neće stupiti u mjesto mojega Oca. " 45

(65) On reče: "Jedan častan čovjek imao je vinograd - dade ga u zakup vinogradarima, da u njemu rade (i) da od njih dobije plodove. Posla vinogradarima slugu po plodove. Ovi ga zgrabe, istuku ga, (i) zamalo ubiju. Sluga ode (i) ispriča to gospodaru. Njegov gospodar reče: Možda ga nisu prepoznali. Pošalje drugoga slugu - i njega vinogradari pretukoše. Tada im gospodar pošalje svojega sina. Reče: Možda će uvažiti mojega sina. Kad vinogradari doznaše da je on nasljednik vinograda, dohvate ga i ubiju. Tko ima uši neka čuje."

(66) Isus reče: "Pokažite mi kamen kojeg zidari odbaciše. Taj kamen je ugaoni kamen."

(67) Isus reče: "Tko poznaje sve, ali samoga sebe ne prepozna, taj sve promaši."

(68) Isus reče: "Blago vama, kada će vas mrziti i progoniti, neće pronaći mjesto kamo su vas progonili."

(69) Isus reče: "Blago progonjenima u svojim srcima - to su oni koji su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer će se željnome trbuh napuniti."

(70) Isus reče: "To što imate spasit će vas, ako ga porodite u sebi. To što nemate u sebi ubit će vas - ako ga nemate u sebi."

(71) Isus reče: "Ja ću [ovu] kuću razoriti, i nitko je neće moći [opet] izgraditi." 46

(72) [Jedan čovjek] mu [reče]: "Kaži mojoj braći da imanje mojega oca podijele sa mnom." Reče mu: "O, čovječe, tko je mene postavio za onoga koji dijeli?" Okrene se svojim učenicima. Reče im: "Jesam li ja onaj koji dijeli?"

(73) Isus reče: "Žetva je obilna, no poslenika je malo. Molite zato Gospoda da pošalje poslenike za žetvu."

(74) On reče: "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, ali nikoga u bunaru."

(75) Isus reče: "Ima mnogih koji stoje pred vratima, ali samci su ti koji će ući u svadbenu ložnicu."

(76) Isus reče: "Kraljevsvo Očevo isto je što i trgovac koji je imao robu (i) naišao na biser. Trgovac bijaše mudar. Proda svu robu, kupi samo biser. Tražite i vi blago koje ne prolazi i koje je trajno, tamo kamo moljac ne dolazi da izjeda niti crv da razara."

(77) Isus reče: "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve; sve se iz mene stvorilo i sve se k meni vratilo. Rascijepite drvo, i ja sam ondje. Podignite kamen, i tamo ćete me naći."

(78) Isus reče: "Zašto ste izišli van na polje? Vidjeti trsku kako se na vjetru njiše? I čovjeka u meke haljine obučena? [Vidite vaše] kraljeve i plemenite, 47 oni nose meke haljine, a ne [mogu] prepoznati Istinu."

(79) Jedna žena iz mnoštva mu reče: "Sretna utroba koja te nosila i njedra koja te dojila!" On joj reče: "Sretni oni koji su čuli Očevu riječ i u istini je očuvali. Jer doći će dani kada ćete govoriti: Sretna utroba koja nije začela i njedra koja nisu dojila!"

(80) Isus reče: "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."

(81) Isus reče: "Tko je postao bogat, neka vlada. A tko ima moć, neka je se odrekne!"

(82) Isus reče: "Tko je blizu mene, taj je blizu vatri. A tko je od mene daleko, daleko je od Kraljevstva."

(83) Isus reče: "Ljudima su vidljive slike, a svjetlo u njima skriveno je u slici Očeva svjetla. Ono će postati vidljivim, a njegova slika skrivena je njegovom svjetlošću."

(84) Isus reče: "Kad vidite svoje slike, radovat ćete se. Ali kada budete vidjeli svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne umiru niti se pokazuju, koliko ćete podnijeti?"

(85) Isus reče: "Adam je nastao iz velike snage i iz velikoga bogatstva, a ipak vas nije bio dostojan; jer da vas je bio dostojan, [ne bi] [okusio] smrti."

(86) Isus reče: "[Lisice 48 imaju jazbine] i ptice imaju [svoja gnijezda], ali sin čovječji nema gdje da nasloni glavu otpočine."

(87) Isus reče: "Jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna duša koja o ta oba ovisi."

(88) Isus reče: "Anđeli i proroci će doći k vama i dat će vam ono što je vaše. A vi sami, dajte im ono što je u vašim rukama (i) kažite sami sebi: U koji dan će doći da prime ono što je njihovo?"

(89) Isus reče: "Zašto perete vanjštinu čaše? Zar ne vidite da je onaj koji je stvorio nutrinu isti onaj koji je stvorio vanjštinu?"

(90) Isus reče: "Dođite k meni, jer moj je jaram ugodan a moje gospodstvo blago, i naći ćete sebi spokoja."

(91) Kazaše mu: "Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo." On im reče: "Pomno ispitujete lice neba i zemlje, a onoga pred sobom niste prepoznali, niti ovaj trenutak znadete ispitati."

(92) Isus reče: "Tražite i naći ćete; ali ono što ste me ovih dana bili pitali i što vam nisam rekao, sada vam želim reći - a vi ne pitate."

(93) <Isus reče:> "Ne dajte psima ono što je sveto, da ga ne bace na smetlište. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga ne [izgaze]."

(94) Isus [reče]: "Tko traži, naći će. [Tko kuca] otvorit će mu se."

(95) [Isus reče:] "Ako imate novca, 49 ne dajte ga na lihvu, već ga dajte onomu koji vam ga neće vratiti."

(96) Isus reče: "Kraljevstvo Očevo isto je što i [jedna] žena. Uzme nešto kvasca, [sakrije] ga u tijesto [te] iz njega izmijesi velike hljebove. Tko ima uši neka čuje."

(97) Isus reče: "Kraljevstvo [Očevo] isto je što i žena koja nosi ćup pun brašna. Ide širokim putem, drška ćupa pukne i brašno se za njom rasu po Putu. Nije to znala, nezgodu nije primijetila. Kada dođe kući, stavi čup na pod (i) nađe ga praznim."

(98) Isus reče: "Kraljevstvo Očevo isto je što i čovjek koji hoće ubiti moćnika. Izvuče mač u vlastitoj kući, zarije ga u zid kako bi doznao je li mu ruka (dovoljno) snažna. Zatim ubije moćnika."

(99) Učenici mu kazaše: "Vani su tvoja braća i tvoja majka." On im reče: "Ovi ovdje, koji vrše volju mojega Oca, ti su moja braća i moja majka - oni su ti koji će ući u kraljevstvo mojega Oca."

(100) Pokazaše Isusu zlatnik i rekoše mu: "Carevi ljudi traže poreze od nas." On im reče: "Dajte caru ono što je carevo, i dajte Bogu ono što je od Boga. A ono što je moje, dajte meni."

(101) <Isus reče:> "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju, ne može [mi] postati [učenikom]. I tko [ne] ljubi [svojega oca] i majku svoju kao ja, neće mi postati [učenikom]. Jer moja [...] majka [...] 50, dok je [moja] istinska [majka] ona koja mi je dala život."

(102) Isus reče: "Jao farizejima, jer oni su isto što i pas koji leži u jaslama; jer on ne jede, a ni blagu ne da jesti."

(103) Isus reče: "Blago čovjeku koji zna [u kojem] će dijelu [noći] doći lopovi, pa da ustane, sakupi svoj [...] i opaše bedra prije nego što uđu."

(104) Rekoše Isusu: Kazali [su mu]: "Hajde da danas molimo i postimo." Isus reče: "Kakav sam to grijeh počinio ili što je mnome ovladalo? Ali kada mladoženja iziđe iz svadbene ložnice, neka tada poste i mole."

(105) Isus reče: "Tko poznaje oca i majku, zvat će ga sinom bludnice."

(106) Isus reče: "Kada iz dvoga načinite jedno, postat ćete Sinovi Čovječji; i kada kažete: Brdo, pomakni se!, ono će se pomaknuti."

(107) Isus reče: "Kraljevstvo je isto što i pastir sa stotinu ovaca: jedna, najveća od njih, zaluta; on ostavi devedeset i devet (i) traži tu jednu dok je ne pronađe. Zatim, nakon što se toliko trudio, reče ovci: Ljubim te više od onih devedeset i devet."

(108) Isus reče: "Tko pije iz mojih ustiju, postat će kao ja, i ja ću postati kao on, i skrivene će mu se stvari razotkriti."

(109) Isus reče: "Kraljevstvo je isto kao čovjek koji je u svojemu polju imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin o (tom blagu) nije znao; preuze polje 51 te ga proda. A onaj koji ga je bio kupio došao je; orao je (i) [pronašao] blago; (i) stade davati novac uz kamate kome god mu bijaše volja."

(110) Isus reče: "Tko je pronašao svijet (i) obogatio se, neka ga se odrekne!"

(111) Isus reče: "Nebesa će se pred vama (poput svitka) odmotati, a isto tako i Zemlja. I Živi (koji je proizišao) iz Živoga neće vidjeti smrti ni (straha)." Jer Isus kaže: "Tko sebe pronađe, svijet ga nije dostojan."

(112) Isus reče: "Jao tijelu koje je ovisno o duši; jao duši koja je ovisna o tijelu!"

(113) Učenici mu kazaše: "Na koji će dan doći Kraljevstvo?" <Isus reče:> "Neće doći zato što ga očekujemo; neće se kazati: Evo ga ovdje, ili: Eno ga ondje; nego se kraljevstvo Očevo razastire Zemljom a ljudi ga ne vide."

(114) Šimun Petar im reče: "Neka Marija ode od nas, jer žene nisu dostojne Života." Isus reče: "Evo, ja ću je privući da je učinim muškom, pa da i ona postane Duhom Živim, poput vas muškaraca. Jer svaka žena koja sebe načini muškom ući će u Kraljevstvo nebesko."

TOMA BLIZANAC

Na toj veceri nije bio Toma, zvani Blizanac. Ali sutradan zurno ga
potrazise i na.ose njegovi prijatelji, koji jos behu uzbu.eni zbog
Isusovih reci:

. Videsmo Gospoda, rekose mu, bio je to odista on i razgovarao je i
jeo s nama, kao da je ziv.

Toma je bio jedan od onih ljudi, koje je silno potresla sramota na
Golgoti. Nekada je govorio kako je gotov da umre zajedno s Uciteljem,
a ovamo pobegao je s ostalima, cim je spazio gde se uz Maslinovu
Goru primicu fenjeri Kajafinih slugu. Njegova vera potamnela je u onoj
tami na Golgoti. I pored svih predskazanja, on nije mogao zamisliti da
ce tako svrsiti njegov ucitelj. Sramno brdo, na koje se Isus peo mirno i
pokorno kao kakva ovcica, ispunjavalo ga je sada, pri pomisli na to,
vecim bolom nego i sam gubitak onoga koga je voleo. To
oprovrgavanje svih njegovih nada vre.alo ga je kao kakva prevara i
izvinjavalo, u njegovim ocima, ono stidno bezanje. Toma, kao i Kleopa
i njemu ravni, bio je naklonjen telesnim uzivanjima, covek koji se, na
mocni Hristov poziv, vinuo na preteranu visinu, u svet koji nije bio
njegov. Vera mu je dosla iznenada, kao kakva zaraza. Ali, cim je
plamen, koji ga je s dana u dan raspaljivao, bio pogreben, ili se cinilo
da je pogreben pod sramnom mrznjom, njegova dusa se ugasila,
sledila i dobila svoju raniju, pravu prirodu, koja je culima trazila ono sto
se oseca, i nadala se da u materiji na.e materijalnih promena,
ocekivala od materije samo materijalne istine i utehe. Njegove oci nisu
htele da gledaju ono cega se njegove ruke ne bi mogle da dotaknu, i
zbog toga su bile osu.ene da nikada ne vide ono sto je nevidljivo, jer
takva milost daje se samo onima koji veruju da je ona mogucna. On se
nadao Carstvu, narocito onda kada su reci i prisustvo Hristovo unosili
nebo u njegovo zemaljsko srce, ali u Carstvo koje de bi bilo od samih
duhova sto nebesnim svodom lebde zajedno s etarskim ostrvima
oblaka, nego gde zivi ljudi, u cijim zilama struji topla krv, jedu i piju za
opipljivim i stvarnim stolovima, upravljajuci po novim zakonima
zemljom koju im je Gospod obecao.

Toma, posle one bruke s krstom, bio je gotov da poveruje pre u sve
drugo, negoli u neke price u vaskrsenju. Isuvise surovo bio je obmanut
u svom poverenju, a da bi se tako olako mogao povesti za svojim
prevarenim drugovima. I onima sto su mu, van sebe od radosti, doneli
taj glas, odgovorio je:

. Dok ne vidim na rukama njegovim rane od klinaca, i ne metnem prst
svoj u rane od klinaca, i ruku svoju u rebra njegova, necu da verujem.

Rekao je prvo: dok ne vidim, ali se odmah trgao: i oci mogu da prevare
coveka, i mnoge je dovelo u zabludu ono sto im se pricinilo da vide. I
njegova misao pre.e na telesni ogled, na ruzno i surovo ispitivanje: da
svoj prst turi onde gde su bili klinci; da svoju ruku, celu ruku, unese
onde gde je koplje ulazilo. Hoce da ucini ono sto cini i slepac, koji,
ponekada, manje pogresi nego oni sto vide.

Odrice se vere, uzvisenog vida duse; odrice se cak i stvarnog vida,
najbozanstvenijeg cula telesnog. Ima pouzdanja jos samo u ruke, u
telo koje se dotice tela. To dvostruko odricanje ostavlja ga u tami, te se
tetura u svome slepilu, sve dok mu svetlost, otelotvorena u coveku,
poslednjom usrdnoscu svoje ljubavi ne povrati svetlost u oci i u srce.

Ali taj Tomin odgovor ucinio je da on postane jedan od najcuvenijih
ljudi na svetu; jer Hristova je vecna osobina da ovekovecava one koji
su ga uvredili. Svi oni sto duhom vrlo oprezno stupaju napred, sva
opaka sumnjala, svi sitnicari sa katedara, glupaci prepuni predrasuda,
kazuiste, plasljivci, cinicari, nadmene usi, .ubretari nauke, svi ti zisci
sto zavide suncu, svi ti gusani koji ne daju sokolu da leti, izabrali su za
svoga zastitnika Tomu Blizanca. O njemu ne znaju nista drugo doli to:
dokle ne opipa ne veruje. Taj odgovor je za njih Himalaja ljudske
pameti. Ko hoce, neka gleda u mrak, neka slusa u tisini, neka govori u
osami, neka zivi u smrti. Tako sto ne mogu da shvate njihove tupave
glavice. Takozvana stvarnost njihovo je polje, i sa njega ne odmicu oni
dalje. Oni jure za zlatom kojega ne mogu da se nasite, za zemljom u
kojoj ce dobiti jednu vrlo malu jamu, za slavom koja je samo trenutan
sapat u tisini vecnosti, za mesom koje ce se prometnuti u crvljivu
pogan, za onim hucnim otkricima koja ce im, posto ih ucine robovima,
brze doneti strahovito otkrice smrti. To i slicno tome je "stvarnost" u
kojoj uzivaju Tomini obozavaoci. Ali da im je, nesto, palo na um da
procitaju ono sto dolazi iza toga odgovora, mozda bi posumnjali i u
onoga koji je posumnjao u vaskrsenje.

drbob:

(109) Isus reče: "Kraljevstvo je isto kao čovjek koji je u svojemu polju imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin o (tom blagu) nije znao; preuze polje 51 te ga proda. A onaj koji ga je bio kupio došao je; orao je (i) [pronašao] blago; (i) stade davati novac uz kamate kome god mu bijaše volja."

(110) Isus reče: "Tko je pronašao svijet (i) obogatio se, neka ga se odrekne!"

(111) Isus reče: "Nebesa će se pred vama (poput svitka) odmotati, a isto tako i Zemlja. I Živi (koji je proizišao) iz Živoga neće vidjeti smrti ni (straha)." Jer Isus kaže: "Tko sebe pronađe, svijet ga nije dostojan."

(112) Isus reče: "Jao tijelu koje je ovisno o duši; jao duši koja je ovisna o tijelu!"

(113) Učenici mu kazaše: "Na koji će dan doći Kraljevstvo?" <Isus reče:> "Neće doći zato što ga očekujemo; neće se kazati: Evo ga ovdje, ili: Eno ga ondje; nego se kraljevstvo Očevo razastire Zemljom a ljudi ga ne vide."

(114) Šimun Petar im reče: "Neka Marija ode od nas, jer žene nisu dostojne Života." Isus reče: "Evo, ja ću je privući da je učinim muškom, pa da i ona postane Duhom Živim, poput vas muškaraca. Jer svaka žena koja sebe načini muškom ući će u Kraljevstvo nebesko."

Kliknite za proširenje...

Ali je ISUS ubijen?*.
Po gnosticima nije ubijen na križu.

Osam dana kasnije ucenici su opet bili u toj istoj kuci i me.u njima bio
je i Toma. Za sve to vreme nadao se on da ce se Spasitelj pokazati i
njemu, i poneki put je drscuci pomisljao da je onaj njegov odgovor bio
uzrok sto mu se on ne javljase. Ali gle, najednom, s vrata se cu jedan
glas:

. Mir vama!

Isus je tu i ocima trazi Tomu. Dosao je zbog njega, jedino zbog njega,
jer ljubav sto mu je donosi jaca je od svake uvrede. I zovnu ga
njegovim imenom, i pri.e mu da ga vidi dobro, licem u lice.

. Pruzi prst svoj ovamo i vidi ruke moje. I pruzi ruku svoju i metni u
rebra moja, i ne budi neveran nego imaj vere.

Toma to ucini i uzviknu:

. Gospode moj i Boze moj!

Tim recima, koje izgledaju kao obican, prost pozdrav, Toma priznade
svoj poraz, koji je lepsi od svake pobede, i od toga trenutka bio je
srcem i dusom Hristov. Dotle ga je obozavao kao coveka savrsenijeg
od drugih ljudi, a sada ga priznaje za Boga, upravo za "svoga Boga".

Onda Isus, da bi ga neprestano kao zaoka bridela ona njegova
sumnja, rece mu:

. Posto me vide, verovao si; blago onima koji ne videse i verovase!

Time je objavljeno poslednje Blazenstvo, najvece Blazenstvo: Blago
onima koji veruju i ne videci! Jer jedine istine koje imaju potpunu
vrednost u stvarnosti, usprkos svima onima sto preturaju leseve, to su
one istine koje ne vide telesne oci i koje ruke telesne nece moci da
opipaju nikada. Te istine dolaze ozgo. Ko ima dusu zatvorenu sa svih
strana ne prima ih i moci ce da ih vidi jedino onoga dana u koji telo, sa
pet nevernih vratara na pet svojih vrata,bude kao pohabana i zguzvana
haljina lezalo na odru, cekajuci da ga bace u zemlju kao kakvu
smrdljivu posteljicu.

Toma je Svetac, ali ipak nije mogao da ucestvuje u onome Blazenstvu.
Jedna stara legenda prica da je njegova ruka, do same smrti, ostala
rumena od krvi. Legenda je strahovito istinita, kao simbol jedne istine,
ako pomislimo da neverovanje moze da bude jedan oblik ubistva. Svet
je prepun takvih ubica, ubica koje su svoj posao zapocele ubijanjem
svoje duse.

drbob:

(61)

(84) Isus reče: "Kad vidite svoje slike, radovat ćete se. Ali kada budete vidjeli svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne umiru niti se pokazuju, koliko ćete podnijeti?"
(."

Kliknite za proširenje...

Reinkarnacija.

Pronađi Gde je istina o Isusu ,pa ćeš videti šta se stvarno desili.

Da,reinkarnacija.

( ."

Ovo je dobro i znak da znanje je najbitnije.

drbob:

Pronađi Gde je istina o Isusu ,pa ćeš videti šta se stvarno desili.

Kliknite za proširenje...

Našao sam ja brate davno već što je bilo.
I nemam potrebu nametati nikome,to je moja spoznaja.
Samo sam tebe malo trznuo ,nadam se da se ne ljutiš.
Tomino evanđelje ima dosta dobrih stvari.
Davno sam ga ćitao malo je ovde drugačiji prevod ali nije loš.

Nije slučajno zašto su svi pobegli učenici prije vješanja na križ.
Da se odradi scenario.
Pročitaj Otkrivenje po Jakovu i Otkrivenje po Petru.

Драго ми је .пријатељу мој,због твоје спознаје.Волео бих да је више људи доживело спознају,као што си ти,као што сам ја...

Хвала,пријатељу мој,али истину праву знам.

KNJIGA TOME ATHLETESA (II,7)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Knjiga Tome Athletesa sedma je i posljednja rasprava u Kodeksu II koptske gnostičke
knjižnice iz Nag Hammadija. Posrijedi je dijalog otkrivenja između uskrslog
Isusa i brata mu blizanca Jude Tome, koji je tobože zabilježio Mathaias (apostol Matej?),
a koji se odvija nešto prije Isusova uzašašća. Književno je to uobličenje predaja
iz sirijske Edesse o apostolu Judi, drugog imena Toma, misionaru u Indiju. Djelo
je najvjerojatnije nastalo u prvoj polovici trećeg stoljeća n. e. Dva su izdanka ove iste
predaje datirana s priličnom sigurnošću: Evanđelje po Tomi je napisano između 50. i
125 g., a Djela Tomina oko 225. g. n. e. Oba su, po svemu sudeći, nastala u okružju
asketskog, predmanihejskog kršćanstva Osroene (istočna Sirija, između Edesse [moderna
Urfua] i Messene). Knjiga Tome Athletesa vjerojatno zauzima središnje mjesto,
između Evanđelja po Tomi i Djela Tominih, i to po: 1) datumu nastanka, 2) značaju
uloge Tome u samim djelima, 3) samom razvoju, od zbirke izreka koju zapisuje Toma
(Evanđelje po Tomi), preko dijaloga između Isusa i Tome (Knjiga Tome Athletesa),
do potpuno razvijene pripovijesti o Tominim misionarskim podvizima (Djela Tomina).
Ova je koptska verzija po svoj prilici prijevod s grčkog, jer, u suprotnom, o tekstu
nema spomena u zapisima iz tog vremena.
Izvorni naslov označava djelo kao "knjigu Tome athletesa" (tj, "onoga koji se bori"
s vatrenim tjelesnim strastima) upućenu savršenima, dok početni reci označavaju
djelo kao zbirku "tajnih izreka" koje je Isus izrekao Judi Tomi, a koje je Matej, čuvši
njihov razgovor, zapisao. Sama oznaka "izreke" ustvari nema veze sa žanrom djela,
budući da je ipak posrijedi dijalog otkrivenja. Ovaj se tip dijaloga razlikuje od platonskog
dijaloga, u kojem se do rađanja znanja dolazi postupno, kroz konverzacijski
proces argumenta, protuargumenta i razjašnjenja. Dijalog otkrivenja, pak, slijedi književnu
formu zvanu eratapokriseis ("pitanja i odgovori"), u kojem su iskušenici izvođenjem
zaključaka otkrivali istinu od duhovnog autoriteta u obliku katehetskih odgovora
na aktuelna pitanja. Takve dijaloge otkrivenja nalazimo u mnogim poganskim
hermetičkim, i gnostičkim kršćanskim tekstovima, uključujući i mnoge iz zbirke Nag
Hammadi (Ivanov apokrif, Sofija Isusa Krista, Rasprava o Osmom i Devetom, Dijalog
Spasitelja, Petrova poslanica Filipu). Ti su dijalozi smješteni u vremenski okvir
između uskrsnuća i uzašašća, kada se Spasitelj na zemlji ukazao u svom pravom božanskom
obliku, tako da su i on i njegov nauk izabranim apostolima dostupni u obliku
s kojeg je podignut oblak materijalnoga, koji - smatralo se - zamućuje duhovni značaj
njegova prilično paraboličnog zemaljskog nauka prije uskrsnuća. Ovaj poseban nauk
može biti prosvjetljujući komentar njegovog manje jasnog zemaljskog nauka, ili čak
nova otkrivenja određenim apostolima. Kao Spasiteljev brat blizanac, Toma je imao
pravo izravnog uvida u prirodu samog Spasitelja i njegova nauka. "Upoznavši sebe"
Toma će također upoznati "dubinu svekolikosti", iz koje je Spasitelj došao i u koju će
se vratiti, postajući tako misionar koji posjeduje istinski Isusov nauk.
Pokazuje se kako ovaj istinski Isusov nauk strogo slijedi načelo askeze. Osnovni
je njegov motiv, i riječ koja se opetovano ponavlja, "vatra": vatra tjelesnih strasti koje
muče dušu, vatra pakla kao njezin pandan - svatko će biti kažnjen na način na koji
je i zgriješio. Oko te glavne teme okupljene su brojne pojmovne opozicije. Naravno,
prisutnost Spasitelja kao poslanika svjetla prosvjetljuje oči, kako bi one mogle vidjeti
nevidljivu stvarnost unutar onoga što je dotad bilo vidljivo jedino osjetilima, i stoga
iluzorno. Rasprava, stoga, iskazuje platonistički dualizam radikalnog asketskog tipa,
i može se s pravom smatrati prije asketskim djelom u širem smislu, nego gnostičkim.
Gnostički mit o stvaranju svijeta božanskom pogreškom ili zlim silama niti se spominje
niti podrazumijeva, a dualizam rasprave je više antropološki (tijelo/duša) nego
kozmički (iznad/ispod). Prikladnije bi, stoga, bilo odrediti ovu doktrinu kao kristijaniziranu
mudrost sa asketskom primjenom: izrazito su prisutne mudrosne teme potrage,
pronalaženja, muke, spokoja, vladanja (usp. Evanđelje po Tomi, izreka 2, itd.), koje
su stavljene u službu veličanja asketskog života putem platonskog dualizma između
vidljivog-strasnog-prividnog, i nevidljivog-duhovnog-stvarnog.
Danas postoje dvije sukobljene teorije o pitanju nastanka Knjige Tome Athletesa.
Novija, koju je iznio H. M. Schenke, drži daje njezin izvor vjerojatno nekršćanska
helenističko židovska mudrosna rasprava, koja je kasnije kristijanizirana postavljanjem
lika Isusa na mjesto božanske mudrosti koja nudi otkrivenje, dodatkom fraze
"Knjiga Tomina" naslovu, te preradom cijelog djela iz žanra rasprave tumačenja,
u dijalog otkrivenja. Tekst je razlomljen na manje cjeline u kojima se tumačenje stavlja
u usta uskrslog Isusa; samo je tumačenje izmijenjeno u odgovore na tobožnja pitanja
koja mu postavlja apostol Toma, a koja su ubačena tek kao izlika za Spasiteljeve
odgovore.
Ranija teorija, koju je razvio autor ovog uvoda, temeljila se na činjenici da sam dijalog
između Tome i Isusa zauzima tek prve tri petine rasprave (138,4-142,21), dok
preostale dvije petine (142,21 - do kraja) zapravo čine poduži Spasiteljev monolog,
u kojem Toma više ne igra nikakvu ulogu. Ovo, kao i otkriće prijelaznog uredničkog
'šava' u 142,21, navodi na zaključak daje Knjiga Tome Athletesa možda nastala spajanjem
dvaju odvojenih djela. Prvo od ta dva djela, dijalog Tome i Isusa od kojeg su
nastale prve tri petine djela, možda je imalo naslov "Knjiga Tome Athletesa Upućena
Savršenima". Preostale dvije petine sačinjavaju Spasiteljeve izreke koje su možda bile
sakupljene u homiletičkoj zbirci naslova "Tajne riječi koje je Spasitelj izgovorio, a
koje sam ja, čak i ja, Matej, zapisao". Redaktor je kasnije stavio dijalog ispred izreka,
a na sam početak stavio tu početnu rečenicu, pojačanu spomenom Tome kao primatelja
tajnih riječi, i Mateja kao pisara, no kasnije je ispod posljednje rečenice dodao naslov
koji označava Tomu kao autora cijeloga djela.
Premda su obje ove teorije još uvijek otvorene, nema nikakve dvojbe da je Knjiga
Tome Athletesa u svojoj povijesti pretrpjela mnoge redaktorske intervencije.

S druge i za proučavanje procesa prilagođavanja različitih književnih žanrova za potrebe kršćanskog
učenja. Djelo također predstavlja značajan prilog rastućem korpusu kršćanske
mudrosne literature, sa svojim naglaskom na traženju, pronalaženju, počivanju i
podređivanju vladavini istine, kao načinu bijega od životnih nedaća.
KNJIGA TOME ATHLETESA
II 138, 1-145, 19
145,20-23
Tajne riječi koje je Spasitelj rekao Judi Tomi koje sam ja, čak i ja
Mathaias, zapisao, dok sam hodao, osluškujući njihov razgovor.
Spasitelj reče, "Brate Toma, dok si još na ovome svijetu, poslušaj
me, i ja ću ti otkriti ono o čemu si duboko promišljao.
"Budući da je rečeno da si moj blizanac i istinski sljedbenik, ispitaj
samoga sebe i spoznaj što jesi, na koji način postojiš, i kakav ćeš postati.
Budući da će te zvati bratom mojim, ne priliči da samoga sebe ne poznaješ.
Znam da si razumio, jer već si i prije razumio da sam ja znanje o
istini. I dok me pratiš, iako ne shvaćaš, ti si (u stvari) već spoznao, i zvat
će te 'onaj koji sebe poznaje'. Jer, onaj koji sebe nije spoznao, ništa nije
spoznao, a onaj koji je sebe spoznao istovremeno je već primio znanje
o dubinama svega. Ti si zato, brate moj Toma, vidio ono što je ljudima
nepoznato, to jest, ono o što, u neukosti svojoj, posrću."
Toma tad reče Gospodinu, "Preklinjem te da mi odgovoriš na ono
što ću te pitati prije tvog uzlaska, i kada čujem od tebe o stvarima skrivenim,
tad ću o njima moći govoriti. Jasno mi je da je istinu doista teško
objaviti ljudima."
Spasitelj odgovori, i reče, "Ako su ti vidljive stvari nejasne, kako
možeš slušati o stvarima koje nisu vidljive? Ako su djela istine koja su
vidljiva svijetu vama teško izvediva, kako ćete onda izvesti ona koja se
odnose na uzvišenu visinu i na pleromu koja nije vidljiva? I kako će vas
onda zvati 'radnicima'? U tom pogledu vi ste još naučnici i niste još primili
visinu savršenstva."
Toma tad odgovori, i reče spasitelju, "Kazuj nam o tim stvarima za
koje veliš da nisu vidljive, [a] koje su nama skrivene."

Spasitelj reče, "[Sva] tijela [...] zvijeri se rađaju [...]... očita je poput
[...] ... [...] ... ovo, također, oni koji su iznad [...] stvari koje su vidljive,
no vidljive [su] 139 u svome vlastitome korijenu, a njihov ih plod hrani.
Ta vidljiva tijela preživljavaju jer proždiru stvorenja slična sebi, pri
čemu se tijela mijenjaju. No, što se mijenja, propast će i nestati, i nema
mu više nade za život, budući da je to tijelo zvijeri. I kao što tijela zvijeri
propadaju, tako će isto i ova obličja propasti. Ne proizlaze li ona iz
snošaja koji je nalik životinjskom? Ako i ono (tijelo) isto proizlazi iz
snošaja, kako bi mogla rađati išta drugo osim zvijeri? Iz tog ste razloga
vi dojenčad, sve dok ne postanete savršeni."
A Toma odgovori, "Kažem ti, stoga, Gospodine, da su oni koji govore
o stvarima nevidljivim i teško objašnjivim, nalik onima koji odapinju
svoje strijele u metu u crnoj noći. Oni zasigurno odapinju svoje strijele
kao što bi to svatko učinio - jer, gađaju u metu - ali ona se ne vidi. No,
kada dan svane i prekrije tamu, svačije djelo tad će postati jasno. A ti,
svjetlosti naša, prosvijetli, o Gospode."
Isus reče, "Svjetlost u svjetlosti postoji."
Toma progovori, rekavši, "Gospode, zbog čega ovo vidljivo svjetlo
koje sja zbog ljudi izlazi i zalazi?"
Spasitelj reče, "O, blaženi Toma, naravno da ovo vidljivo svjetlo sja
zbog vas - ne zato [da] biste vi ovdje ostali, već da biste krenuli dalje -
i kada sve što je izabrano napusti ono životinjsko, ovo će se svjetlo povući
naviše u svoju bit, i njezina će je bit pozdraviti, budući da je ona
dobar sluga."
Spasitelj tad nastavi i reče, "O neistraživa ljubavi za svjetlom! O gorčino
vatre koja raspiruje svoj plam u tijelima ljudi i njihovoj srži, razgarajući
u njima obdan i obnoć, udove im spaljujući i [čineći] da njihovi
umovi postanu opijeni i duše njihove smetene [...] ih i među muškarcima
i ženama... [...] noći i primičući ih, [...]... potajno i bjelodano. Jer,
muškarci se [primiču ... ženama] i žene [muškarcima. Stoga je] 140 rečeno,
'Svatko onaj tko traži istinu od istinske mudrosti, načinit će sebi
krila kako bi odletio, i pobjegao od požude koja pali duhove ljudske'. I
načinit će sebi krila da se udalji od svakog vidljivog duha."
A Toma odgovori, rekavši, "Gospodine, upravo te o tome pitam, jer
sam razumio da si ti onaj koji je prema nama dobrostiv, kao što i kažeš.

I spasitelj odgovori i reče, "Neophodno nam je, stoga, s vama govoriti,
jer ovo je nauk za savršene. Ako želite postati savršeni, proučit ćete
ove stvari; ako, pak, ne želite, tada je vaše ime 'Neuki', budući da je
nemoguće umnome čovjeku biti u društvu s budalom, jer uman je čovjek
savršen u svojoj mudrosti. Lakoumnome je, međutim, i dobro i loše
isto - doista, mudrome će čovjeku istina biti hrana i (Ps 1,3) 'poput stabla
koje raste kraj krivudava potoka' - i on će uvidjeti da postoje neki
koji, iako imaju krila, jure ka stvarima vidljivim, stvarima koje su daleko
od istine. Jer, to što ih vodi, vatra, dat će im privid istine, obasjavat
će ih [propadljivom] ljepotom, i zatočit će ih u mračnu slatkoću
i zarobiti ih miomirisnim užicima. I oslijepit će ih nezajažljivom požudom
i spaliti im duše, i postat će za njih poput lomače koja im je u srcima
zaglavljena i koje se nikad ne mogu riješiti. I poput žvale u ustima
ona ih vodi kamo zaželi.
"I okovala ih je svojim lancima i sputala sve njihove udove gorčinom
uza požude za tim vidljivim stvarima, koje će propasti i izmijeniti
se i prepuštati se trenutačnom porivu. Uvijek ih je sve vuklo prema
dolje; kad budu ubijeni, oni će se stopiti sa svim zvijerima propadljivoga
svijeta."
Toma odgovori i reče, "Očigledno je, i bijaše rečeno, '[Mnogi su ...
... oni koji ne znaju [...] ... dušu.'"
[Spasitelj] odgovori, i reče, "[Blažen je] mudar čovjek koji je [tragao
za istinom, i] kada ju je pronašao, počinuo 141 u njoj zanavijek, i nije
se bojao onih koji su željeli da ga uznemire."
Toma odgovori i reče, "Je li dobro za nas, Gospodine, da počivamo
među svojima?"
Spasitelj reče, "Jest, korisno je. I dobro je za vas, budući da će se
stvari koje su među ljudima vidljive u zemlji rastočiti - tijelo će se njihovo
rastočiti, i kada propadne, postojat će među vidljivim stvarima,
među stvarima koje se mogu vidjeti. I vatra koju vide nanijet će im bol
zbog ljubavi prema vjeri koju su ranije posjedovali. Bit će skupljeni i
vraćeni do onoga što je vidljivo, a oni koji posjeduju vid među stvarima
koje nisu vidljive, bez prve ljubavi iščeznut će u brizi za ovaj život, i u
plamenu vatre. Još samo malo vremena preostaje, a potom će se ono što
je vidljivo rastočiti; bezoblične će se sjenke pojaviti, i zauvijek će obitavati
među grobnicama, nad leševima u boli i propadanju duše."

Toma odgovori, i reče, "Što mi možemo reći u svjetlu ovih stvari?
Što ćemo reći slijepima? Kakav nauk da prenesemo onim bijednim
smrtnicima koji kažu, 'Dođosmo da [činimo] dobro i da ne proklinjemo',
a opet [tvrde] 'Da nismo rođeni od krvi i mesa, bismo li upoznali
[opačinu]'?"
Spasitelj reče, "Doista, što se [takvih] tiče, ne smatrajte ih ljudima,
već ih promatrajte [kao] zvijeri, jer kao što zvijeri jedna drugu proždiru,
tako isto i ljudi ove vrste proždiru jedan drugoga. Upravo suprotno,
njima je [kraljevstvo] uskraćeno, budući da ljube slatkoću vatre, i da su
sluge smrti, i da hrle ka djelima kvarnosti. Oni ispunjavaju požudu svojih
otaca. Bit će bačeni dolje u ponor i bačeni će biti na muke gorčine
njihove zle prirode. Bit će bičevani i poželjet će vratiti se natrag, kamo,
ni sami ne znaju, i [udaljit će se] od svojih udova obuzeti, ne strpljivošću
i mirnoćom, već očajem. Oni se raduju [...] [...] ludilu i pomućenju
... [Oni] idu u [tom] pomućenju, ne prepoznajući [vlastito ludilo, misleći]
da [su] mudri. [Oni...] ... svoje tijelo [...] 142 Njihov je um usmjeren
samo na njih same, a misao je njihova zaokupljena time što čine. Vatra
će ih spaliti!"
Toma odgovori i reče, "Gospodine, što da čine oni koji su k njima
dolje bačeni? Vrlo sam zabrinut zbog njih; mnogi su koji se protiv njih
bore."
Spasitelj odgovori i reče, "Koje je tvoje mišljenje o tome?"
Juda - onaj koji se zove Toma - reče, "Tebi, gospodine, pristoji govoriti,
a meni slušati."
Spasitelj odvrati, "Slušaj što ću ti reći, i vjeruj u istinu. Ono što sije i
ono što je posijano rastopit će se u njihovoj vatri - u vatri i vodi - i oni
će se sakriti u grobnice tame. I nakon mnogo vremena oni će pokazati
podove zlih stabala, kažnjeni i ubijani raljama zvijeri i čovjeka, na poticaj
kiša, i vjetrova, i zraka, i svjetla koje sja odozgo."
Toma odgovori, "Uistinu si nas uvjerio Gospodine. Shvaćamo u
svojim srcima i jasno nam je da je tomu [tako], i da je tvoja riječ dovoljna.
Ali te riječi koje ti nama govoriš, svijetu su smiješne i prezira
dostojne, budući da ih ne razumije. Kako, dakle, da odemo i propovijedamo,
kad nas tom svijetu ne cijene?"