Kad je vreme za istinu?

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Ljudi , naročito ovi površni i koji nisu u toku , ne razmišljaju duboko i puno , misle da istina uvek godi i da uvek treba reći i stremiti istinom.....

Kad je vreme za istinu?

Nije uvek....

Hoćete primer....

Da li je vreme za istinu dok se jede za stolom?
Može li se pričati o celom putu hrane za stolom ?
Želi li neko?
Naravno da ne.....
Ljudi samo ponekad žele istinu, a misle da stalno žele.....

Tako nije vreme o emotivnim odnosima kad niste emotivno srećni, nije vreme o prosperitetu i bogaćenju , ako ste nezaposleni i nemate da jedete.....

I nije vreme za moralnost i čast u srbiji.......za poštenje već jeste, svi smo mi pošteni, jer čovek u sebi krije istovremeno i nemilosrdnost i saosećanje.....
 
Dobra tema. Povrshan odgovor: Vreme za istinu je ono vreme kada ce ta istina uchiniti vishe dobroga nego losheg. Pravi odgovor: Mozda uvek. Mozda ponekad. Mozda nikada. Shta je uopshte istina? Shta je vreme? Shta je dobro?
 
Vreme za istinu je uvek neprikladno.
Svako zeli istinu... ali kad njemu odgovara i kako mu odgovara. Laz je drugacija, mnogo jednostavnija. Na laz je svako od nas oguglao i nije potrebna nikakva priprema...to je kao "dobar dan...slagao sam vas malopre...a lep dan danas"...sledi odgovor..."dobar dan...ah to nije nista, samo nastavite...i ja sam vas juce...da, bas lep dan"

Nacin na koji se saopstava
Istina uvek mora biti upakovana u sendvicu dve lazi...da bi delovala mekanije i ukusnije kako bi se progutala. Ako nekom saspete samo istinu u lice, taj ce se uvrediti. A vi ne zelite da se doticna osoba uvredi...znaci, mora se kombinovati istina sa lazima. Recimo...Odlicno ste se pokazali, ali ste pali, u svakom slucaju imate potencijal Mmmm, melem na ranu...

Prikladno mesto za istinu
Obicno je najbolje u guzvi, kako bi se izbegli ispadi osobe kojoj se istina saopstava. To vecina obicno radi. Odlicno funkcionise. Ko se jednom opece i izgovori je dok su samo njih dvoje...zna o cemu govorim.

Ni ovo gore ne mora biti opste pravilo...Izuzeci su tragicne istine za koje je vreme... stalo.
 
UVEK je vreme za ISTINU :)

pozz
treptrep2-1.gif
 
Ko trazi ISTINU, ko zeli ISTINU nece mu biti bitno vreme....
treptrep2-1.gif


ili je vreme bitnije od istine :think:

jer onaj kome je ego bitniji od istine nije podesan za istinu...

u svojoj sebicnosti ljudi traze pogodno vreme za istinu...

a najbolje je ono vreme u koje coveku stigne ISTINA....


.
 
Poslednja izmena:
o5 nesto mislim...ako nema casti i morala..nema ni postenja..nekako to jedno s drugim ide ruku pod ruku:think:

kako se ono kaze posten covek ima obraz a to je vec cast..

mislim da to namerno i svesno razdvajanje medjusobno uvezanih kategorija i cini nase drustvo ovakvim kakvo je..

stalno se nesto idvaja iz celine i kontexta i kao takvo se posmatra..pa me ni ne cudi sto se ni do cega ne dodje takvim razmisljanjima..
 
Nisam mislio da odgovaram , ali macak se potrudio sa toliko postova, sto uslovljeno izaziva kod mene odgovor na trud, pa da odgovorim.....a da je u jednom postu rekao nesto , ne bih....

Samo na pocetku osvrt na navara i moral postenje dilemu.....
Ova dilema ima veze sa temom jer predstavlja isti mehanizam kao i kod istine, drustveno idealizovanje, negiranje i totalno deformisanje istine i percepcije....
Cast vec skoro i da ne postoji na celom svetu, jer vise niko nije spreman da bude apsolutno dosledan svojim obecanjima i recima, svi su prilagodljivi svojim trenutnim mogucnostima i situacijama u kojima se nalaze, sto znaci prestanak postojanja definisanja coveka kao karaktera, vec coveka kao osobe iz koje mozete ocekivati neke izbore i neke reakcije....a to ukida cast, doduse ostaje postenje, kao opredeljenje ka castnim radnjama , ako se moze, ali to nije cast, to je samo idealno postenje....cast ne dozvoljava izuzetke.....

----------------------------------------------------------------------------------
Sad dolazi macak koji podrazumeva da niko ne zeli da se samozavarava?
Ni u kom trenutku....
Izabravsi tri razlicite moci (recimo da ih tumacim kao znanje, emotivno prihvatanje znanja, i nesto sto bi se zvalo koncentracijom usmeravanja misli i osecaja) pokusava da se igra sa tim....
Ova tri izabrana polja ne definisu potpuno ljudsku svest i emocije, ali nek bude, iz ugla macka je to znacajno , a priznajem i za sve ljude, bez obzira sto to nije cela slika....

Ova tri polja se mogu gledati kao materjal koji je potreban ljudima da bi odradili sledece stvari.
Da znaju, da se postave prema svom znanju i da iskoriste to i na kraju da krenu da koriste to znanje onda kad je pogodan trenutak....
Slucajno ili namerno , drustvo namece pogodan trenutak kao glavnu test probu nasih sposobnosti i znanja.....te tako stvara refleks , da ljudi ne moraju uvek i stalno da razmisljaju o istini , vec samo kad su emotivno spremni za rezultate koje naziru....

To se slaze sa postavkom da je covek onaj koji bira, i onaj koji zakljucuje tj psihologikom......

Postavlja se pitanje da li je moguca situacija da je covek spreman da istinu emotivno prihvati, spreman da se koncentrise na nju ili od nje, a da je jos nije svestan....
Po meni ne, osim ako nije slucaj spontanog guranja u podsvest svega sto je novo dok nismo spremni....ima takvih ljudi....neka vrsta samozastite...

Obicno ili posto ne znam koliko ih je, neobicno , ljudi prvo dodju do znanja, pa onda odmah ocene da li imaju zeludac za nju i onda ili ostanu na povrsini ili idu u dubinu.....tehnikom 3, dakle koncentracijom sta misle....

Medjutim kod coveka ,hteli ne hteli , vazi pravilo moci sugestije, te se sugestijom moze stvoriti vizija, cak i miris odvratnih i upozoravajucih stvari i na taj nacin narusiti mir i uzivanje....

A covek , hedonisticko bice to ne zeli....

A kako iz ovoga doci do one podele na ljude koji rade sve sto mogu i na one sto rade ono sto misle da je primereno iako su svesni da mogu mnogo vise i drugacije?
To definise meru , u neku ruku i moral, a sigurno vaspitanje....
Odrazava neku vrstu ogranicenja, sto navodi na zakljucak postovanja, jer nesto dovodi do uzdrzavanja....

Da li je to moral?
Moral je drustveni dogovor, tako da nije moral, osim ako ne definisemo lokalni moral, vezan za tu osobu, kao njen stav prema drustvu, sto je psiholoska stavka.....te nije moral, ali se moze definisati kroz moralna nacela....sto usmerava na to da ljudi postoje kao karakteri, i ozivljava cast, kad bi bilo za stalno.....lopovska cast je dobar primer za to.....ali za to postoji drugacije i prikladnije ime, kodeks.....da ne bi kao i za sve danas mesali luk i vodu......
Dakle odbijam da doslednost sebi zovem cast, osim ako nije u skladu sa visokim moralnim normama i drustvenim postovanjem i razumevanjem.....altruizam i potpuna svesna odgovornost....
Tako ostaje kodeks kao oznaka doslednosti neke osobe....

Kodeks ocigledno nije vezan za moralnost, kodeks je prisutan i kod amoralnih , ali i kod nemoralnih osoba....svuda na nekim delovima....
Za ostalo vazi reakcija od situacije, a kodekse onda stvara vaspitanje, nesto sto lici na minimalni karakter......

Ovo izgleda kao udaljavanje od teme, ali je samo dublja priprema.....

Sad je mnogo lakse definisati tacno neke stvari....
Poslednja je da li je pitanje moralnosti reci ili ne reci istinu u nekom trenutku....ili je to pitanje odluke bez ikakvog uplitanja moralnosti....Moze biti slucaj i jednog i drugog....jasno je.....jer osoba moze da odluku donosi bez opterecenja moralnog uvazavanja vec samo licnih koristi ili sa moralnim opterecenjem....sta je moralno u toj situaciji....
U drugom slucaju imamo moralno ogranicenje, te je osoba u nekom smislu moralna ili bar obzirna (kad se moral ne upotrebljava prema svim clanovima drustva , vec samo prema porodici npr....).
U prvom slucaju licnih koristi , jasno je da je osoba ili amoralna ili nemoralna....

Ne vidim potrebu za dilemom slobodna volja unutar ove teme....kad se vec tema odnosi i pretpostavlja na postojanje mogucnosti da mislite ili pricate o istini u odredjenom trenutku (neprijatnom u ovom slucaju) sto podrazumeva slobodnu volju.....inace tema ne bi glasila ovako , vec je ne bi ni bilo.....ali ne bi bilo ni lazi.....jer nesloboda znaci postovanje nekih pravila, a pravila cim postoje postoji sled, kriterijum, pa bi to bila ili necija volja ili odredjenost te bi ta odredjenost bila istina, a sve ostalo posledica......
Istina u ovom slucaju nema veze sa ocenom u realnosti vec je odnos prema promenljivom i slobodnom....
Tako da bi svet izgledao logican i dosledan iz jednog ugla, a potpuno nerazumljiv i nedosledan iz drugog ugla....
Istina je onda samo ono sto je vezano za neslobodno , tacno odredjeno , pravilno, dok je sve ostalo posledica, pa i izgovorena laz, ali ne bih komplikovao nazivajuci posledicu istine istinom.....iako to mnogi tako shvataju i dosledno gledano i jeste....

Ovo poslednje se koristi kod ispitivanja, kod nekih metoda psihologije, gde posmatras izjave ispitanog kao posledice, i onda dolazis do istine, nevezano sta izgovara, da li je to istina u realnom ili laz....

Medjutim i pored svega ne vidim smislenost dileme slobodna volja ili ne prilikom ove teme , jer naglasak teme nije u povredjivanju drugih vec u reakciji same osobe i kad ce izabrati samozavaravanje i nerazmisljanje , pre nego zelju za znanjem.....koja naravno donosi prednost i bolje reagovanje sto je kljucno za opstanak ili danas vec nije.....

Mada prosirenje teme , ako ostane kontrolisano da se ne udave ucesnici , jeste dobro.....
 
ako častan čovek uvek govori istinu...on može da padne u zamku da od svoje časti napravi kapital, i da postoji instrumetalizovanje istine, bez ikakvog smisla.. ako se podredi smisao na račun same svrhe onda, u etičkom smislu, nemamo ljudskost kao kategorički imeprativ.
 
Poslednja izmena:
Trebalo bi da se ne postavlja to pitanje. Trebalo bi da svi govorimo istinu, ali to nije slucaj. Mene buni jedno, a to je broj istina koje postoje. Ovo je sad konfuzno , ali cu pokusati da svedem na samo 2. istine. Ona obicna, kad govorimo ono sto su, zaista, cinjenice, i u datom trenutku, u tim nekim uslovima, i druga, koju vise volim, APSOLUTNA koja bez obzira na promenu uslova, ostaje nepromenjena!Problem je u tome sto se apsolutnae istina ne koristi cesto, sto svi nesto muljamo...
 
Postoje te tehnički gledano istine za koje nikad nije vreme ,prosto zato što sve moguće njihove implikacije,koje neko može da "pojmi", nisu istina....inače postoji i bolesna iskrenost npr.problem s granicama ega- kad neko ne može da odvoji svoj ego od ega drugih ljudi ..
 
Koja istina? Koje istine?
„Adaequatio rei et intelekctus“ ili kad kod komunikacije izmedju stvari i razuma dodje do njihovog logicnog podudaranja?

Smatram da se do istine dolazi nakon analize prakticne izvodljivosti jedne ideje. Primjenjivanje takve metode istina se mijenja zavisno od konkretne situacije.

Nema apstrakte, onotoloske vjecne istine.:neutral:

Moj djed bi rekao: Istina je ono sto se dogovorimo a u pravu je onaj koji ima vise zlata.
 

Back
Top