gost 4554
Buduća legenda
- Poruka
- 39.136
Ko sto se da videti arheolozi su podeljeni
Pogrešno, ne radi se o arheolozima, nego o istoričarima, teolozima i istoričarima religije...
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ko sto se da videti arheolozi su podeljeni
Pogrešno, ne radi se o arheolozima, nego o istoričarima, teolozima i istoričarima religije...
generalizovao sam stvari,sad cu bas da pisem tacno zanimanje svakog
Ma, nemoraš, samo znaj, ta mi je tema omiljena..imam 15-ak knjiga o tome..Sada su u Bosni, ali doneću ih....
Meni je komplet istorija omiljena tema,nema sta nisam procitao.
Mozes u svemu da kazes da nemam pojma al o Istoriji ne mozes.
A ako ti je vec omiljena tema onda moras da znas da svaki arheolog ima svoj stav,kao sto ima vise hriscanskih crkava
To nije arheolog, već istoričar...
Istoričar na osnovu dokaza koje sakupi arheolog, ali i na osnovu pisanih dokumenata sklapa priču i iznosi stav..
Vidim da brkaš ove pojmove...
E prestani vise se koprcas i kazi nesto na temu
haha, ne znam baš ko se koprca...
Jel ces skoro da pocnes i gramaticke greske da mi trazis?
kazi nesto na temu,ako shvatas sta je tema.
I kako je to pljuvanje ako se zna da je Nemanja spaljivao jeretike?
Наведи ДОКАЗЕ и прекини више да цитираш "теорије" ! Заиста си тежак смарач...
Jacob i zazi su dukljani ili hrvati neki 100%
Jacob i zazi su dukljani ili hrvati neki 100%
Ma, pusti ga brate, popenio je od bijesa....
Otvorio je temu sa jednim ciljem, a ona se izvitoperila u nešto sasvim drugo....
Он је једини који спамује, сам своју тему, фасцинатан примерак...
Dusanov Zakonik10. О јеретику:
И ко се нађе као јеретик, живећи међу хришћанима, да се ожеже по образу и да се изагна, а ко би га тајио, и тај да се ожеже.
Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne jereje, i on izobliči bezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće progna iz države svoje a domove njihove, i sve imanje sakupiv, razda prokaženim i ubogim.
Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista, sina božjeg.
Knjige njegove nečastive spali, i izagna ga, zapretiv da se nikako ne ispoveda niti pominje trikleto ime.
I sasvim iskoreni tu prokletu veru, da se i ne pominje nikako u državi njegovoj, nego da se slavi jednobitna i nerazdeljiva i životvorna Trojica: Otac i Sin i sveti Duh, svagda i sad i uvek na veke vekova. Amin.
17. Уче да се не треба покоравати властели, презиру богаташе, ругају се старешинама, руже бољаре и оне који раде за цара (једном речју, не признају државу, попут јеховиста, који одбијају служење војске, а лојалност бруклинској централи у Њујорку сматрају важнијом од лојалности земљи у којој се налазе, и у којој одбијају ношење оружја и одбрану државе).
Pored nekoliko odavno poznatih zitija Sv. Save Nemanjica, manjih i vecih, u prosloj deceniji je publikovano sasvim nepoznato i dugo skrivano »Zitije Savino od Bogumila Monaha«, apokrifno-bogumislki spis nastajao krajem 12. i pocetkom 13. vijeka a mozda i nesto kasnije, njegov prepis.
Srpski prevod sa staroslovenskog slucajno je 1986. pronasao poznati novinar NIN-a Dragan Jovanovic, priredio ga za stampu i objavio u Beogradu 1995. godine.
Priredjivac je u svome predgovoru, ukratko, saopstio vrlo zanimljivu pricu o sudbini i originala i prevoda, u ciju se vjerodostojnost, ukoliko se ne radi o kakvom knjizevnom triku, ne bi moglo posumnjati.
Priredjivac »Zitija«, gospodin Dragan Jovanovic je slucajno imao priliku da nakratko vidi original »Zitija Savinog« od Bogumila Monaha u Parizu 1986. godine kao i sto je nesto kasnije slucajno otkrio srpski prevod toga spisa, koji je uradio njegov, tada vec pokojni, djed Vojislav P. Petrovic, arhijerejski namjesnik belopalanacki.
Jovanovic je srednjovjekovni rukopis vidio u stanu ruskog emigranta Lava Remizova, profesora na Kolez de Frans. Ubrzo iza toga, na Uskrs (1986) taj Remizov je ubijen u Jerusalimu, nozem, u po bijela dana, ispred Crkve Isusovog groba. Iz ruku mu je tada oteta torba u kojoj je bilo »Zitije Savino«, koje je bio ponio na ekspertizu kod cuvenog strucnjaka za stare spise dr Adama Singera.
Nije proslo dugo, u julu iste godine nekoliko listova je gotovo istovremeno objavilo da se prodaje »Zitije Savino« od Bogumila Monaha. A na prodaju ga je nudio upravo taj dr Adam Singer.
Iako je htio da rukopis otkupi jugoslovenska vlada, Jovanovic je u tome zakasnio. Navodno, original rukopisa je prodat – i gubi mu se svaki trag.
Ali se radoznalom novinaru ipak posrecilo jer je slucajno, sasvim neocekivano pronasao u divljanskom manastiru Sv. Dimitrija, u podnozju Suve planine, blizu Bele Palanke, srpski prevod »Zitija Savinog od Bogumila Monaha«, koji je uradio njegov »deda« po majci Vojislav Popovic 1936. (a umro je 1964).
I priredjivacev djed je sasvim slucajno otkrio u manastiru, nakon neke poplave, ovo zitije bogumilsko, napisano na staroslovenskom i podosta osteceno. Providjenje ga je u snu upozorilo da ne bi smio da unisti to zitije bogumilsko, iako je jereticko, vec da ga prevede, sto j on i ucinio.
Pred Drugi svjetski rat iznenada se pojavio u manastiru Sergej Remizov, otac Lava Remizova, emigrant, ucen i uman Rus, ekspert za bogumilstvo. Ispostavilo se da je upravo zbog toga spisa i dosao u Belu Palanku. Po njemu, to je prepis iz 14. vijeka. Belopalanacki arh. namjesnik mu je dao “Zitije Savino” na citanje, ali se on ubrzo izgubio nekuda i nikad mu ga nije vratio. Sa njim je “Zitije divljansko” stiglo u Pariz. O tome je on ostavio i “pismo ispovesno”.
Vojislav P. Popovic, arh. namjesnik je, uoci rata, pokusao da svoj prevod objavi. Knjiga je bila odstampana i zabranjena, a tiraz unisten. Sacuvan je jedan primjerak.
Zeleci da poslije osam vjekova “Zitije Savino od Bogumila Monaha” stigne do citalaca, noseci teret odgovornosti, novinar Dragan Jovanovic, a prevodiocev unuk, odlucio je i uspio da objavi srpski prevod ovoga jedinstvenog Zitija.
Priredjivac je, izmedju ostalog, zelio da u delikatnom vremenu, u kome se spis pojavio, da svome narodu otvori oci i spremi ga za katarzu:
“Jer, dok se ne otvori prica o nemanjickim progonima bogumila u Srbiji u 12. veku nista se ne moze objasniti, niti shvatiti sta nam se to, do dan danas, desava na Balkanu. Od Nemanje do ovog tekuceg rata” i dodaje kako se jos niko ne usudjuje da otvori tu “bogumilsku temu”. Ne ulazeci u uzroke koji to ometaju, on sa sjetom konstatuje:
“To ce ostati jedna od najvecih balkanskih tajni”.
Ta mocna nemanjicka ruka jos uvijek drzi za gusu i Crnu Goru i cijeli balkanski prostor, i ne pusta.
Zasto je to tako najbolje svjedoci ovaj spis Bogumila monaha, Savina savremenika, pratioca, vjerskog protivnika a licnog prijatelja, sapatnika. Covjeka sudbine, istinskog sina svoga naroda, junaka svoga doba, teologa, hronicara i mislioca. Zato smo odlucili da u nekoliko nastavaka samo izvode iz ove izuzetne knjige. Iako se radi o odlicnom prevodu, vrijednom i po jezickim i stilskim dometima, za crnogorskog citaoca moze biti mali problem da ga savlada, posto je uradjen u lokalnoj niskoj varijanti srpskog jezika.
Medjutim, izuzetni realizam, objektivnost, dubina misli i ljepota kazivanja Bogumila Monaha otklonice i tu smetnju.