Biciklističko drvo
Drvo sikamore zasađeno još u 19. vijeku i danas se uzdiže nasred dvorišta nekadašnje kovačnice Džejmsa Mekgregora u Trosačsu, Škotska.
Dok je drvo raslo i bujalo, u stablo su urasli razni metalni predmeti koji su pripadali mjesnom kovaču. Lokalni mladić je ostavio svoj bicikl prislonjen uz stablo i otišao u Prvi svjetski rat.
Nije se vratio, a drvo je raslo i bicikl je uskoro postao dio stabla. Jasno mu se naziru: guverner, dio prvog i zadnjeg točka, i nalaze se skoro tri metra od zemlje.
Tu su još drugi razni komadi gvožđa, zarasle konjske potkovice, dio sidra o koji je još uvijek okačen podebeo lanac...
Drvo koje jede gvožđe jedno je od najvećih čuda Škotske. Šezdeset dvogodišnji Džon Berington, lokalni istoričar i pisac, kaže da bi ga trebalo staviti pod zaštitu države. Dok je drvo raslo u svoje tkivo usadilo je ili progutalo na stotine komada metala. A kako je raslo i jačalo, izgleda, kovač je na njegove grane odlagao razne predmete koji mu, vjerovatno, nijesu bili potrebni, pa je vremenom i zaboravio na njih.
Drvo sikamore je postepeno apsorbovalo i njih. Karike čeličnog lanca za sidro vjerovatno su bile zakačene za neku granu, pa kako je drvo napredovalo postalo je dovoljno snažno da podigne čitavo sidro zajedno sa lancem i doda ga svojoj "kolekciji" metalnih predmeta.
Ovo interesantno drvo nadživjelo je i posljednjeg kovača Hjua Mekgregora, koji je umro 1923. godine, u 82. godini života, nakon četrdeset i osam godina bavljenja ovim poslom. Drvo je zdravo, a lokalni stanovnici ga čuvaju i redovno vode brigu o njemu, ali bi ga ipak trebalo zaštititi zakonom, piše Berington u svojoj knjizi o škotskim atrakcijama.
Portparol nacionalnog parka, koji se graniči sa imanjem pokojnog kovača, međutim, smatra da drvo sikamore ne ispunjava uslove za upis na spisak zaštićenog drveća, jer je bicikl taj koji se može opisati "izuzetnim", a ne samo drvo. Kao da je drvo uraslo u bicikl, a ne bicikl u drvo?!
Iako nije neobično da drvo "proguta" predmete, dendrolog Donald Rodžers kaže da za dvadeset godina, koliko se bavi tim poslom, nije vidio ništa slično "biciklističkom drvetu", kako ga još nazivaju lokalni stanovnici, i da će taj argument možda biti presudan da se drvo, ipak, stavi pod zaštitu države, kaže u svojoj knjizi Džon Berington.
Postoji, međutim, još jedno, možda čak i impresivnije biciklističko drvo, ali na ostrvu Vašon u državi Vašington (Sjedinjene Američke Države). Njegova priča je slična priči škotske sikamore: prije nekoliko decenija, neko dijete je privezalo svoj bicikl za stablo drveta, ali se nikada nije vratilo po njega.
Šta se djetetu desilo i koja ga je sudbina sustigla nije poznato, niti ga iko pamti. Ali, tokom godina, drvo je raslo i bicikl je urastao i polako počeo da se diže u vis.
Sada je dio stabla i sjećanja na davno zaboravljeni život dječaka...