Elan vital

oziman

Veoma poznat
Poruka
11.564
"Elan vital" predstavlja princip koji se nalazi u osnovi zivota i sveta uopste. To je veoma mocno ucenje koje postoji jos od predsokratovaca, zatim Aristotela (Raprava o dusi) itd. ali je svoju definitivnu snagu dobilo tek sa Bergsonom u dvadesetom veku.
Stavovi Bergsonovog vitalizma su definitivni kada se posmatraju na jedini ispravan nacin, a to je nacin koji polazi od neposrednih cinjenica svesti. Kada se tako posmatra, Elan vital je vise nego cinjenica . A kada se posmatra na prosti nacin odnosa izmedju objekata cak i tada on ima svoju neprikosnovenu snagu, tako da nisam ja jedini koji se cesto pita gde je nestao Bergson posle drugog svetskog rata? Izmedju dva rata Bergson je bio popularan kao nijedan filozof do tada. Ljudi u to vreme mozda nisu culi za Anstajana ali jesu za Bergsona. Odjednom za Bergsona niko ne zna, a oni koji sebe nazivaju "filozofi" za njega su culi uglavnom iz Raselove Istorije filozofije.
Na ovom blogu cu zato pojasniti sta je Elan Vital i koja je njegova sustina.

Da bi mehanicizam ili pristalice celishodnog uzroka objasnile postanak nekog krajnje slozenog organa zivog organizma , iznosice krajnje slozene teorije, koje na kraju nece dati iole zadovoljavajuci odgovor.
To je tako jer se u samom startu pocelo zidati od pogresnog temelja.. od pogresnih postulata. Pokusavajuci da se objasni zivot, istom se prilazi spolja .
Spolja zivot ne mozemo objasniti , zivot moramo ziveti da bismo ga objasnjavali. Spolja mozemo imati posla samo sa opazajima poredjanim u prostoru, i ako hocemo da objasnimo kako je doslo do uredjenja tih opazaja izmedju sebe, baratacemo "kockicama slagalice" i onda odgonetati kako su one formirale slagalicu Mehanisti ce reci da su se delovi uredili tako sto su se nasumicno redjali jedan do drugog.
Pristalice celishodnog uzroka reci ce da je prilikom redjanja delova postojao neki plan. Ali i jedni i drugi bice daleko od istine jer ce potpuno promasiti ZIVOT, a zivot je po samoj definiciji trajanje , kretanje , akrivnost... Elan Vital. Zivot nije sastavljen iz delova kao sto kretanje nije sastavljeno iz tacaka.
Da bismo objasnili postanak nekog organa moramo "uci" u samo telo ... tako cemo u samima sebi primetiti ono sto je zivo. Nacicamo u sebi "Elan Vital" kao nesto nama veoma blisko, a to je VOLJA.
Sve ovo jeste veoma jasno kada se iznese na primerima.

RUKA I LINIJA
Ono sto moramo primeiti kada posmatramo zive organizme, to je beskrajana slozenost gradje, i krajnja jednostavnost funkcije
Odakle tolika slozenost sa jedne i prosta funkcija sa druge strane?
U jednostavnom dogadjaju povlacenja linije, od tacke A do tacke B, imamo dva desavanja.
Jedan je unutrasnji, drugi spoljasnji.
1) Unutrasnje desavanje jeste svojevrstan osecaj volje i trajanja.
2) Spoljasnje desavanje jeste povucena linija u prostoru.

Ova dva elementa desavaju se zajedno, ali ovde primecujemo jednu veliku nesrazmeru. Vidimo krajnju jednostavnost u prvom slucaju i beskonacnu slozenost u drugom.Ili povuci liniju, kao unutrasnji osecaj, jeste najprostiji akt volje, ali ako sada uzmemo da tu liniju analiziramo, videcemo da je ona sastavljena iz beskonacno mnogo delova. Ako ovu liniju pocnemo deliti, radicemo to do beskonacnosti i imacemo posla sa beskonacno mnogo delova uredjenih izmedju sebe na svrsihodan nacin ali u isto vreme svu tu beskonacnost imali smo u svojevrsnom, najprostijem osecaju volje i trajanja.
Ovo je samo analogija koja treba da nam pokaze odakle neverovatna slozenost gradje organa u prirodi uz istovremeno neverovatnu jednostavnost funkcije. Jer volja nije imala nista vise problema da napravi jedan organ, nego sto smo mi imali problema da povucemo liniju. Sva slozenost dolazi od intelekta i njegovih formi opazanja, dok je izvan svih formi , izvan prostora i vremena oblast volje i to nase volje, nase najdublje unutrasnje sustine.

MOZAIK
Zamislimo da neka vanzemljaska inteligencija ne poznaje nikakve aktove volje i da ona ima posla samo sa spoljnjim opazajima. Nekako oni dodju do Leonradove Mona Lize i pocnu da razmisljaju kako je ta slika mogla nastati.
Morace nabaviti hiljade i hiljade kockica . Zatim ih moraju redjati. Mehanisti medju njima tvrdice da su se kockice prilikom originalnog stvaranja slike rasporedile izmedju sebe tako ..nasumicno. Pristalice celishodnog uzroka tvrdice da je prilikom sklapanja kockica postojao neki unapred utvrdjeni plan.
monalisas.jpg

Ali i jedni i drugi bice daleko od istine, jer prilikom stvaranja Mona lize, nije bilo nikavog redjanja kockica, vec unutrasnja inspiracija umetnika koja je pretocena u akte povlacenja linija koje su u samom nastajanju bili najprostiji aktovi volje .

RAZLIKA IZMEDJU IZRADJIVANJA I ORGANIZOVANJA
Ova razlika je veoma vazna u razumevanju Elan Vitala.

1) IZRADJIVANJE
Ako imam jednu gomilu kamenja i zelim od njih nesto izraditi. Moram ih sakupiti, i zatim ih redjati i spajati na odgovarajuci nacin, stalno imajuci na umu sliku celine koju zelim izraditi.

2) ORGANIZOVANJE
Ako organizujem kamenje ne polazim tako sto ih sakupljam i redjam, vec tako sto ih sklanjam u stranu kako mi ne bi smetali, a ono sto zelim postici nije neka izrada vec prolaz ... prazno mesto a ne skulptura napravljena od kamenja.
Pri tome ce ono bitno biti prolaz i ono sto prolazi, a kamenje koje sam ukolonio nece biti upotrebljena sredstva, vec skup uklonjenih prepreka.

Ovaj Bergsonov primer koji sledi je najasniji sto se tice Elan Vitala i prenecu ga u originalu:
Zamislimo sad da moja ruka, mesto da se kreće kroz vazduh, ima da prođe kroz strugotine gvozda koje se sabijaju i čine otpor ukoliko ruka odmiče. U izvesnom momentu, moja ruka će iscrpsti svoj napor, i baš u ovom momentu staviće se zrnca strugotine jedan pored drugog i srediće se u određen oblik, baš u oblik zaustavljene šake i jednog dela ruke.
pesak.jpg

Pretpostavimo sad da su šaka i ruka ostale nevidljive. Posmatrači će tražiti razlog uređenja u samim zrncima strugotine, i u unutarnjim silama gomile. Jedni će dovoditi u vezu položaj svakog zrnca sa akcijom koju susedna zrnca vrše na nju: to će biti mehanisti. Drugi će tvrditi da je jedan plan celine upravljao pojedinostima ovih elementarnih akcija: to će biti pristalice učenja o celishodnosti. Dok u stvari tu je bio jedan prost i nedeljiv akt, akt ruke koja je prolazila kroz strugotine. Neiscrpne pojedinosti kretanja zrnaca, kao i poredak njihovog konačnog uređenja, izražavaju, takoreći, negativno ovo nedeljeno kretanje, jer ono je ukupni oblik otpora, a ne sinteza pozitivnih elementarnih akcija. Bergson iz Stvaralacke evolucije

Ko ovo jasno shvati, i kada sledeci put uglada neko zivo bice, moze ga posmatrati ne na nacin delova koji su poput izradjene mašine, vec kao materiju koja je sklonjena na stranu, cineci "prolaz" kroz koji se krece nevidljiva zivotna sila.
Ta sila jeste Elan Vital a to je i prava sustina osobe koju posmatramo .
 
Elan Vital je zivotna sila koju neposredno mozemo doziveti kao nepregnutost sopstvene volje koja pokusava da se probije kroz otpor koji predstavlja sopstvena inertnost - materija.
Primer sa rukom i peskom je slikovit a on se moze jasnije shvatiti ako ruku uzmemo kao simbol napregnutosti volje a pesak kao otpustenost , kao inertnost. Na ovaj nacin mozemo uvideti dualizam u prirodi jasno i neposredno ..i to ne kao misticni simbol Jina i Janga, andjela i demona itd.. vec kao unutrasnje opazanje sopstvene volje, koja je u samosvesti opazen Elan Vital, i unutrasnje opazanje sopstvene inertnosti, koja je u samosvesti opazena - materija.
Ta borba je u ovom svetu sveopste inertnosti ...sveopste entropije ocito uzaludna jer "Bog je umro" govorio je Nice ali pre mozemo reci da je Bog zaspao a da smo mi ono budno sto je jos od boga ostalo.
Ili da smo mi kao ostaci snage u ruci koja je klonula i koja pokusava da ono sto pada ako ne zaustavi, bar uspori.
Ova slika je idealan simbol toga:
christ_supported_angels_hi-1.jpg


Klonuli Isus je zaspali bog ili inteligibilna sloboda - volja po sebi.
Dva andjela su ono sto je jos ostalo od budnosti zaspalog boga i sto istog "pridrzava" i usporava od njegovog pada i potpune inertnosti.

Jasno je da je nasa borba protiv materije uzaludna i da Bog "zeli da spava". ElanVital ga moze samo pridrzati da potpuno ne klone.
Mozda je vrhunsko znanje i uvid koji vodi u spasenje od ovoga sveta jednostavno odustajanje vu-vei (nedelanje) i cekanje na miru i bez otpora da se ono transcedentno, a sto je zaspalo, to jest mi sami probudimo. A mozda je i taj trenutak odustajanja samo budjenje.
 
A šta ako Bog ne spava, nego je budan i živi zajedno sa nama?

Onda ceo svet ne bi isao od maksimalne uredjenosti ka maksimalnoj neuredjenosti ili od sintropije ka entropiji vec obrnuto.
Takodje ako bi bog bio budan, na ovom svetu ne bi vladala nuznost uzroka i posledice niti bi zivot Elan vital nailazio na prepreke u vidu materije (koja je otpustenost volje) niti bi stalno zapadao u "vrtece kretanje u mestu" sto bi rekao Bergson. Tako da je jasno da je Bog umro... ili ispravnije receno da Bog spava a da su nase svesti iskrice onoga sto je ostalo od njegove budnosti.
 
Onda ceo svet ne bi isao od maksimalne uredjenosti ka maksimalnoj neuredjenosti ili od sintropije ka entropiji vec obrnuto.
Zašto?
Takodje ako bi bog bio budan, na ovom svetu ne bi vladala nuznost uzroka i posledice niti bi zivot Elan vital nailazio na prepreke u vidu materije (koja je otpustenost volje) niti bi stalno zapadao u "vrtece kretanje u mestu" sto bi rekao Bergson. Tako da je jasno da je Bog umro... ili ispravnije receno da Bog spava a da su nase svesti iskrice onoga sto je ostalo od njegove budnosti.
Opet zašto? I hoćeš reći da Bog preko nas polako umire? Ili se budi?
 

Zasto jabuka pada sa grane ? Zato sto je privlaci sila zemljine teze.
Zasto je privlaci sila zemljine teze? E .... ovde kao sto vidis pitanje "zasto"nema nikakvog smisla jer mozemo naci uzrok svakog kretanja ali ne i uzrok sile.

Ili.. Zasto neko uzima hranu? Da bi bio sit. Zasto zeli da bude sit? Da bi ziveo. Zasto zeli da zivi? Da bi osecao zadovoljstvo (najbanalniji odgovor) Zasto zeli da oseca zadovoljstvo. Eto dosli smo do pitanja gde "ZASTO " nema odgovora .

Isto tako tvoje pitanje "zasto", a da pri tome imas "boga" na umu, nema vazenja jer kada govorimo o sustini svega , o nasem unutrasnjem sopstvu koje je nesto sto nije uslo u forme opazanja razuma, u prinicipium individuationis (kauzalitet) i sto je samim tim slobodno a sto smo ovde nazvali "bog"... ne moze se uklopiti u pitanje zasto. Slobodno nema uslovljavanja zasto -zato jer je SLOBODNO.

Opet zašto? I hoćeš reći da Bog preko nas polako umire? Ili se budi?

Hocu reci da "bog" polako pada u san (ovo je metafora) a da su nase iskrice pojedinacne svesti ono sto je ostalo jos budno od njega i sto ima tu nesrecu da se probija kroz otpustenost sopstvene "zaspale" volje.

Mnostvo umetnickih dela pod nazivom "Dead Christ supported by angels" jesu idealan simbol toga koji mi je odavno zapao za oko. Onaj ko je stvarao takva dela sigurno nije imao ovakvo znanje na umu ( koje smo dobili tek sa Bergsonom) ali ga je imao u intuiciji.
 
Elan Vital je objektivno uzeto zivotna sila koja se probija kroz opstu entropiju i inertnost materije.
Subjektivno, Elan Vital je napregnutost volje koja se probija kroz otpustenost te iste volje ili onaj primer sa rukom nikada nije suvisno ponoviti.

Ako podignemo ruku paralelno ispred sebe. Posle par minuta izgubicemo snagu i ruka ce protiv nase volje poceti da pada. Upravo je to situacija koju trazimo! U tom trenutku spustanja ruke, u njoj ce i dalje biti delic nase volje koja je ruku podigla. Medjutim, taj delic volje sada nije vise u stanju da spustanje ruke spreci ali ga moze barem usporiti.

Taj ostatak volje koji postoji u ruci mozemo smatrati za Elan Vital koji susrece otpor otpustene volje . To je kao susret sa zidom. Kao podizanje tereta koji pada. Kao rvanje dva rvaca. Iz te borbe napregnutosti i otpustenosti volje, Elan vital ima "zadatak" da u opstu predvidljivost uzroka i posledice , osptu inertnost i automatizam, unese najvecu mogucu sumu slobode. Pri tome , iz te borbe, nastace zivi oblici. Spomenici prvobitnog poleta. Upravo sam rekao "spomenici" jer svako zivotinju mozemo uzeti bas tako. Kao ucvrscenu i zarobljenu zivotnu silu ...koja je pokusala da padajucu materiju podigne...ali se u tom naporu iscrpla i bila uhvacena u mrezu nuznosti i inertnosti. Zivo bice je neuspeo pokusaj Elan Vitala da se probije kroz materiju. Neuspeo pokusaj trijumfa sloboda nad nuznoscu.

Pogledajte ovu zivotinju:
TRS-Delphin_1164029666_80318883.jpg


Elan Vital koji se otelotvorio u delfinu prilagodio je njegovo telo otporima vodene sredine. Ta borba na kraju je dovela do oblika koji je savrsen za probijanje kroz tu "otpustenost ruke".....vodu. Medjutim volja je susta sloboda. Ona ne voli biti svezana u lance..a ma koliko da ovaj delfin izgleda slobodno, on jeste svezan u lance. Volja bi mozda pozelela da izadje na kopno ...ali to nece moci jer je zarobljena u telesnom obliku delfina.

Nalazim da je ova Ezopova basna veoma ilustrativan primer toga.
LISICA I RODA
Lisica je odlučila da se našali sa svojom prijateljicom rodom. Pozvala ju je na ručak i iznela pred nju neku retku supu u plitkom tanjiru. Takav ručak se mogao samo polizati, a roda nije mogla ni kap da uhvati kljunom. Lisica se pretvarala da joj je jako žao što se rodi nije dopao ručak, pa se gladna vratila kući.
i039_th.jpg

Sledećeg dana lisica je bila rodin gost.Zadovoljna i nestrpljiva požurila je rodinoj kući, jer je bila gladna. Ali je tamo sa užasom primetila da je ručak poslužen u dubokim ćupovima, sa vrlo tesnim grlićem, iz kojih je roda vrlo lako jela. Lisica nije dohvatila ni mrvicu ukusnog jela i otišla je kući gladna.
A onda je rekla sama sebi:" Zapravo nemam pravo da se žalim. Roda mi je samo vratila milo za drago.. Ezop

Iako pisana za drugo "naravoucenije" iz ove price mozemo videti da su i lisica i roda bili zarobljeni svojim oblikom tela. Roda moze da jede samo iz flase ,iako volja koja u njoj deluje zeli da jede i iz tanjira. Lisica isto tako. Elan vital u njima je neslobodan...zarobljen u mehanizimima koje je sam podigao.
Ove Bergsonvoe reci na tu temu ne mogu ne citirati:
Radilo se o tom da se od materije, koja je čista nužnost, stvori jedan instrumenat slobode, da se izradi jedna mašina koja bi trijumfovala nad mehanizmom, da se upotrebi determinizam prirode za prolaženje kroz rupičastu mrežu koju nam je sam razapeo. Ali svuda, samo ne kod čoveka, svest se ulovila u mrežu kroz čije je rupice htela da prođe. Ona je ostala zarobljenik mehanizama koje je sama podigla. Automatizam koga je pokušala da izvuče u pravcu slobode skoturao se oko nje i povukao je za sobom. Ona nema moći da se izvuče, jer energija, od koje je napravila zalihu za aktove, upotrebljuje se gotovo celokupna za održanje ravnoteže beskonačno suptilne, beskonačno nestabilne, do koje je ona dovela materiju.

Medjutim ubacimo u onu bajku coveka. On moze da jede i iz flase i iz tanjira. Covek je najdalje otisao u pravcu slobode i to pre svega zahvaljujuci svom jeziku...mehanizmima koji mu omogucavaju izvesnu slobodu bez "ucvrcivanja" u oblik tela a koji bi ga "skoturao oko sebe a onda povukao za sobom".

Povukao gde?

U inertost i automatizam ka cemu cak i covek, uz sve svoje pokusaje, neumitno ide. Jer bog zeli da spava .. Ruka se spusta, a volja koja se tome suprostavlja moze samo da je uspori.
 
Covek poseduje organe koji su bas poput alata.
Kanzde na prstima jesu alat za napad i odbranu . Ocnjaci su alat za kidanje mesa. Svaki organ ima svoju funkciju. Recimo vekovima je bila tajna cemu sluzi slezina. U Sopenhaurovo vreme to se nije znalo, ali se znalo da priroda nista ne radi uzalud, i da taj organ mora imati neku funkciju. Ta funkcija se obelodanila tek sa pojavom mikroskopa i otkrica imunog sistema. Kako su ti organski alati nastali pitanje je ciji odgovor zavisi od pogleda na svet od koga polazimo. Ali posavsi bilo od realizma (koji nema nikakvo opravdanje za svoje postojanje posle Barklija) ili od idealizma, ne mozemo osporiti da je svaki organ manifestacija zivotne sile koja pruza otpor opstoj entropiji i inertnosti neorganske prirode.

Medjutim, sta je ta zivotna sila i da li mozemo imati bilo kakvo iskustvo nje?

Elan Vital jeste dostupan nasem iskustvu, ali ne i saznanju. Elan vital nije kompatibilan sa formama saznanja, ali jeste sa necim drugim.. tj. sa onim sto zovemo "instikt".
Kada larva insekta prolazi kroz preobrazaj, u toku metamorfoze ona ucestvuje svojim pokretima u tom procesu, tako da ne mozemo da razdvojimo gde tu pocinje rad zivotne sile, a gde je na delu rad instikta.
Ili, kada zivotinja deluje po instiktu ona sleduje impuls koji je samu zivotinju izgradio kao takvu. Recimo instikt volje za hranom je produzenje zivotne sile koja je organe za varenje formirala, polni nagon je produzenje zivotne sile koja se objekitivisala u organima za razmnozavanje. Svaka funkcija svakog organa je produzenje zivotne sile u njegovoj osnovi.
Zivotna sila elan vital i instiktivno delovanje jesu jedno te isto i ako se hocemo pribliziti Elan vitalu moramo u sebi potraziti instikt. Medjutim instikt necemo videti ako prethodno ne apstrahujemo forme intelekta, a to mozemo uraditi samo ako uvidimo veliku razliku izmedju inteligencije i instikta.

Entomolog i osa
Uzmimo jednog coveka entomologa i jednog insekta Osu Sitaris.
Oba bića imaju zajednicki cilj koji glasi: "Na gusenici otkriti nervni sistem". Otkriti devet nervnih cvorova , ganglija, i u svaki ubrizgati nervni otrov ne bi li tako paralizirali gusenicu a da je ne ubijemo.

Entomolog mora prvo gusenicu opaziti spolja kao sliku, opazaj. Zatim je secirati. Pronaci nervni sistem. Pronaci ganglije, mapirati, obeleziti. A onda stalno imajuci pojam cilja u svesti, baciti se na postupno bodenje tacno u ganglione i to devet puta. Na kraju cemo tako dobiti paralisanu gusenicu.

Medjutim da li isto to radi i osa? Naravno da ne. Osa moze da opazi gusenicu, ali ne moze da je secira, da otkriva njene nervne cvorove, da ih pamti, da ubrizgava svoj nervni otvor iz nervnih organa pravo u svaki od devet gangilja, i da sve to radi sa ciljem paralisati a ne ubiti, da bi njeno potomstvo , o kome ona ne zna nista , prezivelo hraneci se svezim mesom. Pa kako onda osa uspeva da to izvede?

https://www.youtube.com/watch?v=GGjvy52krW

I kod entomologa i kod ose imamo jedno isto, volju za postignucem cilja, ali metodi su potpuno razliciti.

Osa nema um, osa ne razmislja..... ona ne zakljucuje na osnovu datih premisa . Ona se ne uzljebljuje u slike i opazaje spolja. Vec ma sta bila zivotna sila koja je stvorila nervni sistem gusenice, osa tu silu ima u sebi ne kroz opazaje, vec kroz osecaj. Instikt je znaci metafizicko delovanje na nivou same zivotne sile. On je kao takav nedostupan inteligenciji i saznanju. Ali kao sto rekoh, i covek ima instikte i moze, ma koliko maglovito, da Elan vital oseti u sebi.
A na taj nacin naci ce ga kao Sopenhaurovu Volju, Bergsonovo trajanje i najasnije kao SIMPATIJU. Ono sto muskarac oseca prema devojci koja mu se dopada, jeste najbliza analogija onoga sto insekt oseca kada se susretne sa gusenicom.
To je delovanje na sasvim drugom nivou od saznanja, a to je i coveku jedini nacin da kroz svu mrezu formi intelekta nasluti Elan vital. Onom sto zivotna sila i instikt jesu osim unutrasnjeg opazanja volje najblizi je i osecaj simpatije.
 
vesnavrindavan:
jesam...ali pazi sta je elan vital? zivotna sila-okej ali ko upravlja njome...dal znas neku drugu rec ili termin koji bi se sa tim podudarao iz istocne filos...

Sopstvo...Brahman bila bi odgovarajuca rec stim da je Elan Vital njegova budnost a materija njegova zaspalost. Ili, u opstoj entropiji Elan vital tj. zivot, ono je sto je ostalo od njegove budnosti i sto ne moze da zaustavi opstu entropiju ali moze da je uspori.
Postoji dualnost Elan vitala i materije pri cemu je to zapravo isto metafizicko bice volja sa svojom napregutosti i otpustenosti. Otpustena volja je materija....napregnuta zivot. Nase svesti su iskre budnosti koje su ostale od zaspalog boga. Atlasi koji nose ceo svet na ledjima ,nemajuci moc da sprece njegov pad u opstu inertnost, ali imaju moc da pad uspore...

Atlas
Atlas je bio na strani Titana u ratu - Titanomahiji - protiv Olimpa. Njegova su braća sklopila savez s olimpskim bogovima i izdala Titane. Kad su Titani poraženi, mnogi su izgnani u Tartar, ali Zeus je osudio Atlasa da stoji na zapadnom rubu Zemlje i drži svod na svojim plećima.
Atlas.jpg
Mi smo taj zaspao bog koga Atlas nosi na ledjima pri cemu je i sam Atlas isti taj bog koga nosi na ledjima .Isti taj Brahman koji pada u san i koji jos uvek ima nesto od svoje svesti. Ta svest je Elan vital.
Medjutim, mi kao individue Elan Vital nalazimo u sebi samo kao ono sto je dostupno s intuiciji ..ne i opazanju. Ne mozemo videti elan vital.. vec samo njegove tragove u materiji,u pojavi, kao sto vidimo trag ruke koja se probija kroz pesak, imajuci u opazanju samo pesak a ne i ruku i njeno kretanje.
Zamislimo sad da moja ruka, mesto da se kreće kroz vazduh, ima da prođe kroz strugotine gvozda koje se sabijaju i čine otpor ukoliko ruka odmiče. U izvesnom momentu, moja ruka će iscrpsti svoj napor, i baš u ovom momentu staviće se zrnca strugotine jedan pored drugog i srediće se u određen oblik, baš u oblik zaustavljene šake i jednog dela ruke.
Pretpostavimo sad da su šaka i ruka ostale nevidljive. Posmatrači će tražiti razlog uređenja u samim zrncima strugotine, i u unutarnjim silama gomile. Jedni će dovoditi u vezu položaj svakog zrnca sa akcijom koju susedna zrnca vrše na nju: to će biti mehanisti. Drugi će tvrditi da je jedan plan celine upravljao pojedinostima ovih elementarnih akcija: to će biti pristalice učenja o celishodnosti. Dok u stvari tu je bio jedan prost i nedeljiv akt, akt ruke koja je prolazila kroz strugotine. Neiscrpne pojedinosti kretanja zrnaca, kao i poredak njihovog konačnog uređenja, izražavaju, takoreći, negativno ovo nedeljeno kretanje, jer ono je ukupni oblik otpora, a ne sinteza pozitivnih elementarnih akcija. Bergson iz Stvaralacke evolucije

U saznanju imamo znaci samo materiju, ne i elan vital. Od njega u materiji vidimo samo trag u formi te iste materije a nalazimo ga u sebi u vidu intuicije..kao "ja", kao zivot sam, ili ono sto mozemo naslutiti od "stvari po sebi".
Iz nje se izdvaja pojava kao vir u reci. Kao sto ne mozes izdvojiti vir od reke, tako ne mozes pojavu od volje, materiju od elan vitala...obe su jedno metafizicko bice. Zaspalost i budnost.
 
oziman : '' životna sila ... ''

Ovde bih ti se suprotstavio , bar pojmovno : koliko je meni poznato ,
sila je izvedena iz energije , a energija iz moći ; Dakle , ako nešto
nije moćno , ono nije energično pa onda ni radno ( silovito ) , onda je i beživotno - mrtvo .
Dakle , sila nije ništa ( svaka sila je znana jer je vremešna , čak i
energije su znane jer ih razotkrivaju sile - no moći nisu znane preko
enrgija , zato su i nepobedive / nespoznatljive - božanske ) .
Ovde je reč o životnoj moći .

Svakako da je životna moć sadržana u najsitnijoj čestici ,
ma koliko puta je delili ( a pod njom podrzumevam materiju-
-energiju u bilo kom zamislivom ili pak nezamislivom obliku
; oće reći vidljivom ili pak nevidljivom ). Dakle , iz toga se može
izvesti zaključak da je svaka čestica inteligentna tvorevina
( oće reći , ima najmanje moći : pamćenja , promišljanja i odlučivanja
-- onda ima i volju , a sa njom i moć delanja i gradnje ) .
A u beskraju toga , moguće je sve , pa čak i mi -- ljudi !
Dakle , životna moć ?
Otkuda ona u toj mikro-mikro čestici ( energetsko matrijalnoj )?

Sa ovakvom postavkom stvari , možemo govoriti o slobodi od tvorca ( Boga ) .
Ako se koncept odgovornosti zasniva na razumu , onda nam tutor nije potreban ;
jer su nam date mnoge moći pa čak i kao odbrana od neodgovornih i nerazumnih .

Pošto je životna moć sadržana čak i u fotonu ( kao i u elektronu , neutronu , protonu
i šta ti ja znam ) , ma koliko puta ga delili/razgrađivali ; onda životna raznolikost
svremenom tek treba da se razbuja ( razcveta ) , jer kao što rekoh / rekoste , svaka
funkcija sa sopstvenim stepenima ograničenja daje određeno jedinstveno saznanje
o svetu i sebi . Tako nagomilana saznanja u životnoj moći , daju beskonačan broj životnih
kombinacija koje može da izgradi . Onda spravom može se postaviti pitanje : dali je čovek
i danas ( ne u dalekoj budućnosti ) vrh te piramide .?

No ostaje pitanje :Otkuda životna moć u toj mikro-mikro čestici ( energetsko matrijalnoj ) ?
 
No ostaje pitanje :Otkuda životna moć u toj mikro-mikro čestici ( energetsko matrijalnoj ) ?

Ovo pitanje pokazuje osnovno stanoviste tvog misljenja o ovome a koje se ocito zasniva na realizmu. Ako tako pridjes znanju o Elan vitalu nigde neces stici, niti ces ista razumeti.
Pitas otkud zivotna moc u mikro cestici ? Pitanje je apsurd isto kao da si pitao odakle reka u viru. Kapiras..ne moze reka biti u viru jer je vir u reci jedna akicdencija ...forma reke ... reke koja je supstancija u tome.
Isto tako ne moze zivotna moć biti u cestici, jer je cestica "vir" forma zivotne moci koja je "reka".

Shvatas li da si potpuno obrnuo stvari. To i Bergson cesto istice. Neverovatno koliko je misljenje tkz. "zdravog razuma" zapravo potpuno suprotno od istine u sustinskim pitanjima filozofije. Da nije tako ne bi vecina ljudi 300 godina posle Barklija jos uvek smatrala da objektivan "realan" svet postoji sam po sebi kao takav. Ali pustimo to

Dakle, kada govorimo o elan vitalu govorimo o supstanciji ili o osnovi iz koje percepcijom izdvajamo tvoje cestice kao slike...objekte... kao virove u reci.
Ta reka...Elan vital.,.kao sto rekoh, je izvan moci opazanja razuma koji jedino moze opaziti virove ne i reku. Ali elan vital je dostapan intuiciji...neposrednom iskustvu. Ovo verovanto cudno zvuci tkz. "zdravom razumu" ali ako imas na umu podelu na pojavu i stvar po sebi ..znanje o elan vitalu je neprikosnoveno.
 
Zasto jabuka pada sa grane ? Zato sto je privlaci sila zemljine teze.
Zasto je privlaci sila zemljine teze? E .... ovde kao sto vidis pitanje "zasto"nema nikakvog smisla jer mozemo naci uzrok svakog kretanja ali ne i uzrok sile.

Ili.. Zasto neko uzima hranu? Da bi bio sit. Zasto zeli da bude sit? Da bi ziveo. Zasto zeli da zivi? Da bi osecao zadovoljstvo (najbanalniji odgovor) Zasto zeli da oseca zadovoljstvo. Eto dosli smo do pitanja gde "ZASTO " nema odgovora .

Isto tako tvoje pitanje "zasto", a da pri tome imas "boga" na umu, nema vazenja jer kada govorimo o sustini svega , o nasem unutrasnjem sopstvu koje je nesto sto nije uslo u forme opazanja razuma, u prinicipium individuationis (kauzalitet) i sto je samim tim slobodno a sto smo ovde nazvali "bog"... ne moze se uklopiti u pitanje zasto. Slobodno nema uslovljavanja zasto -zato jer je SLOBODNO.



Hocu reci da "bog" polako pada u san (ovo je metafora) a da su nase iskrice pojedinacne svesti ono sto je ostalo jos budno od njega i sto ima tu nesrecu da se probija kroz otpustenost sopstvene "zaspale" volje.

Mnostvo umetnickih dela pod nazivom "Dead Christ supported by angels" jesu idealan simbol toga koji mi je odavno zapao za oko. Onaj ko je stvarao takva dela sigurno nije imao ovakvo znanje na umu ( koje smo dobili tek sa Bergsonom) ali ga je imao u intuiciji.

зашто само неке јабуке у само неким ситуацијама падну ка земљи?
 
Ovo pitanje pokazuje osnovno stanoviste tvog misljenja o ovome a koje se ocito zasniva na realizmu. Ako tako pridjes znanju o Elan vitalu nigde neces stici, niti ces ista razumeti.
Pitas otkud zivotna moc u mikro cestici ? Pitanje je apsurd isto kao da si pitao odakle reka u viru. Kapiras..ne moze reka biti u viru jer je vir u reci jedna akicdencija ...forma reke ... reke koja je supstancija u tome.
Isto tako ne moze zivotna moć biti u cestici, jer je cestica "vir" forma zivotne moci koja je "reka".

Shvatas li da si potpuno obrnuo stvari. To i Bergson cesto istice. Neverovatno koliko je misljenje tkz. "zdravog razuma" zapravo potpuno suprotno od istine u sustinskim pitanjima filozofije. Da nije tako ne bi vecina ljudi 300 godina posle Barklija jos uvek smatrala da objektivan "realan" svet postoji sam po sebi kao takav. Ali pustimo to

Dakle, kada govorimo o elan vitalu govorimo o supstanciji ili o osnovi iz koje percepcijom izdvajamo tvoje cestice kao slike...objekte... kao virove u reci.
Ta reka...Elan vital.,.kao sto rekoh, je izvan moci opazanja razuma koji jedino moze opaziti virove ne i reku. Ali elan vital je dostapan intuiciji...neposrednom iskustvu. Ovo verovanto cudno zvuci tkz. "zdravom razumu" ali ako imas na umu podelu na pojavu i stvar po sebi ..znanje o elan vitalu je neprikosnoveno.

S' pojmovima žongliraš , ali ste u zavadi . Pojmovno moraš da razlikuješ vir
od reke - no to i nije bitno . U ovom trnutku nije bitno ni šta je govorio zara ni berkli .

Čak ni tvoje naginjanje misticizmu ili pak isukstvu ( kad ti zatreba ) . Razmećeš se
istorijom filozofije kao pokojni Đinđić , da prikriješ osnovnu tačku dijaloga .

Ti si prika '' elan vital '' nazvao '' životnom silom '' , a ja sam to pomalo osporio i
imenovao ga kao '' životnu moć '' ------ te ako vidiš između ta dva pojmovna
imenovanja razliku , onda vidiš i različitosti pojmanja porekla stvari .

Ti poreklo svim saznanjima nalaziš u iskustvu i nastojiš da zbuniš čitaoca pojmom
intuicije . Ja ne vidim da iskustvena saznanja mogu dalje od mečkinog plesa , ali
mislim da moć promišljanja donosi čoveku i čovečanstvu sva dosadašnja saznanja
( kovač može da kuje do mile volje , ali to iskustvo neće mu doneti saznanja o
metalurgiji kovanja ; mečka može da vozi u cirkusu ceo život auto baš kao i
njen vlasnik , a ta saznanja neće im doneti išta znanja o SUS motorima ili pak
saznanja o termodinamičkim procesima u SUS motoru -- a mogu imati i treće
oko , i intuiciju , i da se zanose kao tvorci otkrovenja -- ali saznanja o bilo čemu
neće steći iskustvom za volanom ) . Dakle , nijedno iskustvo tog tipa neće se
maći od izumrlog kromanjonca . Ipak ovo je XXI vek . Tvoji lideri na koje se pozivaš,
i koje iz mrtve prizivaš , moć života je nadvisila ; a da nisu spoznajno videli ono
što čovečanstvu sledi .
Dakle , vratimo se na promišljanje i mikro čestice koje imaju intiligentna svojstva
( bar pamte , promišljaju i kreiraju --- život ) . Teorija velikog praska kaže da je
u određenoj sekundi postanka deutermijum bio bonbardovan elektronima i tad
se desilo nešto jako važno - bežeći ispred elektrona deutermijum je stvarao prostor
koji je ispunjavan deutermijumom ( iz nukleusa /pra čestice / jezgra ) , ali neki
deutermijumi nisu hteli da beže ( da tako kažem ) već su pristali na spoj sa
elektronom i rođena je savršenija čestica ( atom vodonika ) . Ako je ovaj scenario
moguć ( a u tokamatima je potvrđen ) , onda možemo da kažemo da su ove dve
energetsko matrijalne čestice voljno žrtvujući sebe izgradile nov oblik ( koji u sebi
ima kvalitativno kvantatitativna svojstva onoga što ga gradi , ali i nova svojstva koja
dotad nisu postojala ) , odnosno novu formu volje/voljnosti .
Dakle, otkuda volja ( a sa njom i sve što podrazumevamo pod intelegencijom -
-- životom ) u tim energetsko matrijalnim česticama .?
Ako je recimo moguć ovakav scenario , onda izgradnja novog nije ograničenje
i zarobljavanje moći života ( recimo u oblik zvani '' delfin '' ) , već kreacija ili pak
matrijalizacija božanskih moći ( nemam drugi pojam za ovo što pokušavam
da nagovestim ) . Dakle i ovde se na neki način suprotstavljam tvojoj tezi zarobljavanja
/ ograničavanja životne moći ; zato sam i ustvrdio da tek možemo očekivati izobilje
živih oblika ( jer kao da sa svakim oblikom životna moć saznaje / uči i otkriva nove
mogućnosti i savršenstva u kreaciji živih oblika ) . Dakle ja sam tu negde , i zapravo
tvrdim da prašina na tvojim apostolkama, nije ništa drugo do inteligentna energetsko
matrijalna stvar , koja će svremenom izgraditi ( ugradiće se ) neki živi oblik ( recimo
moždanu ćeliju nekog genijalca - koji će razumeti o čemu sad vodimo dijalog ).
:think:
 
Ja pričam , da nezavisno koliko delili elementarne čestice ( takozvane materije ili energije ) ,
imaćemo život usvom zaokruženom funkcionalnom obliku i formi ( moć : pamćenja ,
promišljanja i kreiranja -- volja i najmanje istrajnost sa istraživačkim duhom biće sastvana
supstnaca tog mikro oblika ) . Hoću da kažem, da je '' životna moć '' sve prisutna -
bez početka i kraja .
Tako je to ; tako treba ; amin !
 
V for Venedetta
U pitanju je delo strip autora Alana Mura po kome je snimljen i film a koje otelovljava na neprevazidjen umetnicki nacin covekov otpor prema drzavanim i uopste drustvenim sistemima, tabuima svake vrste. Otelovljuje slobodu nasuprot staticnom drustvu "mravinjaka" i poslusnih "mrava".
Dantes (covek sa maskom) je borac protiv sistema. Ona maska je simbol teznje coveka ka slobodi i otpora svakom uredjenju koje pokusava da ga zatvori u staticne okvire i prevede zednog preko vode.
Ispod one maske smo svi mi "ponizeni i uvredjeni", kako bi rekao Dostojevski, ali i vise od toga, nisu ovde u pitanju samo stege staticnog drustva, vec je stvar mnogo sira. Prepreka je citav materijalni svet u kome su nase duse zarobljene. Dantes je simbol samog zivota nasuprot entropiji a zavrsna scena filma u kojoj se rusi britanski parlament a kroz rusevine uzdize vatromet ,sve uz uvertiru 1812. Cajkovskog, jeste olicenje pobede slobode nad nuznoscu....elan vitala nad materijom.

MV5BOTI5ODc3NzExNV5BMl5BanBnXkFtZTcwNzYxNzQzMw@@._  V1._SX214_CR0,0,214,314_.jpg


 
ključna rečenica : "otpor svakom uredjenju i saznajnoj postavci , koja pokusava da zatvori čoveka u prividno dinamičke / životne okvire i prevede zednog preko vode -- porobi / ponizi / uništi "

... dakle , otpor je pitanje intelegencije / moći života ...zato je neprestan i sve prisutan u svesti nezavisno od nje same ...
 
...da li je inteligencija dovoljna da nosi stvarnost koju dobijemo ponekad 'na dar' i da li je naslijedjena inteligencija koja je takodje'darovana' dovoljna da se izbori, mislim da nije jer gensko nasledje je samo gradjevina tj. mogucnost gradjenja a koliko dodatnih okolnosti uticu na svaku gradjevinu , pocevsi od toposa kao mjesta , onda toposa kao'opsteg mjesta' , gdje jedinka odrasta tj ljudski topos koji ga 'izgradjuje...samo se biljeze 'neprilagodjeni' u jednoj eposi ili generaciji oni su ti koji daju taktove za 'daleka neka pokoljenja'...otpor kao dejstvo prisutno u destrukciji radi same promjene a bez svjetionika je cista dekonstrukcija i nema nista sa otporom koji sebe odmah penzionise , kad dodje do svog cilja otporanja...
 
Zasto su se vrste prilagodjavale a nisu se jednostavno prepustile entropiji? Koja to sila tera vodu uzbrdo ili ziva bica da se prilagodjavaju i napreduju u svetu gde entropija vlada? I zasto zivotna sila koja goni evoluciju deluje tako kako deluje a ne drugacije?

Recimo prilikom povreda dolazi do zarastanja rane.Ali to se ne desava metodom bilijarskih kugli, ili da dolazi do hiljada i hiljada slucajnih interakcija izmedju materijalnih cestica coveka da bi kao rezultat tih nasumicnih slepih akcija i rekacija, imali na kraju zarastanje rane kao potpuno slucajan dogadjaj bez ikakve svrsishodnosti u svemu tome iako je jos Aristotel podelio uzrocnost na delotovrnu i svrsihodnu.
Medjutim, ta svrsishodnost se ignorise a pokazuje se trombocit uz reci "Evo zbog cega rane zarastaju".

Ne,nije zbog toga. Kao sto necija ruak nije uzrok nastanka rane, vec je uzrok volja koja je rukom rukovodila, isto tako trombocit nije uzrok zarastanja rane, vec je trombocit jedan cinilac od mnogih na lancu kauzaliteta koji u osnovi ima volju ili odrzanje zivota. Volju za zivotom.
Sve ono sto zovemo sila jeste kretanje u vremenu. A vreme je imanentno..to jest duhovna kategorija nezaisna od prostora. Samim tim svaka sila je subjektivno VOLJA.

Рецимо ако ходаш улицом и падне ти цреп који је одвојио ветар са крова на главу рећи ћеш да је то случајно. Исто тако рећи ћеш да је случајно и ако се неко на крову наслони на тај цреп ненамерно. У оба догађаја имамо случајно...зато што нема намере...нема ничије воље.
Из овога видиmo да је супротност случајном volja.

А сада ако погледаш природу видећеш показатеље воље на сваком кораку. Рана зараста гоњена вољом за животом, она животиња тражи храну гоњена вољом за храном итд,итд. Цео живот функционише гоњен сврхом.

Значи, окружени смо вољом..сврсисходношћу независном од каузалитета...силом која се не може опазити нигде споља ..већ само непосредно. Самим тим она ни не улази у рачун емпириста. Зато се на њу скоро не обраћа пажња толико да се материјализам намеће људском мишљењу. А уствари имамо само два чиниоца свега.. животну силу као примарну и њену отпуштеност; животна сила се субјективно доживљава као воља, а њена отупштеност као материја.
Све је дакле иманентно..духовно и све је ВОЉА.
 
..mislim da nije dobro da u uvo izlaganje o životnim moćima uvodiš pojam " slučajno " sa populističkim objašnjenjem istok ..crep sa krova ne pata tek onako -- kako to socijalisti kažu : " ničim izazvan " ... crep pada sa krova zato što je narušena ravnoteža sila , koje su ga do tog trenutka držale u stanju mirovanja ( kad je rezultanta za taj sistem sila bila nula )... dakle sve je u nekim uzročno posledičnim vezama .. populizam može sebi dozvoliti slučaj i slučajnost.. živoz i njegove moći ne ... kod voljnosti nema slučajnosti ...
 
Sve te fil.doktrine, Ozi,o univerzalnoj sili svemira su PROMAŠAJI...Uključujući i VOLJU koja je samo još jedan izraz za reč NE ZNAM! Baš kao i reč Bog,Jahve,Krišna,Alah... Eto i Lončar "zna"da crep pada s krova JER (univerzalni dijalektički "zakon") je narušena ravnoteža sila...Trombociti...
Ipak,odgovori nisu unutar nas-unutar nas su samo pitanja..."Odgovori su negde tamo..."
Očigledno,evidentno,sveprisutno je da se sve dešava pod dejstvom izvesnog pravilnodejstvujućeg FAKTORA koji je prateći i sastavni atribut postojanja.Njegov izvor je i izvor nastajanja postojanja! Zasad o tome se može samo nagađati.Artur je nagađao-nije shvatao ili znao...Promašaj poput ostalih jer kao i ostali-ostavlja moguće i druge mogućnosti!Odgovor koji obuhvati sve mogućnosti će biti pravi odgovor!
 
Лончар
kod voljnosti nema slučajnosti ...

Ковиакс
sveprisutno je da se sve dešava pod dejstvom izvesnog pravilnodejstvujućeg FAKTORA

То је више него тачно, али је тачно и да се тај фактор игнорише или да се појаве у свету узимају као случајне при томе човек незнајући да је појам "случајан" поптуно везан за појам "намеран" то јест вољан, и да нема никаквог значења без њега. Оно што није случајно је вољно. То су суспротности..Јин и Јанг... сила акције и сила отпуштености те акције, елан витал и материја, то су два основна темеља света.
А нико не може негирати вољу а да остави случај као основни и једини ... јер где год је мотив и деловање, надражај и реакција, узрок и последица имамо случај али и вољу...градацију испољавања воље која је најиспољенија код мотива и деловања, а најскривенија код узрока и последице. "Случајно" значи ОТПУШТЕНОТ ВОЉЕ и не може имати другог значења чак и ако следимо најсировији материјализам који каже да се свет креће из стања максималне уређености до стања максималне неуређености; уређеност значи постајање реда у складу са неком сврхом...у складу са вољом. Чак и сирови материјализам ,као што видите, имплицитно ослања своје спекулације на вољу.
А они који себе зову материјалистима заправо своје рефлексије ослањају на вољу као супстанцију а да нису ни свесни тога, што можете видети из овог примера једног поста на другом подфоруму.

"Кod" koji definise zivot i "pravila ponasanja" nije pisao covek vec priroda, covek je samo stanje svesti, tj individua koja zna da razmislja, ima + i - i to je sve. Vecina ljudi ima zelju za zivotom al to im je usadjeno, programirano radi ocuvanja vrste ne zato sto je svevisnji cika tako zeleo...

Ово каже човек који себе сматра реалистом позитивистом а не види да је попут најобичнијег верника, бога заменио речју природа...тако да сам му одговорио ово:

Уместо "свевишњи чика" ставио си "природа" и ето тебе верника.

Кажеш, није човек већ природа! Ок, ако већ не можеш сварити суптилнију филозофију онда се држи тaкве религије. Али онда је и зови тако. Природа је "мајка природа"..тј. оно што је била грчка богиња Деметра.

Набави њен кип и на богослужење. :rtfm:

Demetra.jpg
.
 
Лончар


Ковиакс


То је више него тачно, али је тачно и да се тај фактор игнорише или да се појаве у свету узимају као случајне при томе човек незнајући да је појам "случајан" поптуно везан за појам "намеран" то јест вољан, и да нема никаквог значења без њега. Оно што није случајно је вољно. То су суспротности..Јин и Јанг... сила акције и сила отпуштености те акције, елан витал и материја, то су два основна темеља света.
А нико не може негирати вољу а да остави случај као основни и једини ... јер где год је мотив и деловање, надражај и реакција, узрок и последица имамо случај али и вољу...градацију испољавања воље која је најиспољенија код мотива и деловања, а најскривенија код узрока и последице. "Случајно" значи ОТПУШТЕНОТ ВОЉЕ и не може имати другог значења чак и ако следимо најсировији материјализам који каже да се свет креће из стања максималне уређености до стања максималне неуређености; уређеност значи постајање реда у складу са неком сврхом...у складу са вољом. Чак и сирови материјализам ,као што видите, имплицитно ослања своје спекулације на вољу.
А они који себе зову материјалистима заправо своје рефлексије ослањају на вољу као супстанцију а да нису ни свесни тога, што можете видети из овог примера једног поста на другом подфоруму.

"Кod" koji definise zivot i "pravila ponasanja" nije pisao covek vec priroda, covek je samo stanje svesti, tj individua koja zna da razmislja, ima + i - i to je sve. Vecina ljudi ima zelju za zivotom al to im je usadjeno, programirano radi ocuvanja vrste ne zato sto je svevisnji cika tako zeleo...

Ово каже човек који себе сматра реалистом позитивистом а не види да је попут најобичнијег верника, бога заменио речју природа...тако да сам му одговорио ово:

Уместо "свевишњи чика" ставио си "природа" и ето тебе верника.

Кажеш, није човек већ природа! Ок, ако већ не можеш сварити суптилнију филозофију онда се држи тaкве религије. Али онда је и зови тако. Природа је "мајка природа"..тј. оно што је била грчка богиња Деметра.

Набави њен кип и на богослужење. :rtfm:

Demetra.jpg
.

Ne nabavljam kipove BABA!:hahaha:
Ili me nisi razumeo,ili te boli uvo šta drugi pišu...Deda drumom,baba šumom...Napisao sam:Kad se shvati doktrina koja obuhvata sve ove doktrine,NE ISKLJUČUJE NI JEDNU MISAO,tada će se shvatiti postojanje!!!
Jesi li ti gluv kad čitaš!:rotf:
 

Back
Top