ама.. дал је неко жену распустио или пустио, да ли је распуштеница или пуштеница, сасвим је све једно...
и даље звучи као да је
жена нечије власништво, па може да је пушта или не пушта...
Ovo su stari običaji iz Like i ja sam se na sličan način oženio.
Svatovi su susreli starijeg čovjeka sa velikim brkovima i bijelom bradom od vune do pasa, crnim naočalima. Na glavi kapa od janjeće kože. Za pasom kubura i zagrnut kabanicom. Kad ga ugleda stari svat, zaustavi svatove i nazove. Dobra ti sreća prijatelju! "I vama neka bude sreća kuda ste se podigli u tako velikom broju? Kakva vam je namjera da dolazite u naš dvor?" Macuko odgovori striče ili novopečeni prijatelju, naša je namjera poštena. Došli smo po nešto što nama pripada ali se nalazi u vašem dvoru! "Nešto nije u redu. U našem dvoru nema ništa tuđe, samo je naša čeljad i naša imovina." "Mi smo došli tražiti jedno
šiježe, tražili smo ga okolo, neki ljudi su ga vidjeli u vašem dvoru." To se ne može vjerovati, možda ste vi ajduci pa hoćete orobiti Utrobičiće. Zvat ću đendare i sve vas staviti u zatvor na Zadvarje. Stari svat je objasnio da to nije njihova namjera već da pošteno dolaze u dvor: "Čuli smo da među vašim
stadom ima i ono što pripada nama, pa ćemo provjeriti i pošteno se vratiti u Prosik". Dok traju pregovori, uokolo je veselo, časte se svati s mještanima, slušaju šale. Napokon, stric odluči pustiti svate u dvor, uz objašnjenje da je prepoznao Lukišu i da će ih zahvaljujući njemu pustiti. Svatovi uđoše u dvor gdje ih dočeka mnogo naroda. Na kući su zatvoreni prozori i vrata.
Ulaz
čuva straža kako svati ne bi ušli u kuću i izveli mladu. To je bila sramota. Kuća je puna djevojaka i mladih nevjesta. Ispred vrata, domaćin kuće sa svojim pomoćnicima. Dok su se svati pozdravljali s domaćinima i nazdravljali s pićem koje je bilo pripremljeno na stolovima po dvoru, stari svat prilazi domaćinu i šala se nastavlja. "Dobra srića domaćine." "Bog i srića vama, odakle vi brojni i dični?" "Evo domaćine i prijatelju iz daleka, iz Prosika. Obilazimo svaki slimenski zaseok koji nam je bio na putu pa navratismo i do vas. Tražimo najbolju
ovčicu kakve nema od Biokova do Mosora. Možda je u vašem dvoru. Poveli smo i mi našega najboljega ovna da je on prepozna." "Odjeća vas prijatelji odaje, to odjeća nije za čobane koji traže ovcu." Ovakova i slična dobacivanja i razmjenjivanja šala, trajala su i do pola Bata (kako na kojoj svadbi). Zatim se pristaje da se otvore vrata i
izvode cure, jedna po jedna. Starog svata se upozorava da dobro pogleda i da
pronađe svoju, ako je u kući. Sve su to lijepe cure i uređene za pir. Stari svat pogledava jednu po jednu pa veli: "To nije naša, to bi odgovarala mom Marinu, nije ni ova ona bi odgovarala Ivanu", i tako redom dok ne iziđe Mika. Stari svat je ugleda, pa uzvikne: "
Evo naše, nismo izgubili vrijeme u traženju uzalud, poznam je i najljepša je ovdje." Okrene se par puta ispred djevera Ante. Svati se vesele, pucaju mačkule i puške. Barjaktar razvija zastavu a mlada stavlja na barjak kokoš, ručnik i čarape, zatim ga stavljaju na kuću na već pripremljeno mjesto, barjak se mora vidjeti iz daleka kao znak da se to piruje. Domaćim pozva svatove u kuću gdje ih čekaju djevojke sa spremljenim cvjetovima od ružmarina za kićenje. Svaki svat, prema svojim mogućnostima, daje prilog za cvijet. Djevojke časte svatove raznim pićem (rakija, konjak, rum, vermut, kruškovac i dr.), suhim smokvama, suhicama, orasima i bajamima. Domaćin nazdravlja starom svatu i svatovima i poziva ih da sjednu za stol. Svati sjedaju po nekom nepisanom redu. Domaćin pokazuje mjesta starog svata, kumova i mladenaca. Prije vjenčanja mladenci razdvojeno sjede između svojih kumova. Na stolovima je postavljen pribor za jelo, pomade domaćeg sira i pršuta. Pije se vino čuvano za to prigodu. Poslije, cure iznose juhu, rižot, pečenje, prošek i kavu. Hrane ima u izobilju. Goste se i oni koji nisu za stolovima. Ispred kuće je mnogo ljudi. Svi se časte, jer je to želja domaćina. Tijekom ručka izgovaraju se zdravice u stihovima, a zatim bi se svi ustali s punim čašama, te bi zapjevali. Tada bi uzdignutih čaša se napili posebno onaj, na kojeg se zdravica odnosila. On bi morao popiti i čitavu čašu. U kuću je došao župnik za kojega je bilo pripremljeno mjesto za stolom. Pri završetku ručka, župnik je pozvao svate u crkvu na vjenčanje. Mlada se pozdravlja i ljubi sa svojima, pita proštenje od oca i majke, a suze sretno teku. U crkvi Sv. Ivana je velika misa i vjenčanje. Župnik drži propovijed o značenju ženidbe. Daje preporuke Miki kako se treba ponašati u novoj župi i obitelji. Tijek vjenčanja se obavlja uglavnom na isti način kao i danas.
Ovde se jasno vidi da su ljudi došli kupiti OVCU.A ovca ako je prodata onda nema više ovčijih prava.