OGLASI ZA POSAO-Laz ili prevara?

malena000

Obećava
Poruka
99
Ko je dobio posao preko konkursa,oglasa na internetu a da nije imao nikakvu vezu u toj firmu?
I koji posao?
Dali bolji sa fakultetom ili nesto sa srednjom skolom,ili neka fizikalija?

Bas me zanima statistika i mislim da bi na sajtevima za zaposljavanja trebala sva ta masa poslodavaca ,i navodno obilje posla koje se nudi,da nakon zavrsetka konkursa objave javno na istom sajtu,koga su konacno zaposlili,i zasto!I dali su uopste nekog zapsolili.

Mislim da je polovina konkursa lazna,pitam se koga i zovu na te razgovore,jer mene su zvali na 2 od 200 konkursa na koje sam se javila.:)

A posao za malo da dobijem kad me kolega sa faxa zvao,i rekao da prelazi u drugu firmu da radi(posao koji je takodje dobio preko komsinice),Ali se onda predomislio pa ostao u prvoj firmi.To mi je bila jedina realna prilika za posao,znaci kad me neko pozove.

A vase iskustvo sa konkursima?
 
Komsinica mi jutros rece da joj se sin "ubija" od konkurisanja na netu. Rezultati cak ni mrsavi, a sumnjive komb. oglasavanja, zaposljavanja, objasnjenja i sl.:eek:

Ljudi su se jos pocetkom 60-tih zaposljavali po preporuci i nije svima islo lako :thumbdown:.

Nekom se sigurno "posreci", ali mislim da je i dalje "veza", preporuka, lepa rec koja gvozdena vrata otvara - neophodna. Kvaliteti osobe koja konkurise cesto nisu dovoljni, te poslove "otimaju" neki sa losijim referencama i sposobnostima, ali boljim "pedigreom" i snalazljivoscu...:thumbdown:
 
Do sada sam se prijavio na oko 20-25 poslova preko interneta, od toga na 15-16 sam pozvan na razgovor, a na 10 sam samo otišao. Tako da je moja situacija dosta dobra.

problem sa velikim i ozbiljnim sjatovima za zapošljavanje je taj, što svako može da se registruje kao poslodavac i da postavi konkurs, po meni bi trebalo da se plaća ta usluga postavljanja oglasa na takve posećene sajtove tipa 50€ + PIB firme i osnovni podatci oko sistema PDV i čisto da se utvrdi autentičnost tog oglasa. Kada bi se ovo uradilo mislim da bi se broj oglasa prepolovio, nažalost.

A da ima lažnih konkursa ima... neki to rade čisto da vide kakav bi odziv bio ako bi recimo otvorili kiosk ili prodavnici pa da vidi za koje vreme ce naci nekog radnika.
 
Postoje mnoge okolnosti pod kojima poslodavac uopšte NE MORA da objavi oglas za zapošljavanje u štampi.
Može na primer da ga zalepi na oglasnoj tabli u Zavodu za zapošljavanje, i da skine posle 5 minuta, tako da ga niko ne vidi.
Sumnjam da neko daje oglas samo zato što je dokon ...

Ipak...vrhunac drskosti je bio čuveni oglas Kompasa od pre 20 godina:

'' Konkurs za direktora Lovnog turizma - uslov: pozorišna akademija''
 
Postoje mnoge okolnosti pod kojima poslodavac uopšte NE MORA da objavi oglas za zapošljavanje u štampi.
Može na primer da ga zalepi na oglasnoj tabli u Zavodu za zapošljavanje, i da skine posle 5 minuta, tako da ga niko ne vidi.
Sumnjam da neko daje oglas samo zato što je dokon ...

Ipak...vrhunac drskosti je bio čuveni oglas Kompasa od pre 20 godina:

'' Konkurs za direktora Lovnog turizma - uslov: pozorišna akademija''

Dobar ti potpis ispod teksta :D. Originalan i tacan :D.
 
U neka druga vremena, kad sam trazila posao i naivno mislila da se cene samo poslovni kvaliteti, nije toliko bio problem otici na razgovor, koliko ono sto ces izmedju redova ili direktnim pitanjem saznati. Da ne pricamo o cinjenicama koje povezes kada se neki konkurs zavrsi...:eek:. E, onda pocinjes da shvatas gde si u toj prici, za pocetak. Posle par godina rada ili nerada bistri ti se u glavi jos vise, mada bi mi tu dobro dosla izreka iznad - No brain, no pain :lol:. Nazalost, mislim da se ne uklapam u tu, za coveka, nekad srecniju kombinaciju...:roll:
 
vecina stvari u nasem korumpiranom drustvu se tako zavrsava sa ko kome uvali kovertu,, a oglase na netu uglavnom postave cisto zbog radi reda i to uglavnom kad se nadoje kovertama.

uglavnom mora platis da bi radio za kintu to je ziv cirkus, vecina sto juri posao ne bi ni trazila posao da ima kintu..

da je to dobro nije dobro, ali tako idu te stvari. Najbolje sto mozete da uradite je da vas ne njakaju po kojekakvim konkursima ko da ocete da registrujete mesec na svoje ime vec gledajte da se nesto pristekate i nastrebate kako sta u odredjenoj branshi i pocnete sopstveni biznis, najbolje je biti svoj gazda - govorim iz iskustva
 
Ko je dobio posao preko konkursa,oglasa na internetu a da nije imao nikakvu vezu u toj firmu?
I koji posao?
Dali bolji sa fakultetom ili nesto sa srednjom skolom,ili neka fizikalija?

A vase iskustvo sa konkursima?

Ja sam dobila fantastican posao preko Hill Internacionala. Fin. menadzment u int. kompaniji.
Bez ikakve veze. Samo gomila razno raznih testova i prakticnog dela plus razgovor sa predstavnicima firme na engleskom. Tada sam bila apsolvent na fak. i imala zavrsenu visu skolu. Iskustvo nikakvo.
Slali me po svetu za ucim zanat :)

Danas gledajuci iz pozicije poslodavca, mislim da kandidati ne dolaze spremni na razgovore.
Ne znaju osnovne fore kako da se istaknu, kako da govore, kako da se ponasaju.
A bitno je "to" proci i kasnije se dokazati na poslu te isti i zadrzati.
 
Baš me je zanimalo da pročitam ove postove. Govorim iz pozicije poslodavca. Imam 7 stalno zaposlenih i redovno angažujem još 10 podizvođača najmanje.
I sad pokušavam da razumem neke postove ovde i prosto ne verujem u to što čitam.
Prvo mi nije jasno, zašto bi neko meni davao kovertu da ga zaposlim (ako nije kvalitetan), pa da mi posle samo stvara probleme? Ne razumem.
Dalje, zašto bih ja nekome uopšte morao da obrazlažem kada ću, koga i zbog čega da zaposlim? Pa ljudi, ja biram saradnike i bez obzira što je neko možda stručniji u užem smislu, ako je smotan i ne zna da komunicira sa klijentima onda mi ništa ne vredi.
Treće, normalno da ću pre da zaposlim nekoga po preporuci (vi to možda zovete "preko veze"). Pa razmislite - treba da dam nekome auto na zaduženje, ili mašinu koja košta više nego što će pomenuti zaraditi za 10 godina i onda još da to dam nekom skroz nepoznatom. Pa ja onda treba da budem lud.
I konačno, canada1995 je skroz u pravu. Ne polovina, već 85% pojma nema kako se konkuriše i razgovara sa poslodavcem. Dolaze neuredni, kasne, ne znaju da razgovaraju tečno (mucaju, poštapaju, psuju...). Kandidat treba poslodavca svojom pojavom i pričom da ubedi da mu ovaj da posao. Da poslodavac bude siguran da kada nešto poveri kandidatu, neće morati da ide za njim da ispravlja, ponavlja i sl. Danas zaista ima malo ljudi koji hoće i znaju da kvalitetno rešavaju probleme u hodu.

Izvinjavam se svima ako je post izgledao nadmeno, zaista mi nije cilj. Kao što mi nije cilj ni da nekoga uvredim. Cilj svakog normalnog poslodavca je da zaposli kvalitetnog radnika koji će uredno, pedantno i bez reklamacija odrađivati zadatke, i to svaki kandidat uvek mora da ima na umu. Čak i kada se zaposli, nikad ne sme da zaboravi.
 
Svaka cast. Ne znam bas mnogo poslodavaca koji prvenstveno traze kvalitet rada, karaktera, ophodjenja, izgleda, pristupa klijenteli itd. Obicno je znacajnije dodvoravanje, uklapanje u milje poniznosti, poslusnost do besvesti, prenosenje raznih inf., gazenje sopstvenog misljenja i inicijative, jos po neke "usluge" koje nisu strogo poslovne i sl. sto nema veze sa kvalitetom rada (bar ja ne vidim vezu).

Vasi radnici ocigledno imaju pozicije bas kakve treba da imaju, a Vi ste odabrali prave ljude za firmu.

Pretpostavljam da ce iz Vaseg posta oni kojima treba posao videti gde su, mozda, gresili do sada. Mozda i nisu gresni, ali to je vec van mojih razmisljanja :).
 
Prvo mi nije jasno, zašto bi neko meni davao kovertu da ga zaposlim (ako nije kvalitetan), pa da mi posle samo stvara probleme? Ne razumem.

Ili si naivan kao francuska sobarica, ili se praviš lud .....

Niko ovde nije govorio o davanju koverte privatniku, nego DRŽAVNIM firmama.

Daš 3000 evra, a to ti se oplodi barem DESETOSTRUKO, naročito u slučaju privatizacije.
 
Najgora iskustva sam imala sa ljudima koji su tek zavrsili fax a koji su mislili da sve znaju.
Uglavnom nista ne znaju. A mnogo pametuju. Nije ni to problem. Ali recite...........nemam iskustvo ali imam veliku zelju da naucim, nosicu literaturu kuci, upisacu neki dodatni kurs ukoliko bude potrebno van radnog vremena.............Pokazite da stvarno zelite da dobijete taj posao.
Predlozite da mozete da volontirate prvih mesec ili dva dok ne naucite osnovno. Svejedno ce vam oni platiti ali taj predlog mnogo znaci kao potvrda vase zainteresovanosti za posao.

Ne gledajte samo na visinu plate. Vecina privatnika ce vec nakon dva meseca shvatiti da li im vredite kao radnik ili su ponovo "profulali". Vase zalaganje ce znati da cene. Kradite zanat, ucite od nekoga ko je vec nesto stvorio.
Ne bavite se spletkarenjem u firmi, ne ulizujte se vlasnicima ali im ukazite na problem ako postoji. Ne igrajte dvostruke igre.
Ne izmisljajte stalno neke bolesne babe ili sahrane. :)

Tesko je dobiti posao u dobroj privatnoj firmi ali jos teze ga je zadrzati. A to je zapravo jako lako.
Samo treba ukljuciti mozak.
 
Canada, ama baš ništa više ne bih dodao na tvoj post. Potpuno se slažem.

A ovom... "sch"... prosto pitanje ima za tebe. Ako si dobar radnik, pošten, želiš da se trudiš i dokazuješ, da napreduješ, šta tražiš u državnoj firmi?
Ja ću da ti odgovorim - da zevaš čitav dan, za solidnu platu i da čitav život nemaš nikakve odgovornosti. Bar 90% ljudi iz državnog sektora podsvesno to želi. A to jednostavno tako ne može i svako mora da ima moralnu i materijalnu odgovornost za svoj rad. Vremena kad se efektivno radilo 2 sata moraju jednostavno da ostanu iza nas.
 
Poslednja izmena:
Ne zagovaram ja rad u državnim preduzećima, samo kažem šta je surova istina.

Ja sam napustio JAT u trenutku kada je bio na vrhuncu. Svi su mislili da sam poludeo.

Isto tako mogu da kažem da sam posle toga radio kod privatnika u nekoliko jakih firmi, i da su SVI isti.
Niko nije dovoljno poštovao moj rad. Čak mi jedna debela stoka, vlasnik turističke agencije nije dao ni jedan cent stimulacije preko plate, u godini kada sam mu direktno zaradio 50.000 neoporezovanih evra, i sve to radeći prekovremeno i vikendom ....

Tako sam ja posle tih gorkih iskustava....put pod noge ....pa u pečalbu.

Ovde me gazde poštuju i kao ličnost i kao radnika. Radim u velikoj firmi gde su trojica gazda vlasnici.
Svakog meseca barem od jednog od njih dobijem pored plate i neki poklon....mobilni...ili tako nešto.
Često i od sve trojice istovremeno. Često se pri isplati plate prijatno iznenadim. NIKADA me nisu zakinuli.
Iako sam se odlučio da radim na procenat (mogao sam da biram) , i kada je bio najlošiji mesec su mi isplatili 100 evra više nego što sam zaradio ...
 
U poslednjih nekoliko postova ima dobrih komentara, a jedan predlog cu cak i primeniti ovih dana.

Generalizacija tipa svi u drz. firmama su neradnici (otprilike) - ne znam bas da li je ok. Znam bliske ljude koji itekako rade u drz. firmama, ali znam i teske neradnike.

2 x sam radila kod privatnika. Drugo iskustvo gore od prvog. Najveca primedba je na ponasanje poslodavca, ponizavajuci tretman prema zaposlenom, maksimalno iskoriscavanje bez adekvatnog nagradjivanja, degradacija licnosti i sl.

Ostali kod kojih sam konkurisala nudili su vrlo slicne uslove kao poslodovac kod kojeg sam vec bila + krevetski radni prostor. Nisam se tu nasla.

Medjutim, nisu (pretpostavljam) isti ni svi poslodavci ni svi buduci ili trenutno zaposleni.
 
Sch... Naravno da nisu isti. Ja sam rekao 90% za državne firme i stojim iza toga.
Ali sam isto tako dovoljno racionalan da kažem i da su 90% privatnika isti. I iza toga stojim.
Ima samo jedna sitnica koju niko od radnika kritičara ne spominje - znaš li koliki je procenat radnika koji ima veštinu, znanje i volju da radi i rešava probleme.

A debeli koji ti nije dao stimulaciju ne vidi dalje od nosa. Da ima mozga, kupio bi ti auto, pa mi ti njemu sutra zaradio još 100.000, pa bi ti kupio stan, pa bi ti njemu zaradio još 500.000.... i tako u krug. Osim ako si alav i bezobrazan... ali veruj mi da je i on mnogo izgubio.
Ljudi koji to ne shvataju ni ne mogu da napreduju u biznisu. Ne može gazda da ima audi a da radnici žive ko crvi. Može, ali ne dugo... nema tu budućnosti.
 
Poslednja izmena:
Ima samo jedna sitnica koju niko od radnika kritičara ne spominje - znaš li koliki je procenat radnika koji ima veštinu, znanje i volju da radi i rešava probleme.

Ne znam statisticki podatak, ali ne sumnjam da taj broj nije mali. Dovoljno je samo da se malo obrnem oko svoje ose :think:.

Nadam se da ne zvucim kao "radnik kriticar" (mada je to mnogo bolje od "neradnik kriticar" :D). To mi nije bila ni namera ni interesovanje. Cisto diskusija o necem dozivljenom i, eventualno, procitati tudja iskustva, interesantan predlog, nesto korisno... :roll:.

P.S. Zasto se malena000 koja je pocela temu (pre 6 dana) nije ponovo ukljucila u diskusiju ?
 
Poslednja izmena:
U poslednjih nekoliko postova ima dobrih komentara, a jedan predlog cu cak i primeniti ovih dana.

Generalizacija tipa svi u drz. firmama su neradnici (otprilike) - ne znam bas da li je ok. Znam bliske ljude koji itekako rade u drz. firmama, ali znam i teske neradnike.

2 x sam radila kod privatnika. Drugo iskustvo gore od prvog. Najveca primedba je na ponasanje poslodavca, ponizavajuci tretman prema zaposlenom, maksimalno iskoriscavanje bez adekvatnog nagradjivanja, degradacija licnosti i sl.

Ostali kod kojih sam konkurisala nudili su vrlo slicne uslove kao poslodovac kod kojeg sam vec bila + krevetski radni prostor. Nisam se tu nasla.

Medjutim, nisu (pretpostavljam) isti ni svi poslodavci ni svi buduci ili trenutno zaposleni.
:) Ako nekog zanima posao bez direktora, sefa, amostalni ste ali nikada sami....pogledajte i sami www.HemelCo.com Istina i samo istina... Veliki pozdrav!!!
 
Mislim da su zloupotrebe i samovolja poslodavaca najcesci upravo kod poslova koje svako moze da radi i tamo gde postoji najvise kandidata. Na primer kao kod profesije prodavaca... Tu su plate izrazito niske, a jos gore je ako radite na procenat, ili u raznim MLM lancima. Nema tu 'leba. Ranije se lepo prolazilo na pijacama, ali sada se tezga ne isplati, osim bas onih na jako dobrim mestima.
Zato mislim da je najbolje ulagati u sebe - to jeste dug i mukotrpan proces, ali se isplati, i na kraju dodjes do toga da ti postavljas uslove, jer ti to omogucava iskustvo i znanje koje si u medjuvremenu stekao. Ja sam u IT sektoru, pa iako nemam fakultet, zadovoljan sam sobom i svojim poslom, a takodje i mogucnoscu napredovanja.
 

Back
Top