Tijeri Mejsan: »OPERACIJA SARKOZI: Kako je CIA podmetnula jednog od svojih agenata na mesto predsednika Francuske»
Kako u praksi izgleda funkcionisanje “nevidljive” ruke koja upravlja međunarodnom politikom i demokratskim izborima , može se videti i u slučaju novog francuskog predsednika, Nikolasa Sarkozija.
Zanimljivu priču o Sarkoziju objavio je francuski novinar i pisac (veoma upućen u rad obaveštajnih službi) Tijeri Mejsan (Thierry Meyssan). Tekst: »OPERACIJA SARKOZI", Mejsan je napisao za ruski politički magazin «Profil».
Za nas je zanimljiva jer pokazuje zašto je i kome bilo potrebno “nezavisno Kosovo” i kako se tamo na vlasti obreo veoma mlad i do tada nepoznat Hašim Tači.
Mejsan navodi da je njegov cilj bio da iznošenjem svih podataka o aktuelnom francuskom predsedniku pokaže da je Francuska izabrala čoveka koji zapravo nije slobodan, već veoma tesno povezan sa klanovsko-mafijaškim, političkim i obavešajnim krugovima u SAD i CIA.
Prenosim delove ovog teksta uz nešto slobodniji prevod i male dopune kako bi domaćim čitaocima koji nisu toliko upućeni u dešavanja na francuskoj političkoj sceni čitava priča bila jasnija.
“PORODIČNE” TAJNE FRANCUSKE DESNIČARSKE I NACIONALNE DEGOLISTIČKE PARTIJE
Pri kraju Drugog svetskog rata američke tajne službe su računale na italijansko-američkog “kuma”, Laki Lućana, da kontroliše bezbednost američkih luka i spremi savezničko iskrcavanje na Siciliji. Lučanovi kontakti sa američkim obaveštajnim službama postojali su još dok je sedeo u luksuznom zatvoru u Njujorku i išli su preko Frenka Visnera starijeg. Kada je “kum” oslobođen optužbi i otišao u egzil u Italiju, vezu sa njim za CIA održavao je korzikanski “ambasador” Etijen Leandri.
Amerikanci su 1958. bili zabrinuti zbog moguće pobede “Nacionalnog Oslobodilačkog Fronta” u Alžiru, što bi otvorilo vrata sovjetskom uticaju u Severnoj Africi. Tako je odlučeno da se organizuje državni udar u Francuskoj. Operaciju su organizovali “Direkcija za Planiranje” pri CIA, koju je formalno vodio Frank Visner, stariji i NATO. Ali stariji Visner je već bio senilan i zapravo je sve to radio njegov kasniji naslednik Alan Dals, koji je čitavu operaciju nadgledao. Tako su iz Alžira francuski generali organizovali “Komitet za Spas Naroda” koji je vršio pritisak na parisku civilnu vlast da izglasaju potpuna ovlašćenja generalu Šarlu de Golu kako ne bi upotrebili silu.
Ali, Degol, kasnije se ispostavilo, uopšte nije bio poslušan pion, kako su anglosaksonci verovali da sa njime mogu da manipulišu. U prvoj fazi svoje vlasti on je pokušao da napravi politički dil i umanji nesuglasice sa kolonijama dajući im veliku autonomiju u okviru Francuske Unije. Ali, već je bilo kasno da se spase Francuska kao imperija. Kolonizovani Afrikanci izgubili su poverenje u Pariz i zahtevali su potpunu samostalnost. Nakon žestoke represije protiv onih koji su se borili za nezavisnost, De Gol je odlučio da se suoči sa realnošću i u svojoj političkoj mudrosti, dao je nezavisnost svakoj koloniji.
Ovaj preokret je od onih koji su ga doveli na vlast smatran izdajom. CIA i NATO skovali su od tada veliki broj zavera kako bi ga eliminisali, što je ukljkučivalo i propali državni udar i nekih 40 pokušaja atentata.
Ipak, neki od njegovih sledbenika odobravali su ovakvu političku evoluciju. Pod vođstvom Šarla Paskve, kreirali su SAC (Građanske akcione službe), zapravo naoružane aktiviste kako bi ga štitili.