Evo i ja cu da odgovorim.....Po meni...mi sebe najvise mozemo da iznerviramo.Nebitno koliko smo skloni uticaju drugih ljudi i koliko podlezemo necijem misljenu ili se obaziremo na druge,tudja misljenja...mi sebe najvise mozemo da izvedemo iz takta..
Primer:trudimo se oko necega i pogresimo-ne uspemo-to stanje... naseg neuspeha je daleko gore od neuspeha neke nase bliske osobe.Svi smo ma kakvi da smo-egoisticni .
S toga,kada trazimo osobu,nadjemio je upoznamo,nikada nam se nece dopasti ukoliko poseduje najnegativnije ili najpozitivnije osobine koje leze u nama.Mi cemo prepoznati sebe u toj osobi i ta osoba ce nas nervirati.Isto,ukoliko je ta osoba cista suprotnost nama necemo videti nikakvu pozvezanost sa njom i bice nam prvo enigmaticna, ali i interesantna(za istazivanje),osvajanje.Kasnije cemo zbog te nepovezanosti biti u totalnoj distanci sa njom jer nas nista za nju ne veze.
Mislim da je bitno da ta druga osoba bude takva da upotpunjuje nas,da bude nasa polovina.....