Nepobediva, svidja mi se tvoj pristup i voleo bih tvoj češći pristup na ovoj temi.
Moje razumevanje govori da su mnogi iz prošlosti svrstani u mislioce i filozofe iako su oni sami bili samo dobri poznavaoci života. Ljudi ih, svejedno, nisu razumeli pa ih klasirali kao filozofe.
Sa druge strane bio je dobar broj onih koji je nastojao prodreti u suštinu života i dogadjanja pa su isti smatrani filozofima. Takvi su ponešto i pogodili.
Treća grupa, po mom shvatanju, obuhvata one koji su se izgubili u vlastitim lavirintima uma. Oni su po shvatannjima dobrog broja ljudi opisani i prihvaćeni kao pravi filozofi. Takvi svojim mislima nisu mnogo pomogli ni sebi niti će pomoći današnjim pokolenjima.
Istovremeno, većina ljudi veruje i prihvata, svakako iz zablude, da su se veliki poznavaoci života i mislioci radjali i živeli samo u davno minulim vremenima što je potpuno netačno. Takvim svojim shvatanjem samo sprečavaju sebe na tom putu dublje spoznaje. Što je još gore, time samo nipodaštavaju vrednosti današnjih saznanja kako bi sebe prikazali kao jedino sposobne da prodru u tu visoko uzdignutu filozofsku misao.
Suštinski, istinsko razumevanje života, produbljena misao i filozofska proncljivost nisu kvaliteti koji se mogu naučiti čitanjem knjiga, mada ove mogu usmeriti i pomoći, već je to nešto što čovek mora - odredjenim načinom - crpiti iz sebe samog.
To znači da postoji metoda i način da savremeni čovek pronikne u dubune života i sasvim sigurno nadmaši one iz prošlosti.