Za sve one koji su u dilemi privatni ili drzavni dom, evo nesto iz licnog iskustva: Pre godinu dana smo hitno morali baku da smestimo u dom, jer nije imao ko vise da je cuva 48 h dnevno, a usput je psihicki mnogo popustila. Posto smo prosli kroz pakao, savetujem svima sledece: Ako osoba koja treba da se smesti u dom nema neku tesku bolest ( da mora svaki cas kod doktora specijaliste), a recimo nije pokretna onda je resenje privatni dom, a u svim ostalim slucajevima iskljucivo drzavni!
Dok smo cekali papire iz socijalnog da nam odobre zahtev za gerentoloski centar ( izgubili smo minimum 20 godina zivota, ali necu o njima), smestili smo baku u privatni dom koji je na prvi pogled bio skroz pristojan, ljubazno osoblje, hrana odlicna, kapacitet ogroman i popunjen, sto je nesto ipak znacilo u tom trenutku dok ne dobijemo papire za drzavni dom. Medjutim, nikakvo olaksanje sto je baka u domu nismo imali jer su nas zivkali skoro svaki dan da hitno donesemo " nesto" iako smo im naglasili 100 puta da ne mozemo svaki cas da izlazimo sa posla. Lekove su menjali non stop, oni sto su isli na recept, promenili u one sto se kupuju, zahtevali da vodimo baku kod lekara specijaliste na kontrole (iako je imala zakazano za 6 meseci) ili da platimo njihovog lekara specijalistu ciji je jedan dolazak bio 10.000 din. Rekli nam da hitno kupimo pelene ( koje su kostale 50 eur za mesec dana) iako je baka normalno isla sama do toaleta i ide i dan danas bez pelena (jer joj nisu potrebne). Napomenuli su nam da u slucaju da zovu hitnu pomoc, nasa je obaveza da platimo 2.000 din za dolazak hitne pomoci
, jer navodno oni imaju ugovor sa Hitnom pomoci da oni odmah dodju, jer u suprotnom ne zna se da li bi dosli
. Ima tu jos mnogo toga, ali da ne davim mnogo: privatni dom nije resenje za ozbiljno bolesne osobe jer koliko budete platili mesecni smestaj u domu, racunajte jos mnogo, mnogo novca za raznorazne njihove " hitne usluge", a da ne spominjem da su me zvali svaki cas da me navodno obavestavaju i dizu mi zivac dok sam na poslu. E onda kada se cika iz socijalnog (kod koga sam isla 4 puta i molila da zavrse predmet) konacno smilovao posle 4,5 meseca i doneo resenje da moze da ide u drzavni dom, mojoj sreci nije bilo kraja, a drzavni smo dobili posle dve nedelje cekanja ( iako su nam svi govorili da se ceka po dve godine)
. U drzavnom domu ( Zemun - B.Kosa) imaju skroz pristojne uslove, hranu, jedino sto nisu bas najljubaznije sestre koje kupaju bolesnike (okupaju ih za 3 min). Na svakom spratu je ambulanta, sestre na svakom cosku, imaju i frizera, psihijatra, fizioterapeuta itd... Za sve hitne slucajeve imaju ugovor sa bolnicom na Bezanijskoj kosi ( i naravno da se ne placa). Nasa obaveza je da jednom mesecno platimo dom i da uzmemo recepte, odemo do apoteke i donesemo lekove u dom. Nista vise od toga sto se njih tice, tako da smo odahnuli. Rasporedili smo se tako da svaki drugi dan kod bake je neko u poseti od nas, svako donese nesto slatko, sokove, voce i svi smo mirni i zadovoljni i ako nije ni malo lako placati mesecno toliku cifru - vredi svake pare....