Srpsko ime u Dubrovniku

Vaskolik:
Caka, je u tome, što se ti dotični pjesnici nebi niti smatrali srpskim pjesnicima za života :think:
Kliknite za proširenje...

Koliko je meni poznato, iako je veliki Vojnović svakako interesantna i vrlo kompleksna ličnost, koju treba posmatrati u vidokrugu uopštene primorske jugoslovenske inteligencije, ali i srbokatoličkog dubrovačkog pokreta, biće da je on svakako prije Srbin no Hrvat (a zvati ga srpskim pjesnikom - nikada mu za života nije smetalo). Krleža mu gnjusan, Matoš ništarija, Zagreb stran, a Beograd naš No, svakako treba vaistinu napraviti određenu razliku između njega i brata mu srbende velike, Luja.

To je Dubrovnik kakvog više nema, ali sastavni je dio povijesti Dubrovčana i uopšteno ovih područja, koju ne treba negirati, ili barem prećutkivati kao što to čini recimo, očekivano, hrvatska vikipedija.
 
Slaven777:
Koliko je meni poznato, iako je veliki Vojnović svakako interesantna i vrlo kompleksna ličnost, koju treba posmatrati u vidokrugu uopštene primorske jugoslovenske inteligencije, ali i srbokatoličkog dubrovačkog pokreta, biće da je on svakako prije Srbin no Hrvat (a zvati ga srpskim pjesnikom - nikada mu za života nije smetalo). Krleža mu gnjusan, Matoš ništarija, Zagreb stran, a Beograd naš No, svakako treba vaistinu napraviti određenu razliku između njega i brata mu srbende velike, Luja.

To je Dubrovnik kakvog više nema, ali sastavni je dio povijesti Dubrovčana i uopšteno ovih područja, koju ne treba negirati, ili barem prećutkivati kao što to čini recimo, očekivano, hrvatska vikipedija.
Kliknite za proširenje...

No, prije jugoslaven ili pobornik te ideje. Ali, uistinu sramotno je to prešućivanje činjenica u Hr wikipediji. Što se tiče srbokatoličkog pokreta, njega ne sakrivaju već govore kako je kratko trajao i nije zahvatio značajnije mase stanovništva, brzo propao, i bio financiran iz Beograda....
 
Vecinu podataka koju nam ovde plasiraju forumasi iz hr zasniva se na ,,ozbiljnom" izvoru wikipediji i nekim opet njihovim izvorima. Cinjenica da se ogromna vecina dubrovcana danas oseca Hrvatima niko ne osporava, dovoljni su rezultati popisa. Ali kada Srbi ukazu na neke popise koje je sprovela AU [ ovde bi trebalo da se doda i slovo H ]koja je bila izrazito ,,prosrpski" nastrojena, onda se to osporava, iako tada niko nije dubrovcane prisiljavao da se tako izjasnjavaju.
 
Vaskolik:
No, prije jugoslaven ili pobornik te ideje. Ali, uistinu sramotno je to prešućivanje činjenica u Hr wikipediji. Što se tiče srbokatoličkog pokreta, njega ne sakrivaju već govore kako je kratko trajao i nije zahvatio značajnije mase stanovništva, brzo propao, i bio financiran iz Beograda....
Kliknite za proširenje...

Sakriva se, jer kao što i sam primjećuješ prećutkuje se na toj stranici; iako nije bio aktivni srpski nacionalni radnik kao njegov brat Lujo, spada u taj isti korpus primorske rimokatoličke inteligencije (iako možda ne u takvoj 'aktivnoj' mjeri).

Svakako bismo ga mogli nazvati nacionalnim Jugoslovenom, ali ukoliko bi smo opredjeljivali Iva Vojnovića između Srpstva i Hrvatstva, svakako bi bilo baš kao što je jedan bliski savremenik njemu imao na umu, (Rešetar) odnosno bio bi Srbin prije nego Hrvat (neovisno od toga koji identitet mu ide i prije srpskoga). I nikada za života mu, koliko je meni poznato, nije smetalo da ga nazivaju srpskim pjesnikom (što i jesu, a u nekoliko navrata tako čak i sam sebe).
 
zlatko01:
Vecinu podataka koju nam ovde plasiraju forumasi iz hr zasniva se na ,,ozbiljnom" izvoru wikipediji i nekim opet njihovim izvorima. Cinjenica da se ogromna vecina dubrovcana danas oseca Hrvatima niko ne osporava, dovoljni su rezultati popisa. Ali kada Srbi ukazu na neke popise koje je sprovela AU [ ovde bi trebalo da se doda i slovo H ]koja je bila izrazito ,,prosrpski" nastrojena, onda se to osporava, iako tada niko nije dubrovcane prisiljavao da se tako izjasnjavaju.
Kliknite za proširenje...

Nisam baš nešto intiman s ovom tematikom, ali kao ultimativni dokaz da su u Dubrovniku živjeli Srbi se obično prikazuje popis u kojem piše da Dubrovčani govore srpski: da li je to dovoljno da ih proglasimo Srbima?

Koliko sam upoznat, Dubrovčani su nisu izjašnjavali ni kao Srbi ni kao Hrvati, nego kao - Dubrovčani.
 
Vaskolik:
Caka, je u tome, što se ti dotični pjesnici nebi niti smatrali srpskim pjesnicima za života :think:
Kliknite za proširenje...
Овај се сматрао.
Vaskolik:
No, prije jugoslaven ili pobornik te ideje. Ali, uistinu sramotno je to prešućivanje činjenica u Hr wikipediji. Što se tiče srbokatoličkog pokreta, njega ne sakrivaju već govore kako je kratko trajao i nije zahvatio značajnije mase stanovništva, brzo propao, i bio financiran iz Beograda....
Kliknite za proširenje...
Поборник југословенства јесте био.
Ако тако говоре о Србима католицима онда слабо знају градиво.
Како се тај покрет завршио и како је пропао то углавном знамо, финансиран из Београда није био нити је могао да буде, сам покрет трајао је дуже од рецимо хрватског илирства или неких других националних покрета који су се јавили у 19. веку, а Срби католици егзистирају тамо много много пре 19. века.
 
Mrkalj:
Bez obzira na ovo što navodiš, Tomislav Čadež, autor ovog članka, ipak u osnovi pokušava Vojnovića da isporuči hrvatskom korpusu, i to etikeiranjem prirode piščevog srdačnog odnosa prema glumcu Ivi Rajiću. :per:
Kliknite za proširenje...

Po onoj Urvanovoj logici, ako tražimo dubrovačku književnost kao korpus, te zaključimo da je integrisan u hrvatsko književno naslijeđe, a Ivo Vojnović je poslijednji od velikih dubrovačkih književnika, to on i jeste.

S druge strane istom korpusu pripada i jedan Srbin Desnica recimo...

Fascinantni su svi ti ljudi na prelaznim područjima; otac hrvatin ovejani, a od djece jedan mu jugosrbofil a drugi čak sušta suprotnost, srbenda i po. I to djeluje da su povukli ne toliko na oca, koliko na strica, važnog srpskog nacionalnog vođa u tim krajevima (rođenog brata pomenutoga Hrvata).

Gumigelenk:
Nisam baš nešto intiman s ovom tematikom, ali kao ultimativni dokaz da su u Dubrovniku živjeli Srbi se obično prikazuje popis u kojem piše da Dubrovčani govore srpski: da li je to dovoljno da ih proglasimo Srbima?

Koliko sam upoznat, Dubrovčani su nisu izjašnjavali ni kao Srbi ni kao Hrvati, nego kao - Dubrovčani.
Kliknite za proširenje...

To nije popis izjašnjavanja o maternjem jeziku...već statistička procjena.

Neki ljudi brkaju to sa modernim popisima stanovništva na kojima se izjašnjavaš o nacionalnoj odnosno etničkoj pripadnosti i maternjem jeziku...pa odatle i dolazi do zabune.
 
Poslednja izmena:
Gumigelenk:
Postoji li iz tog doba popis stanovništva u Dubrovniku po nacionalnoj / etničkoj pripadnosti?
Kliknite za proširenje...

Ne postoji niti jedan popis sproveden na teritoriji grada Dubrovnika po nacionalnoj / etničkoj pripadnosti prije 1948. godine. Možda grešim, jer nisam u potpunosti siguran da nije bilo nekakvih upita slične prirode na pokušajima popisivanja prije 1880. godine, (kao što je recimo bio na području ostatka nekih drugih krajeva, recimo Hrvatske i Slavonije, bio jedan takav slučaj, god. 1850/51) ali mislim da u Dalmaciji zaista nije bilo tako nečeg.
 
Poslednja izmena:
Slaven777:
Ne postoji niti jedan popis sproveden na teritoriji grada Dubrovnika po nacionalnoj / etničkoj pripadnosti prije 1948. godine. Možda grešim, jer nisam u potpunosti siguran da nije bilo nekakvih upita slične prirode na pokušajima popisivanja prije 1880. godine, (kao što je recimo bio na području ostatka nekih drugih krajeva, recimo Hrvatske i Slavonije, bio jedan takav slučaj, god. 1850/51) ali mislim da u Dalmaciji zaista nije bilo tako nečeg.
Kliknite za proširenje...

Da li je po principima ozbiljne istoričarske znanosti uobičanjeno da nekoga proglasi Srbinom ako dotični kaže da piše srpskim jezikom?
 
Gumigelenk:
Da li je po principima ozbiljne istoričarske znanosti uobičanjeno da nekoga proglasi Srbinom ako dotični kaže da piše srpskim jezikom?
Kliknite za proširenje...

Nekada u proslosti je bilo tako, da. Okvirno govoreci prvenstveno u periodu izmedju londonske konferencije 1860. godine i kraja Drugog svjetskog rata 1945. (otprilike nacifasisticka ideologija je i dovela do znacajnijih preispitivanja). Danas vise u nauci ne preovladava lingvisticki nacionalizam i jezik se po tim zastarelim sociolingvistickim interpretacijama ne smatra kao stub cinilac jedne nacije, vec samo kao jedna komponenta u jednom vrlo kompleksnom moru (iako svakako medju najbitnijima, ako ne i u samom vrhu).
Tako recimo se kaze danas (iako i to vodi ka jednom drugom smjeru, ali dobro, to je jedna sasvim druga prica, da ne sirimo sada ovdje) da je Crnogorcima maternji - srpski jezik - ali su oni Crnogorci, a ne Srbi.

Kako zapadni Balkan po opstoj prirodi stvari zaostaje, danas se i dalje razmislja mentalitetom, praksom i rjecnikom epohe nacionalnog romantizma, te se hrvatski i srpski jezik razdvojise, a imamo sada i bosanski (bosnjacki), pa cak i crnogorski, sve u sklopu vidjenja da svaka nacija ima svoj nacionalni jezik. Zbog toga ne treba ni da cudi da nacionalisticki fantazmagoristi sa velikim apetitima sve posmatraju na taj nacin, te guslaju kao da je ovo Vukovo vrijeme a ne XXI stoljece. I tako imamo Srbe svuda gdje je stokavski, Hrvate gdje god ide ijekavica (a neki idu i dalje), a o bosnjackim i crnogorskim pseudolingvistickim sanjarijama ni da ne zborimo.
I tu svuda naravno treba dodati u fusnotu i recimo Bunjevce...
 
Poslednja izmena:
Gumigelenk:
Da li je po principima ozbiljne istoričarske znanosti uobičanjeno da nekoga proglasi Srbinom ako dotični kaže da piše srpskim jezikom?
Kliknite za proširenje...
Не видим како би другачије могло, јер као што Славен рече пописи по националној основи нису рађени у то доба, и људи се углавном нису национално изјашњавали, нису имали ту потребу.
Имаш Руђера Бошковића великог научника отац Србин, мајка Италијанка, живео у Дубровнику, говорио српски, а сматрао се Словеном.
 
Slaven777:
Po onoj Urvanovoj logici, ako tražimo dubrovačku književnost kao korpus, te zaključimo da je integrisan u hrvatsko književno naslijeđe, a Ivo Vojnović je poslijednji od velikih dubrovačkih književnika, to on i jeste.

S druge strane istom korpusu pripada i jedan Srbin Desnica recimo...

Fascinantni su svi ti ljudi na prelaznim područjima; otac hrvatin ovejani, a od djece jedan mu jugosrbofil a drugi čak sušta suprotnost, srbenda i po. I to djeluje da su povukli ne toliko na oca, koliko na strica, važnog srpskog nacionalnog vođa u tim krajevima (rođenog brata pomenutoga Hrvata).



To nije popis izjašnjavanja o maternjem jeziku...već statistička procjena.

Neki ljudi brkaju to sa modernim popisima stanovništva na kojima se izjašnjavaš o nacionalnoj odnosno etničkoj pripadnosti i maternjem jeziku...pa odatle i dolazi do zabune.
Kliknite za proširenje...

Vrlo površne priče. Ivo je Vojnović hrvcatski pisac, i kao takav je dobro obrađen u povijesti književnosti
(a i biografijama, poput "Conte Ivo" Mirka Žeželja). Desnica je imao srpskih tendencija, no ne može ga s e svrstati
u srpsku književnost, i za te obradbe je potrebna poznavanje povijesti, kulture, nacionalne ideologije,... mnogo toga,
a ne samo prčkanje po osobnim životima.

Ako se već govori o auktorima srpskoga podrijetla ili djelomičnoga identiteta (a ne o drugima), nesporno
su dio hrvatske, i samo hrvatske kulture i pismenosti:

* Ivo Vojnović
* Vladimir Becić
* Danilo Blanuša
* Gavro Manojlović
* Čedo Prica
* Vojislav Kuzmanović
* August Harambašić
* Branislav Zeljković
* Novak Simić
* Vojin Bakić
* ...

Ljudi podrijetlom Hrvati, ili srpskoga podrijetla koji nisu dio hrvatske kulture, ali jesu srpske:

* Simo Matavulj
* Josip Pančić
* Milutin Milanković
* Nikola Tesla
* Branko Pleša
* Mirko Korolija
* Marko Car
* Vid Vuletić Vukasović
* Ivo Cippico
* Viktor Novak
* Toma Rosandić
...

Pripadnici i jedne i druge kulture, više ili manje, u njekoj mjeri:

* Ivo Andrić
* Lujo Vojnović
* Ognjeslav Utješinović Ostrožinski
* Mirko Kovač
* ...

Auktori srbokatolici ili pseudo-srbokatolici, koji su dio samo hrvatske kulture, što
pokazuju i njihova djela, potomstvo, korpus koji su ostavili,..

* Pero Budmani
* Milan Rešetar
* Luko Zore
* ...
 
Uvan opet o mašinskoj tehnici u društvenim naukama.:mrgreen:

Лекизан:
Не видим како би другачије могло
Kliknite za proširenje...

To je bila politika jedno stoljece, ali vise nije danas. Tako da ne razumijem argument kako bi drugačije, jer to ovisi upravo od uslova u kojima se nalazi odnosno nivoa na kojem su vladajuće naučne interpretacije. Danas nismo više toliko, da se izrazim, lingvocentrični (što je i dobro, jer svaki centrizam može da vodi ka podcjenjivanju ostaloga).
 
Poslednja izmena:
Slaven777:
Uvan opet o mašinskoj tehnici u društvenim naukama.:mrgreen:



To je bila politika jedno stoljece, ali vise nije danas. Tako da ne razumijem argument kako bi drugačije, jer to ovisi upravo od uslova u kojima se nalazi odnosno nivoa na kojem su vladajuće naučne interpretacije. Danas nismo više toliko, da se izrazim, lingvocentrični (što je i dobro, jer svaki centrizam može da vodi ka podcjenjivanju ostaloga).
Kliknite za proširenje...

Jesmo, i to svi koji nješto znaju i vrijede. To je doista tričavo, i ne znam čemu brčkanja oko toga.

http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/847/Tomasovic2012 009.pdf

Teza g. akademika o dvojnoj pripadnosti
klasikā jedne nacionalne književnosti, Marina Držića
i Ivana Gundulića, unikatna je i još nepoznata u svjetskoj
književnoj historiografiji. U biti, ta je teza samo krinka za
njihovo prisvajanje, krinka za grotesku. Brunetto Latini,
Danteov učitelj, napisao je šezdesetih godina XIII. stoljeća
svoje glavno djelo na francuskom jeziku (Li Livres dou
Tresor), Alfonso X el Sabio iz istog razdoblja ispjevao je
preko 400 pjesama na galicijskom (portugalskom), a u
svim povijestima književnosti, sveznadarima i leksikonima
prvi se obrađuje kao, a kako bi drugo, talijanski, drugi kao
španjolski auktor. Ako je to daleka prošlost, podastrijeti
je da dva klasika europske avangardne drame, Eugène
Ionesco i Samuel Beckett, pripadaju francuskoj literaturi,
premda su u početcima svojega književnog rada pisali na
rumunjskom, odnosno engleskom jeziku. Na engleskom se
u početku pjesnikovanja izražavao i najveći pjesnik prošloga
stoljeća, Fernando Pessoa, sinonim moderne portugalske
književnosti. Nijednom od njih nigdje se ne pripisuje
dvojno literarno državljanstvo, što se čini hrvatskim starim
piscima, i to na temelju pretpostavljenoga zajedničkog
narječja, koje da dijele sa Srbima. Marin Držić i Ivan Gundulić
nisu nikad živjeli u Srbiji, niti su poznavali onodobni
tamošnji jezik, objavljivali su djela na latinici, bili katolici
(to dvoje je za srpskoga književnog povjesničara i najvećeg
kritičara s početka prošlog stoljeća, Jovana Skerlića, zapreka
srpstvu dubrovačkih književnika),4 pa ne mogu, jasno
biti ni po čemu dvojni pisci, u tekstovima su se isključivo
koristili hrvatskim jezikom. No, utaman je govoriti onom,
koji je začepio uši, da prevedemo malo prije citiranu gnomu
Kurcija Rufa.

.........
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/535405/Serbo-Croatian-language

Serbo-Croatian language, term of convenience used to refer to the forms of speech employed by Serbs, Croats, and other South Slavic groups (such as Montenegrins and Bosniaks, as Muslim Bosnians are known). The term Serbo-Croatian was coined in 1824 by German dictionary maker and folklorist Jacob Grimm (see Brothers Grimm)......
In the 21st century, then, two well-delineated standard languages exist (Croatian and Serbian) and two more are taking shape (Bosnian and Montenegrin). Educated speakers from any of the countries can converse with full understanding, hindered only by a few everyday words and technical terms (much like British boot and treacle versus American trunk [of a car] and molasses). Accordingly, some argue, they are speaking one Serbo-Croatian language. But when writing, one cannot follow Serbian and Croatian, or Montenegrin and Bosnian, language standards simultaneously, so in practice no joint Serbo-Croatian standard exists.
 
Urvan Hroboatos:
.........
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/535405/Serbo-Croatian-language

Serbo-Croatian language, term of convenience used to refer to the forms of speech employed by Serbs, Croats, and other South Slavic groups (such as Montenegrins and Bosniaks, as Muslim Bosnians are known). The term Serbo-Croatian was coined in 1824 by German dictionary maker and folklorist Jacob Grimm (see Brothers Grimm)......
In the 21st century, then, two well-delineated standard languages exist (Croatian and Serbian) and two more are taking shape (Bosnian and Montenegrin). Educated speakers from any of the countries can converse with full understanding, hindered only by a few everyday words and technical terms (much like British boot and treacle versus American trunk [of a car] and molasses). Accordingly, some argue, they are speaking one Serbo-Croatian language. But when writing, one cannot follow Serbian and Croatian, or Montenegrin and Bosnian, language standards simultaneously, so in practice no joint Serbo-Croatian standard exists.
Kliknite za proširenje...

I, lepo reče čovek sa tvog linka:
Peter Williams
And, of course, when writing, one cannot follow American and British, or Canadian
and Australian, language standards simultaneously, so in practice no joint English standard exists.
 
Slaven777:
A čuj, to potenciranje na tome što je Jakob Grim skovao riječ; od 'srpski' i 'hrvatski' otkrio toplu vodu i načinio - srpsko-hrvatski. :D Razumijem funkciju koju ima, u etimološkim rječnicima kao prvi zabilježeni primjer u pisanoj riječi, ali ovako ispada stvarno smiješno.
Kliknite za proširenje...

Ponoviću jedanaesti put - jeste Grim skovao termin, ali mu je značenje dao i u lingvistički život ga uveo Vatroslav Jagić u enciklopedisjkom članku Jugosloveni (Jihoslovane) za Rigerovu češku enciklopediju (tek) 1864.

Austrija je smatrala da nakon pada Osmanskog Carstva, koji je bio na vidiku krajem 18. veka, ima legitimno pravo da u svoj sastav uključi sve Srbe, a da se Srbi tome neće ni protiviti. Zato je, na načelima zdrave slavistike, angažovala Kopitara i Vuka da standardizuju srpski jezik. Tada Vuk dobija počasne doktorate po Nemačkoj...

Međutim, srpska nacionalna ideja bila je itekako živa, i Austrija uviđa da je sebi učinila medveđu uslugu jer je nastala opasnost da Srbi stvore moćnu državu koja bi se izvesno isprečila na putu austrijskog interesa. Zato angažuje drugog agenta, Vatroslava Jagića, da prebriše učinak Vuka i Kopitara. U godini Vukove smrti, Vatroslav Jagić, bečki kadar, donosi patent o tzv. narodu "Srbo-Hrvata" i jeziku koji će se zvati srpskohrvatski. Suština je u prvom objedinjenju kajkavskog, čakavskog i štokavskog pod tim pojmom. Sada Jagić ubire doktorate...

Upravo taj isti Jagić, nakon Aneksije, daće svome asistentu Frani Vuletiću u ruke tekst Gramatike tzv. "bosanskog jezika", kojeg će naučno aminovati kao što je 1864. aminovao srpskohrvatski jezik, a sve u austrijskom interesu uništenja najjače srpske kohezione sile - srpskog jezika. Uprkos očiglednoj politizaciji, bečki agent Jagić je i danas poznat kao jedan od najvećih slavista svih vremena.

jagicjihoslovane1864.jpg


FinouCat_01.gif.pagespeed.ce.hdBqA7v1Mu.gif
 
Te nesuvislosti nikoga ne zanimaju. Zadnji privrženici serbokroatizma kao Wayles Browne, utemeljitelj Haaške jezične BCSpolitike, odustao je od toga. Ostalo linguisti, napose anglo-američki nikada i nisu bili njeki stručnjaci, dok su njemački prešli preko svojih geopolitičkih planova (n.pr. Georg Holzer i Peter Rehder, ter obrađuju zasebno te južnoslavenske jezike).

Bitno je d au jezičnokomunikacijskoj zajednici postoji suglasnost što je čije, i čija su pisana vrjela. Zajednivca je ta koja određuje što je čijei komu pripada, a ne stare lutanja od pred 200 godina il iumišljaji propalih imperijalista.Te ispraznice o Dubrovniku je pokopao i Prosperov Novak, u neizravnoj pohvali Gojku Šušku, kad je rekao što je to što konačno ruši apetite prema stranim posjedima.

http://www.alexandria-press.com/arhiva/No_1/novak_u_sjeni_pentagona.htm
............
Gospodine Novak, u ovom razgovoru očigledno prelazimo na političku zbilju. Kada ste vi počeli da se bavite politikom?

- Ja sam se, kako se to veli, javnim životom ili onim što se sramežljivo zove politikom počeo baviti doista tek nakon 1987, tek kad je Slobodan Milošević uzeo vlast u Beogradu, pa u Srbiji. A da se spremaju da u balkanskoj krčmi definitivno ugase svjetlo bilo mi je definitivno jasno kad sam početkom 1988. pročitao u NIN-u kako akademik Miroslav Pantić govori da je Dubrovnik, u stvari, i hrvatski i srpski. Ne znam kako je on to sve zamislio, ali sam shvatio da on tvrdi da je Ragusa po danu valjda hrvatska, a noću valjda srpska, a kako sam znao i “da je Srbija tajna” i da tamo, kako ona pjesnikinja veli, “ne zna dan šta noć kuva”, tako sam se ja ozbiljno zabrinuo.
Zabrinuli ste se, ali i ozbiljno razljutili...

- Toliko sam se razljutio da sam u tadašnjem “Danasu” odgovorio uglednom akademiku i svakako velikom stručnjaku za stariju književnost Dubrovnika. Shvatio sam da to što on govori više uopće ne može biti predmet stručne polemike i da moja generacija koja je neshvaćenje “hrvatskog proljeća” u susjednim republikama doživjela kao izdaju europskih ideja o slobodi, da moja generacija koja uživa i određene prednosti nacionalne samostalnosti po Ustavu iz 1974, i to posebno u pogledu definicije o hrvatskom jeziku, a time i književnosti, dakle da moja generacija sve te srpske akademike i pobješnjele političare uopće ne razumije. I rekao sam mu da mi ne pada napamet da se s njime naganjam, pa da onda uzajamno tražimo citate po starim knjigama i utvrđujemo koliko je koji Dubrovčanin u XVI stoljeću puta upotrebio hrvatsko, a koliko puta srpsko ime, te da citiram zajedno s njim Crnogorca Petra I Petrovića koji kaže Dubrovčanima da su cvijet srpskoga plemena i da onda pustim toj rečenici da mi onda određuje sadašnjost, pa čak i budućnost. E, moji dragi akademici, pomislih i rekoh, vi sada taj vaš problem više ne možete riješiti u knjigama, to vi možete riješiti jedino tenkovima, to vam možda ministar obrane mora riješiti. I tako sam predvidio budućnost...
 
Urvan Hroboatos:
Te nesuvislosti nikoga ne zanimaju. Zadnji privrženici serbokroatizma kao Wayles Browne, utemeljitelj Haaške jezične BCSpolitike, odustao je od toga. Ostalo linguisti, napose anglo-američki nikada i nisu bili njeki stručnjaci, dok su njemački prešli preko svojih geopolitičkih planova (n.pr. Georg Holzer i Peter Rehder, ter obrađuju zasebno te južnoslavenske jezike).
Kliknite za proširenje...

Hrobi, kako ćemo krstiti Bernharda Groeschela? Glupan? Zabludjelo čelje? :think: Morali bismo ga njekako pljunit, etiketirat, pokopat... De, reci kako!

Urvan Hroboatos:
http://www.alexandria-press.com/arhiva/No_1/novak_u_sjeni_pentagona.htm

- Toliko sam se razljutio da sam...
Kliknite za proširenje...

Bes je odraz (argumentacijske) slabosti. :aha:
 
Poslednja izmena:
Članovi senata u negdašnjoj dubrovačkoj republici bili su katolici, pa ipak crnogorski mitropoliti Sava i Vasilije Petrovići u pismu svom od 1. septembra 1763. mole Dubrovčane za pomoć “da učinite našoj crkvi i narodu černogorskom jednom sumom od asprih, kako Serbli Serbima i svojijema susedima”(Vjesnik kr. zem. arkiva, XVI., strana 225).

Isti mitropolit Sava Petrović piše dubrovačkom senatu 15. juna 1767.: “I drago nam je vladanje vaše, koji se vi jošte od našega srpskoga jezika nahodite, koji zapovijedate” (o. s. str. 226),

a 25. jula 1775. godine piše istom senatu dubrovačkom: “Vaša slavna republika zna, da je sve gospodstvo i slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas, kako jedan cvijet na vas svijet…, može se serbska zemlja s vama ponositi”. (0. s. str. 227.)
 
Poslednja izmena:
Slaven777:
To je bila politika jedno stoljece, ali vise nije danas. Tako da ne razumijem argument kako bi drugačije, jer to ovisi upravo od uslova u kojima se nalazi odnosno nivoa na kojem su vladajuće naučne interpretacije. Danas nismo više toliko, da se izrazim, lingvocentrični (što je i dobro, jer svaki centrizam može da vodi ka podcjenjivanju ostaloga).
Kliknite za proširenje...
Не видим нигде политику у оном мом одговору већ управо обрнуто од тога.Цело то столеће јесте доба национализма и националних преслојавања али такво доба је и данас, није се много променило.
Зато и кажем како другачије тумачити етничку( националну) припадност људи који су живели пре појаве национализма и националних покрета ако не преко језика, културе, обичаја и тд., ако већ пакујемо те људе у оквиру једног националног миљеа.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

S
Да ли је Дерван словенско име?
Odgovora
15
Pregleda
573
Nikita Kulganov
Nikita Kulganov
Neno
U centru Splita pronađen novac srpskog kralja Stefana
Odgovora
19
Pregleda
364
suave
suave
Nina
Priča o Srpskoj svetoj gori
Odgovora
0
Pregleda
124
Nina
Nina

Back
Top