I recima i gestovima.
Kada volim, onda to stalno pokazujem.
I obozavam praviti razne ludorije....ne verujem da ce me volja za tim ikada proci...
Pravila sam ogroman jastuk sa natpisom kad je neko jednom isao negde na put...budila sve drugare iz komsiluka kad sam dva sata pred njegov polazak shvatila da necu imati dovoljno sundjera, pa smo u pola noci cepali jastuke...
Kad jedne godine nismo otisli zajedno na letovanje, slala sam razglednicu velicine metar sa metar, rucno pravljenu, slogirali se u posti...
Pravila se da sam naucila nesto da kuvam, a on jeo nazovi-rolovanu-piletinu, koja je skoro mogla da progovori koliko je bila "ziva", i pojeo sve, a cak ni ja nisam mogla.
Poklanjala knjige sa posvetama na tri strane, a on se smejao dok je citao...
Bacala kamencice u 4 ujutru na prozor, da proviri, samo da mu kazem - voooolim te, praaaase mo - je!
I onda se vratim kuci.
Bila spremna da se za minut spakujem i krenem u drugu galaksiju, ako treba.
E, to je bilo kad sam volela. I volela bih opet da volim.