AZIL

Tsuymish

Buduća legenda
Poruka
31.402
dakle...
sada vas pitam sta bi svako od vas uradio da bi od azila napravio mesto u kome su psi srecni...

chisto da se prebacimo ovde,da ne gusimo tamo temu
 
dakle...
sada vas pitam sta bi svako od vas uradio da bi od azila napravio mesto u kome su psi srecni...

chisto da se prebacimo ovde,da ne gusimo tamo temu
Pa kakav je po tebi azil?Jesi bila\o nekad u nekom azilu?
Mislim da su zivotinje tamo srecne.
 
Poslednja izmena:
Bila sam pre nekoliko godina u Djurdjevu, kod Monike.Odneli smo tamo tri kuce, jednu bez noge. To je moj jedini susret sa azilom. Pa evo ovako mi se cini:

Na njenom salasu je jako lepo, okolina je predivna, ima vestacka jezerca u kojima se psi mogu kupati, prostranstvo na kome se mogu igrati do mile volje. Dosta pasa je slobodno i prilaze posetiocima da se pomaze i poigraju. Ali, u unutrasnjosti je dvoriste u kome ima jos mnogo vise pasa koji nisu slobodni, doduse i tamo je cisto, vide se posude sa hranom a vode ima u izobilju. E sad, ja ne znam kako to sve funkcionise i kako izgleda tamo gde ja nisam stigla ni mogla da provirim. Mi smo bili presrecni sto su nasa tri steneta prihvacena u taj azil i kako ih je prihvatilo osoblje azila. I oko dvorista ima i maca koje takodje slobodno setaju. Sve u svemu, to kod Monike izgleda sasvim pristojno.

A kad bih ja imala azil, bio bi na velikom prostoru, ogradjenom da neznanci ne mogu da udju. Imala bih vestacke recice i bazene, mnogo travnate povrsine i drveca da pravi hlad. A kucice bi bile ozidane, u dugackim nizovima, sa podnim grejanjem i posebnim boksovima za one pse koji se moraju odvojiti (majke sa stencima, stariji ili bolesni i sl.) I posebna dvorista za pse sa posebnim potrebama, kao i za ostale po kategorijama (veliki, srednji, mali). I centralno igraliste sa spravama za igru (ne bas kao za agility, ali slicno). I svi bi mogli slobodno da ulaze i izlaze u svoje kucice i boksove, a hrana dostupna u svako doba dana u posebnom delu za ishranu - trpezariji.
I imala bih pomocnike i osoblje koje se brine o azilu, pazljivo probrano i samo prave ljubitelje, sa puno strpljenja i pozrtvovanja za posao koji rade.

Eh, puste zelje, kad bi me strefila sedmica na lotou mozda bih zaista i mogla nesto da uradim, ovako, samo pusta nada i mastarije:sad2:
 
al niste bre razumeli :)
pitam sta bi uradili postojecim azilima...
posto nijedan azil ne valja,pa pitam sta bi uradili......
ustvari,trudim se da premestim diskusiju sa teme o Dini :) da bi bilo preglednije
 
hmmm....nije "fora" u tome da se napravi/odrzava azil
vec u necem drugom;
kod nas ne postoji kultura/tradicija usvajanja zivotinja iz azila/sheltera
dok je to tako ni azili ne mogu "napredovati" jer zivotinje
samo pristizu...

iskreno, od kad je ova curica kod mene
razmisljala sam i o azilu, ali mislim da to za nju, kao i za vecinu pasa, nije
nikakvo rjesenje; na kraju krajeva to nit nije mjesto predvidjeno za zivot (osim u
nekim...posebnim okolnostima) vec za privremeno zbrinjavanje i pruzanje medicinske pomoci/njege
do...udomljenja...

tako da; da, treba jos ulagati u azile, ali ono sto podjednako, ako ne i vise..., treba;
je dugotrajna i sveobuhvatna medijska kampanja koja bi promovirala usvajanja...
cisto da se "nasi ljudi"...naviknu na "ideju" da su sve zivotinje...jednake;
bile one rasne ili ne...
 
Ukratko, Neno, to je lepo opisano i zamišljeno, dosta me podseća na Dogtown. Ja bih još dodala karantin za pridošlice, operacionu salu i još neku opremu koja se tu uklapa...

Nažalost, kod nas je uglavnom sve to sušta suprotnost. Baš danas sam videla još jednu "ćelavicu" sa stafilokokozom i ogrlicom iz azila, potvrdom da je prošla CNR. I videla sam pre nekih nedelju dana dva psa koja su takođe navodno prošla CNR kako se pare. Izgleda da su, uprkos mom insistiranju, samo podvezani i mužjaci i kuje. A sterilizacije, terapije i sve ostalo je, naravno, dobio privatnik, muž veterinarske inspektorke.
 
Bila sam pre nekoliko godina u Djurdjevu, kod Monike.Odneli smo tamo tri kuce, jednu bez noge. To je moj jedini susret sa azilom. Pa evo ovako mi se cini:

Na njenom salasu je jako lepo, okolina je predivna, ima vestacka jezerca u kojima se psi mogu kupati, prostranstvo na kome se mogu igrati do mile volje. Dosta pasa je slobodno i prilaze posetiocima da se pomaze i poigraju. Ali, u unutrasnjosti je dvoriste u kome ima jos mnogo vise pasa koji nisu slobodni, doduse i tamo je cisto, vide se posude sa hranom a vode ima u izobilju. E sad, ja ne znam kako to sve funkcionise i kako izgleda tamo gde ja nisam stigla ni mogla da provirim. Mi smo bili presrecni sto su nasa tri steneta prihvacena u taj azil i kako ih je prihvatilo osoblje azila. I oko dvorista ima i maca koje takodje slobodno setaju. Sve u svemu, to kod Monike izgleda sasvim pristojno.

A kad bih ja imala azil, bio bi na velikom prostoru, ogradjenom da neznanci ne mogu da udju. Imala bih vestacke recice i bazene, mnogo travnate povrsine i drveca da pravi hlad. A kucice bi bile ozidane, u dugackim nizovima, sa podnim grejanjem i posebnim boksovima za one pse koji se moraju odvojiti (majke sa stencima, stariji ili bolesni i sl.) I posebna dvorista za pse sa posebnim potrebama, kao i za ostale po kategorijama (veliki, srednji, mali). I centralno igraliste sa spravama za igru (ne bas kao za agility, ali slicno). I svi bi mogli slobodno da ulaze i izlaze u svoje kucice i boksove, a hrana dostupna u svako doba dana u posebnom delu za ishranu - trpezariji.
I imala bih pomocnike i osoblje koje se brine o azilu, pazljivo probrano i samo prave ljubitelje, sa puno strpljenja i pozrtvovanja za posao koji rade.

Eh, puste zelje, kad bi me strefila sedmica na lotou mozda bih zaista i mogla nesto da uradim, ovako, samo pusta nada i mastarije:sad2:

Ozbiljno?Ja sam bio tamo kao gost jedno 2 nedelje!Monika je stvarno jedna sposobna zena i veoma je lepo uradila to sa azilom.Zaista je sve na nivou svetskih azila.Osoblje je strucno i veoma zadovoljavajuce.Mislim da je to najbolji azil u Srbiji.Pricao sam sa njom i uvideo sam da je ona stvarno sposobna i da veoma ozbiljno shvata situaciju u kojoj su te zivotinje.Samo me je njen muz malo nervirao,neki zesci namćor,za 2 nedelje koliko sam bio tamo nisam 2 reci progovorio sa njim niti sam video da se on nasmejao.Preporucujem svima koji komentarisu a nisu bili nikada u azilu neka skoknu do Djurdjeva pa neka se uvere u ovo.
 
Pa prvo bi zabranio svim ljudima da voze kola nego bi ih natako na bicikle pa kad udare nekog psa, macku ili ne daj boze konja mogu eventualno da mu polome dva rebra a pri tom i sebe da povrede.. milo za drago!!! Pa nek malo i ljudi ispastaju zbog zivotinja a ne samo zivotinje zbog ljudi!!!

Drugo kad pristignu pare iz inostranstva (veca kolicina) da se na primer sterilisu lutalice a nista se ne uradi, oformio bi komisiju koja bi manipulante poslala na drustveno koristni rad u azile da ciste psece izmete i peru boksove, plac itd..

Trece mora da postoji neki kriterijum po kome bi trebali da se ravnaju ljudi koji otvaraju Azile, a ne da kucice za pse sklepaju od tri trule daske a vetar fijuce na sve strane, prokisnjava itd.. Pa kad oces preko Azila da kamcis pare od (naivnih) stranaca onda moras i da pruzis zivotinjama koje su u azilu nesto!!!

I naravno kazne za neodgovornost!!! Prvo po dzepu a ako to ne pomogne robija.. E sad ja sam ekstrem i opet cete me napljuvati ali to je moje misljenje i stanje u zemlji je KATASTROFALNO i svest ljudi prema zivotinjama je na jako niskom nivou.. od bacanja sa mosta pri tom snimanja, preko udaranja zivotinja po putevima i odlazenja, svest drzavnih nivoa po pitanju ne radjenja nicega konkretnog u vezi velikog broja lutalica, nikakve sluzbe koja bi se bavila pravima zivotinja i kontrolisala uslove kako zivotinja zive i gde, do sitnih profitera koji su u svemu tome nasli svoje mesto da zarade koji dinar!!!

Trebala bi da se pokrene akcija na drzavnom nivou u vidu prikupljanja novcanih sredstava za obnovu postojecih Azila ali naravno uz kontrolu sluzbi koje bi se oformile za nadgledanje.
 
al niste bre razumeli :)
pitam sta bi uradili postojecim azilima...
posto nijedan azil ne valja,pa pitam sta bi uradili......
ustvari,trudim se da premestim diskusiju sa teme o Dini :) da bi bilo preglednije
U velikoj si zabludi...
Skokni do Djurdjeva pa se uveri i tek onda postavljaj ovakve komentare.
 
Evo nekih ideja, koje imam odavno, za poboljsanje azila. Za pocetak reklama, jer zaista mnogo ljudi ne zna da azili uopste postoje, a i da znaju broj telefona i adrese azila su totalno nedostupne. Ok, za adresu razumem, ali bi barem neki telefon mogao nekad negde u javnosti da se provuce, time bi bili spreceni ljudi da ostavljaju pse ispred kapije, a oni koji bi zeleli da usvoje nekog bili u mogucnosti da zaista to i urade.
Nakon toga mislim da tesko da dvoje ljudi dnevno mogu da odrzavaju jedan azil u kojem u proseku ima 200 pasa. Znaci treba radne snage, a mislim da bi to grad mogao da isfinansira, pa umesto da dajemo pare sinterima da sve to ode za plate radnika u azilima, kojih bi onda moglo da bude vise i da rade posao bolje.
Onda bi opet bilo dobro da se recimo skupljaju stare stvari koje mogu da posluze (kao npr. cebad, drvene daske, serpe) od ljudi, pa tu bi opet falila neka reklama. Moze recimo da se organizuje akcija u nekim delovima grada pa da ljudi na jedno mesto donesu sve sto im ne treba, onda se probere sta moze i samo se to rasporedi po azilima.
 
U velikoj si zabludi...
Skokni do Djurdjeva pa se uveri i tek onda postavljaj ovakve komentare.

I meni se svidelo ono što sam videla na TV da je Monika napravila. A sudeći po tome u kakvom su stanju... Hm! pojedini volonteri dolazili iz azila BB fondacije pravo u Orkin stacionar, ne bih rekla baš da u ostalim azilima cvetaju ruže.

I još jednom, azili nisu rešenje za ovo naše trenutno stanje, treba ipak jedan broj pasa i na drugi način skloniti sa ulica i/ili zbrinuti ali prvenstveno se bazirati na obeležavanju SVIH pasa i na CNR! I što reče Daba, po džepu! Nisu ni Nemci, Španci i ostali civilizovani i kulturni zato što su rođeni fini i s*ru kolonsku vodu nego zato što su ih bili po džepovima i prstima sve dok se nisu doveli u red.
 
U velikoj si zabludi...
Skokni do Djurdjeva pa se uveri i tek onda postavljaj ovakve komentare.

Ja sam bila kod Monike i pravo da ti kazem nije mi se nesto dopalo . Razlog je sto su psi sedeli jedni drugima na glavi koliko ih je bilo,opsti haos i rasulo prevrnute porcije sa vodom i hranom.Jasno mi je da pri tolikom kapacitetu ne moze biti ni bolje ali daleko od toga da im je tamo super .Moje licno misljenje da je to nuzno privremeni smestaj
 
U velikoj si zabludi...
Skokni do Djurdjeva pa se uveri i tek onda postavljaj ovakve komentare.

Mozda ne bi bilo lose da u "trenutnu aktivnost" stavis: -reklamiram Moniku, za to sam placen- pa bar da znam da ne citam tvoje postove kao sto ne gledam reklame za vreme kviskoteke.. I sta si radio 2 nedelje u Azilu.. isao na specijalizaciju??:think:
 
Kako ste opisali Monikin ranc u Djurdjevu OK je ali kao razglednica "Pozdravi iz Djurdjeva, poslednjeg ekoloskog stanista na Balkanu!".. realnost je naprotiv veoma drugacija.

Ovde pricamo o Azilima a ne prirodnim lepotama Djurdjeva. Kao mesto je, i to ne mogu da osporim zaista impresivno, ali stanje u Azilu je dalko od "Svetskog nivoa" i ako niste bili u nekom Azilu u inostranstu svako poredjenje je smesno. Razumem da je problem velikog broja pasa upravo zato mora da se pokrene inicijativa na Drzavnom nivou jer neko mora da investira u dobrobit zivotinja a pri tom resi i problem velikog broja lutalica na ulicama.

Jedino je to resenje, da se vlast na adekvatan nacin upozna sa problemom i privoli da pomogne u resavanju istog. Pojedinci i pored dobre volje tu ne mogu da ucine neki veliki pomak osim kad bi se nasao neko ko ima puno puno para a voli dovoljno zivotinje, sto u zemlji Srbiji nije bas cest slucaj!!!
 
Da bih mogla da formiram misljenje i dam predlog, mislim da bih prvo proucila sadasnje stanje vezano za azile, licno se uverila kako stoje stvari, a onda verujem da bih dobila i odredjene inspiracije. E, sad, koliko bi ideje bile ostvarive i kako - drugo je pitanje :).
 
Mozda ne bi bilo lose da u "trenutnu aktivnost" stavis: -reklamiram Moniku, za to sam placen- pa bar da znam da ne citam tvoje postove kao sto ne gledam reklame za vreme kviskoteke.. I sta si radio 2 nedelje u Azilu.. isao na specijalizaciju??:think:
Nemoj lupati!Kako mogu da reklamiram azil?Nije to hotel pa da vam nudim smestaj (neki se ponasaju upravo tako).Ajde vas da vidim vodite vi toliki azil pa da li ce vam biti koja cinija "prevrnuta" i ostale gluposti!Bio sam tamo 2 nedelje kao volonter.Nemojte izmisljati kad niste ni videli kako je tamo (mozda ste videli ali u prolazu i to nije ni priblizno dovoljno da vidite nesto).
Mogli bi i vi da malo volontirate a ne da osudjujete njen rad preko foruma i pravite se pametni!Recima necete nista pomoci i laznim iluzijama i zeljama "eh kad bi ja imao\la azil ja bih ovo,ja bih ono...".
Dok vi sedite i pametujete po forumu za to vreme ste mogli doprineti i pomoci nekom azilu,ne mora u Djurdjevu moze bilo gde i verujem da bi se mnogo lepse i ispunjenije osecali.I zaista ne znam zasto mene napadate i molio bih vas da prestanete sa tim...:sad2:
 
Poslednja izmena:
Ja sam bila kod Monike i pravo da ti kazem nije mi se nesto dopalo . Razlog je sto su psi sedeli jedni drugima na glavi koliko ih je bilo,opsti haos i rasulo prevrnute porcije sa vodom i hranom.Jasno mi je da pri tolikom kapacitetu ne moze biti ni bolje ali daleko od toga da im je tamo super .Moje licno misljenje da je to nuzno privremeni smestaj
Koliko ja vidim nisi bila jer da si bila znala bi da je to ranc i da vecina pasa slobodno seta (u boksovima su psi ili bolesni ili opasni po osoblje).Nije ti uopste fazon da pricas o nekom i necemu ako nisi ni upoznata.
 
Koliko ja vidim nisi bila jer da si bila znala bi da je to ranc i da vecina pasa slobodno seta (u boksovima su psi ili bolesni ili opasni po osoblje).Nije ti uopste fazon da pricas o nekom i necemu ako nisi ni upoznata.

Ocigledno da ti ne zelis da priznas da je tamo prepuno zivotinja ! U protoriji u kojoj spremaju hranu ne mozes da prodjes od pasa, jednostavno oni su krcati i prebukirani zivotinjama a to nikako ne mozes nazvati DOBRIM uslovima
 
Ocigledno da ti ne zelis da priznas da je tamo prepuno zivotinja ! U protoriji u kojoj spremaju hranu ne mozes da prodjes od pasa, jednostavno oni su krcati i prebukirani zivotinjama a to nikako ne mozes nazvati DOBRIM uslovima
Izvini ali kad sam ja bio tamo psi nisu smeli da udju tamo jer su zatvarali.Toliko o tome...
Sad vec zalazis u sitnice (iako nisi u pravu za to).
Opet ti govorim da je to salas,ranc ili kako god hoces na kome zivotinje slobodno setaju i niko ih ne zatvara u prostoriju za spremanje hrane.Molim te nemoj komentarisati takve sitnice kad vidim da nisi provela puno vremena tamo.
 
Poslednja izmena:
Azil

Sklonište, utočište, prihvatilište za pse i mačke. U Srbiji ima tek nekoliko registrovanih azila za pse i to uglavnom u privatnom vlasništvu, društvenih skoro da i nema, a u Beogradu je pre par meseci postavljen kamen temeljac za izgradnju prvog gradskog azila na SO Čukarica.

Azil bi trebao da bude prihvatni, protočni centar za životinje nad kojima bi bila izvršena trijaža, nakon koje bi išle na udomljenje ili bi bile vraćene na prvobitno stanište dok bi samo stare i iznemogle životinje ostajale u azilu. Kod nas se kafilerije pogrešno nazivaju "azilima" i mnogi ljudi ne znaju da kada pozovu dežurni telefon i prijave povređenog psa taj pas ne ide na lečenje vec pravo u smrt. Isti je slučaj i sa štencima. Za razliku od ovih privatni azili kod nas građeni su (uglavnom) bez plana i projekta- na mah!

Retki su potpuno legalni registrovani azili, a za većinu važi sledeće:

1. Imaju veći broj životinja nego što su predviđeni kapaciteti
2. Protok životinja je ravan nuli, tj životinje se ne udomljavaju
3. Nema nikakvog plana ni kriterijuma po kojima se primaju životinje
4. Retko se i prime nove, uglavnom su to životinje koje su od otvaranja azila tu
5. Teško pronalaze radnu snagu za azil
6. Nema volontera koji bi pomagali oko životinja ili animirali ljude na pomoć azilu.
7. Životinje su neobeležene , postoji reprodukcija unutar azila
8. Haraju zarazne bolesti kao što su štenećak i mačija kuga

Registrovani azili (nepotpun spisak) :

- Azil Društva za zaštitu životinja Niš - Jelena Kostic
- Azil "Prijatelj" Društva "Epar"- Slavice Mazak Bešlic
- Azil "ARKA" Banoštar , Fruška Gora- Branka Paško "ARKA"
- Azil "Oaza" Avala - Srecko Radojchic
- Azil "Riska" Beograd - Zlata Korijenic-"Help Animals"
- Azil "Ðurðevo" - Monike Brukner u Ðurðevu, Vojvodina
- Azil u Budisavi - Zorica Damjanovic - ispred "Inicijative E17"
- Azil "Srecko" u Negotinu- Slaðana Radojchic- "Srecko"

Neki od neregistrovanih azila kojih je daleko veci broj:

- Azil "Respecta" Društva "Firby" u Surchinu - Elena Lenard
- Azil "baka Kace" u Ovchi po pokroviteljstvom "S.O.S. Animals" Gorana i Kristine Paskaljevic
- Azil "Zoovita" u Batajnici- Dejan Nikolic Maraton
- Azil na Avali- Rada "Inicijativa E17"
- Azil za machke "Zenka"- Ljubica Landeka
- Azil u Novoj Pazovi "Kej"- Pera Ðorðevic
- Azil za machke "Felix"- Novi Sad Danica M.

Situacija u azilima je takva da ih vode osobe registrovane kao "Društva" i otuda deo haosa u ovoj oblasti aktivizma kod nas i to su "Društva" sastavljena najčešce od jednog člana. Registrovani azili i pored donacija koje dobijaju ipak imaju problem novca, a ovi ostali tek sastavljaju kraj sa krajem sem nekih koji se finansiraju vlastitim sredstvima. Treba izuzeti "Risku" Zlate Korijenić koja pored svojih pozamašnih sredstava ima stalne donacije od "Zeptera"- Madlen Zepter idr ( ne smem ih "otkrivati" jer je to najveća tajna), Kao i "Epar" koji je pod pokroviteljstvom OIPE te ima donacije od Italijana. Svi su oni taoci svojih životinja. Ima i tu onih sa potencijalom kao što su gospođe Zlata i Slavica koje mnogo pišu, imaju kontakte sa inostranstvom, znaju da rade ono što rade i poznaju materiju, ali ni one ne mogu da postignu sve. Slavica Mazlak Bešlic doduše i radi transparentne stvari, uz pomoc Mreže nezavisnih aktivista Srbije i nekih od Udruženja, pokretač je mnogih akcija, podnosilac velikog broja prijava, pisac peticija.
Nažalost, specifično za zemlju Srbiju, naročito u grupama obespravljenih, diskriminisanih na svakom koraku, nema sloge ni u ovoj sferi. Vlada iznenađujuce jaka sujeta i sukob ličnosti, a svi izgleda zaboravljaju da to pogađa samo one zbog kojih smo tu - Životinje!

Kako poboljšati uslove u azilima?

Ne možemo još uvek pomišljati na savremene modele malih prihvatilišta, ali bi mogli poboljšati uslove vec postojećih, čak i da zanemarimo saradnju i solidarnost koji bi zapravo trebali biti prvi preduslov. Azili ne bi trebali biti "Društva" od jednog člana, već bi vlasnici trebali da se bave onim što su izabrali da rade, što znači isključivo životinjama u azilu, donacijama eventualno, a drugi članovi ( koje će učlaniti) bi na sebe preuzeli deo obaveza.

Azilima nedostaju:

1. Animatori koji bi animirali decu da volontiraju u azilu, jednostavno se družeći sa psima, kao i druge posetioce azila

2. Volonteri za rad u azilu koji bi pored pomoći u samom radu, brinuli o psima, družili se sa njima, poklanjali im pažnju i pomazili ih, ono što tim mukicama najviše nedostaje

3. Aktivisti1. koji bi radili na udomljavanju životinja, volonteri koji bi stajali na stalnim štandovima

3.2. Oni koji bi radili na marketingu i prikupljanju priloga

4. Studenti veterine i tehničari koji bi besplatno pružali svoje usluge i ujedno imali očiglednu nastavu.

* Preuzeto sa Bloga
 

Back
Top