Poznala sam te kad sneg se topi,
topi, i duva vetar mlak.
Blizina proleća dušu mi opi,
opi, pa žudno udisah zrak.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom,
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
Poznala sam te u zvonki dan,
dan pijan, svež i mek.
Činjaše mi se već davno znan,
znan kad te poznadoh tek.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom,
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
Poznala sam te kad kopni led,
led, dok se budi proleća dah,
kad dan je čas rumen, čas setan, bled
kad sretno je i tužno u isti mah.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom,
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
D.Maksimović - Predosećanje