Crkvena definicija braka

Srpska pravoslavna crkva dopusta bigamiju!
Folk pevačica Dara Bubamara se, u Sabornoj crkvi u Novom Sadu, venčala sa lokalnim biznismenom Milanom Kesićem i pored toga što se nije razvela od prethodnog supruga!? U Srpskoj pravoslavnoj crkvi objašnjavaju da crkveni i građanski brak nemaju nikakve veze i da su potpuno različiti po svojoj suštini, pa su čak i ovakvi slučajevi mogući.

Spektakularno venčanje folk zvezde Radojke Adžić, poznatije kao Dara Bubamara, zapitalo je javnost da li ona i njene koleginice, pored niza ovozemaljskih, imaju popust i pred bogom. Adžićeva je, naime, pristupila svetoj tajni braka, a da se prethodno nije razvela sa prethodnim suprugom Lazarom Dugalićem, koji je istini za volju većinu njihovog petogodišnjeg braka proveo u nemačkom zatvoru.
Srpska pravoslavna crkva, poznata kao vrlo konzervativna institucija, objašnjenje ovog čina vidi u tome što su građanski i crkveni brak u Srbiji potpuno odvojeni. Venčanjem pred matičarem građani se registruju pred državom, a crkveno, kao „sveta tajna“, važi jedino pred bogom za razliku od zemalja katoličke tradicije u kojima je crkveno venčanje zakonski potpuno validno.

- Jedina prepreka za venčanje može biti trudnoća začeta sa prethodnim suprugom, pa je uobičajeno da između razvoda i novog braka prođe bar pola godine kako bi se ona primetila - rekao je za „Alo!“ jedan od vodećih pravoslavnih teologa.
Kad smo kod blaženog stanja, primetno je da se i pomenuta pevačica venčala u poodmakloj trudnoći, ali nismo saznali da li je sveštenik koji je obavio obred venčanja pitao ko je otac deteta.
Kako kažu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, do 1945. godine pred zakonom je bio validan crkveni brak, da bi komunisti kao zakonit priznavali samo onaj koji je sklopljen pred opštinskim matičarem. Tranziciona vremena opet su „u modu“ vratila romantična crkvena venčanja, a zakoni su ostali isti.
Tako je praktično moguće da jedna osoba uđe u građanski i crkveni brak sa različitim ljudima, što dovodi do bigamije, koja se teško može okarakterisati kao „bogougodno“ delo.
z:plez::sanke:
 
Joj ...antoniusse ponekad me iznenadis...neprijatno :neutral:
Nekako sam imala utisak da si inteligentna persona...ali sad si ga bas lupio.Crkveni i gradjanski brak nemaju nikakve veze.Ako se vencala u crkvi prvi put,nema sansi da bi je vencali ponovo ..To sto je ona u gradjanskom braku sa nekim nema veze sa crkvenim brakom..:confused:
Ne odobravam i nije lepo to sto je uradila...ali crkveni brak je jedno,a gradjanski nesto sasvim drugo .(i ti to znas)
 
Joj ...antoniusse ponekad me iznenadis...neprijatno :neutral:
Nekako sam imala utisak da si inteligentna persona...ali sad si ga bas lupio.Crkveni i gradjanski brak nemaju nikakve veze.Ako se vencala u crkvi prvi put,nema sansi da bi je vencali ponovo ..To sto je ona u gradjanskom braku sa nekim nema veze sa crkvenim brakom..:confused:
Ne odobravam i nije lepo to sto je uradila...ali crkveni brak je jedno,a gradjanski nesto sasvim drugo .(i ti to znas)

(Matej 3:32) A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju,osim za preljubu,navodi je te čini preljubu;i koji puštenicu uzme preljubu čini.z:plez::sanke:
 
Pa samo dodaj ispred reči ono "ras" i biće ti jasno z;)z:dm:
ама.. дал је неко жену распустио или пустио, да ли је распуштеница или пуштеница, сасвим је све једно...

и даље звучи као да је жена нечије власништво, па може да је пушта или не пушта...z:hm:
 
ама.. дал је неко жену распустио или пустио, да ли је распуштеница или пуштеница, сасвим је све једно...

и даље звучи као да је жена нечије власништво, па може да је пушта или не пушта...z:hm:
Ovo su stari običaji iz Like i ja sam se na sličan način oženio.z:hm:
Svatovi su susreli starijeg čovjeka sa velikim brkovima i bijelom bradom od vune do pasa, crnim naočalima. Na glavi kapa od janjeće kože. Za pasom kubura i zagrnut kabanicom. Kad ga ugleda stari svat, zaustavi svatove i nazove. Dobra ti sreća prijatelju! "I vama neka bude sreća kuda ste se podigli u tako velikom broju? Kakva vam je namjera da dolazite u naš dvor?" Macuko odgovori striče ili novopečeni prijatelju, naša je namjera poštena. Došli smo po nešto što nama pripada ali se nalazi u vašem dvoru! "Nešto nije u redu. U našem dvoru nema ništa tuđe, samo je naša čeljad i naša imovina." "Mi smo došli tražiti jedno šiježe, tražili smo ga okolo, neki ljudi su ga vidjeli u vašem dvoru." To se ne može vjerovati, možda ste vi ajduci pa hoćete orobiti Utrobičiće. Zvat ću đendare i sve vas staviti u zatvor na Zadvarje. Stari svat je objasnio da to nije njihova namjera već da pošteno dolaze u dvor: "Čuli smo da među vašim stadom ima i ono što pripada nama, pa ćemo provjeriti i pošteno se vratiti u Prosik". Dok traju pregovori, uokolo je veselo, časte se svati s mještanima, slušaju šale. Napokon, stric odluči pustiti svate u dvor, uz objašnjenje da je prepoznao Lukišu i da će ih zahvaljujući njemu pustiti. Svatovi uđoše u dvor gdje ih dočeka mnogo naroda. Na kući su zatvoreni prozori i vrata.
Ulaz čuva straža kako svati ne bi ušli u kuću i izveli mladu. To je bila sramota. Kuća je puna djevojaka i mladih nevjesta. Ispred vrata, domaćin kuće sa svojim pomoćnicima. Dok su se svati pozdravljali s domaćinima i nazdravljali s pićem koje je bilo pripremljeno na stolovima po dvoru, stari svat prilazi domaćinu i šala se nastavlja. "Dobra srića domaćine." "Bog i srića vama, odakle vi brojni i dični?" "Evo domaćine i prijatelju iz daleka, iz Prosika. Obilazimo svaki slimenski zaseok koji nam je bio na putu pa navratismo i do vas. Tražimo najbolju ovčicu kakve nema od Biokova do Mosora. Možda je u vašem dvoru. Poveli smo i mi našega najboljega ovna da je on prepozna." "Odjeća vas prijatelji odaje, to odjeća nije za čobane koji traže ovcu." Ovakova i slična dobacivanja i razmjenjivanja šala, trajala su i do pola Bata (kako na kojoj svadbi). Zatim se pristaje da se otvore vrata i izvode cure, jedna po jedna. Starog svata se upozorava da dobro pogleda i da pronađe svoju, ako je u kući. Sve su to lijepe cure i uređene za pir. Stari svat pogledava jednu po jednu pa veli: "To nije naša, to bi odgovarala mom Marinu, nije ni ova ona bi odgovarala Ivanu", i tako redom dok ne iziđe Mika. Stari svat je ugleda, pa uzvikne: "Evo naše, nismo izgubili vrijeme u traženju uzalud, poznam je i najljepša je ovdje." Okrene se par puta ispred djevera Ante. Svati se vesele, pucaju mačkule i puške. Barjaktar razvija zastavu a mlada stavlja na barjak kokoš, ručnik i čarape, zatim ga stavljaju na kuću na već pripremljeno mjesto, barjak se mora vidjeti iz daleka kao znak da se to piruje. Domaćim pozva svatove u kuću gdje ih čekaju djevojke sa spremljenim cvjetovima od ružmarina za kićenje. Svaki svat, prema svojim mogućnostima, daje prilog za cvijet. Djevojke časte svatove raznim pićem (rakija, konjak, rum, vermut, kruškovac i dr.), suhim smokvama, suhicama, orasima i bajamima. Domaćin nazdravlja starom svatu i svatovima i poziva ih da sjednu za stol. Svati sjedaju po nekom nepisanom redu. Domaćin pokazuje mjesta starog svata, kumova i mladenaca. Prije vjenčanja mladenci razdvojeno sjede između svojih kumova. Na stolovima je postavljen pribor za jelo, pomade domaćeg sira i pršuta. Pije se vino čuvano za to prigodu. Poslije, cure iznose juhu, rižot, pečenje, prošek i kavu. Hrane ima u izobilju. Goste se i oni koji nisu za stolovima. Ispred kuće je mnogo ljudi. Svi se časte, jer je to želja domaćina. Tijekom ručka izgovaraju se zdravice u stihovima, a zatim bi se svi ustali s punim čašama, te bi zapjevali. Tada bi uzdignutih čaša se napili posebno onaj, na kojeg se zdravica odnosila. On bi morao popiti i čitavu čašu. U kuću je došao župnik za kojega je bilo pripremljeno mjesto za stolom. Pri završetku ručka, župnik je pozvao svate u crkvu na vjenčanje. Mlada se pozdravlja i ljubi sa svojima, pita proštenje od oca i majke, a suze sretno teku. U crkvi Sv. Ivana je velika misa i vjenčanje. Župnik drži propovijed o značenju ženidbe. Daje preporuke Miki kako se treba ponašati u novoj župi i obitelji. Tijek vjenčanja se obavlja uglavnom na isti način kao i danas. z:(

Ovde se jasno vidi da su ljudi došli kupiti OVCU.A ovca ako je prodata onda nema više ovčijih prava.z:plez::sanke:
 
БРАК - ВЕНЧАЊЕ, Света Тајна Брака (Венчања), установљена од самог Господа Исуса Христа на свадби у Кани галилејској (Јн 2,1). Самим својим рисуством на тој свадби, Исус Христос је благословио Брак. Кроз ову Свету Тајну, Свети Дух сједињује у једно биће женика и невесту који пред свештеником непоколебљиво изјаве да ће се цео свој живот узајамно волети и једно другом бити верни. Такође, они примају и блогослов за рађање и васпитање деце. Господ Бог је у Рају благословио наше прародитеље Адама и Еву и рекао им: "Рађајте се, и множите се и напуните земљу." (1 Мој 1,28). Јединство мужа и жене је нешто најближе од свих људских односа, јер је речено: "Човек ће оставити оца и матер своју, и прилепиће се жени својој, и биће двоје једно тело."(1 Мој 2,24). Господ Исус Христос је потврдио овај стари закон о браку. Он је поновио исте речи Старог Завета, и говорећи против развода брака, додао: "Што је Бог саставио, човек да не раставља." (Мт 19,6) Рађање деце у прехришћанском времену имало је за циљ "напунити земљу" (1 Мој 1,28), док хришћански брак има за циљ напунити Христову Цркву и на земљи и на Небу, коначно - напунити Рај. Хришћански брак има дубљи символички значај. Св. Павле упоређује брачну везу мужа и жене с везом Христа и Његове Цркве: "Муж је глава жене као што је Христос глава Цркве" (Еф 5,23). Као што човек и жена у браку постају једно, тако су једно и нераздвојни Христос и Његова Црква.


Женик и невеста пре приступања овој Светој Тајни, морају да своју намеру најаве свештенику. Након узимања неопходних података, свештеник на три Свете Литургије оглашава њихову намеру. Поред тога, женик и невеста пре чина Венчања, морају да дођу код свештеника на предбрачни испит. Све ово је неопходно како би се проверило да за склапање брака нема никаквих сметњи (малолетство, крвно или духовно сродство, сагласност родитеља).

Пре почетка обручења, женику и невести се пред царским дверима, где се у Српској Православној Цркви врши чин обручења, дају свеће. Упаљене свеће у рукама оних који ступају у брак означавају њихову чистоту пре Брака и светлост врлина и благодати Свете Тајне Брака.
 
Заручење (обручење)
Заручење, залог (2 Кор 1,22; 5,5,1,14) представља први део Венчања. Заручење или обручење женика и невесте, којом приликом добијају прстење, врши се пред царским дверима. Иако је ово засебан чин, одмах после обручења, на средини храма се врши чин венчања. Од момента заручења, иако још није обављено веначње, веза која је остварена има снагу брака. У 98. правилу Шестог васељенског сабора се каже: "Који узме ради брачног саживљења (зајдничког живота) жену која је са другим заручена, а жив јој је још заручник, нека подлегне осуди за прељубу."
 
Венчање
Венчање представља други део Свете Тајне Брака који се врши у наосу храма. Састоји се из мирне јектеније; три молитве венчања; самог чина венчања у коме се на младенце стављају венци (код нас круне) уз одговарајуће молитве. Брачни венац се прво ставља на главу женика, а потом на главу невесте у првом делу чина венчања. Приликом стављања венаца јереј или архијереј који врши венчање, над њиховим главама и венцима чини знак крста и венчавајући их благосиља их говорећи трипут: "Господе, Боже наш, славом и чашћу венчај их." Овим благословом извршено је венчање, а чин се наставља даље читањем Апостола, Јеванђеља, сугубе јектеније и молитве; прозбене јектеније и молитве Оче наш; благосиљања заједничке чаше и пијења младенаца из ње; трикратног опхода око постоља са Јеванђељем уз појање тропара: Исаије ликуј, Свјати мученици и Слава Тебје Христе Боже.

Венци (круне)
Брачни венци, односно круне, којима се венчавају женик и невеста уз изговарање речи "Венчава се раб Божји (име) са рабом Божјом..." и обратно, називају се венчила. По томе је и Света Тајна Брака и добила назив Венчање. Брачним друговима дају се венци као награда за њихов целомудрени живот пре брака, јер Св. Јован Златоусти у венцима види знак победе над пожудом и каже: "Венци као победни знаци стављају се зато, што су брачници били неприступни блуду и непобеђени сада могу ући у брачну собу." Супружници су ове венце после венчања носили осам дана, а потом су долазили у храм, где је свештеник вршио чин разрешења венаца. У молитви коју је свештеник том приликом изговарао молио је, између осталог, Господа да благослови супружнике пошто се сада разрешавају ових венаца и њихову спрегу одржи нераскидивом. По Симеону Солунском, овај обред означава венац живота, бесмртности, блаженства и славе на Небу. Венци се не стављају на главе другобрачних, а и текстови обреда имају друкчији садржај: код првобрачних иду благослови и жеље за слогу и рађање и васпитање деце, а код другобрачних основна идеја је да је тај брак снисхођење да се сачувају од недоличног живота.

Правила везана за Свету Тајну Брака
За Црквени клир, важе посебна правила када је у питању ступање у брак. Брак претходи рукоположењу у свештенички чин, што значи да се брачно стање не може променити након рукоположења. По Црквеним канонима, свештена лица се могу женити само једном.

Опште правило је са се венчања не могу обављати у посне дане, уочи недеље и великих празника.
 

Back
Top