smijehom strah otjeram uvijek kad.....

maksifor

Primećen član
Poruka
874


Kad ste se najvise, al ono pravo, iskreno, iz srca nasmijali?i sa kim?

kako smijeh djeluje na vas....da li ste od onih sa napadima smijeha na sahranama, i u ozbiljnim razgovorima, ili znate da se kontrolisete?
da li se nekad smijete ''radi reda'' iz uljudnosti, postovanja, navike?
sta je najsmijesnije sto ste dozivjeli?


kako svojim smijehom djelujete na druge ljude, u kojim situacijama se smijete i koliko iskreno.................???








:hahaha:- ovo sam kao ja...uvijek kad se smijem krenu mi suze (sto je pravi pakao kada imam maskaru!)....a jos veci problem je sto kad krenem da se smijem nema toga sto ce me zaustavit!:mrgreen:
 
ja ne mogu da se zaustavim u smejanju.nekad se desi da nista nije smesno,ali ja se opet smejem.ljudi misle da sam luda,ali,uvek nadjem nesto smesno u svakoj situaciji.cesto me uhvati smeh i kada treba da sam ozbiljna....jednostavno,kad mi se smeje-ja se smejem.bez obzira sta drugi misle.i jako volim da se smejem,obozavam to....
 


Kad ste se najvise, al ono pravo, iskreno, iz srca nasmijali?i sa kim?

kako smijeh djeluje na vas....da li ste od onih sa napadima smijeha na sahranama, i u ozbiljnim razgovorima, ili znate da se kontrolisete?
da li se nekad smijete ''radi reda'' iz uljudnosti, postovanja, navike?
sta je najsmijesnije sto ste dozivjeli?


kako svojim smijehom djelujete na druge ljude, u kojim situacijama se smijete i koliko iskreno.................???








:hahaha:- ovo sam kao ja...uvijek kad se smijem krenu mi suze (sto je pravi pakao kada imam maskaru!)....a jos veci problem je sto kad krenem da se smijem nema toga sto ce me zaustavit!:mrgreen:

cesto se smejem od srca....mozda samo tako, mislim , necu da se smejem ako nije smesno nista...mada dobijme nekada napade smeha, ali zavisno od situacije umem da se kontrolisem.Radi reda , ili iz uljudnosti se smejem mozda jedino kada je neko stariji u pitanju, pa da ne ispadnem nepristojna...
Kazu mi da sam vrlo duhovita, moja drugarica se i posle 6 godina druzenja smeje na moje odvale, i smejem se u drustvu, kad se zezamo....jedino iskreneo....:mrgreen:
 
Smijehom strah pokrijem uvijek
kad otkrijem da si sretna
daleko od mene na kraju svijeta
gdje svako za sebe tugu tka

Najvise se smejem sa pravim prijateljima i porodicom, pre sa deckom... Brat ume da me oraspolozi kad sam bolesna i kad mi je tesko i na tome cu mu uvek biti zahvalna... ne znam kako mu to uspe, ali drago mi je da to moze i tad se smejemo i lupamo i to je jedan prelep osecaj kad zaboravis na bol i sve i prosto poletis...

Smeh stvarno ume da me podigne sa zemlje, ali pored mene moraju biti i pravi ljudi... Moj porodica je poznata sa mojim smejanjem dok citam knjige, stranica - dve i ja se smejem (ni sama ne znam sta mi je toliko smesno, ali knjige me uglavnom oraspoloze).

Oni koji me slabije poznaju mi cesto upute komentar zasto se nikad ne smejem... e pa da im odgovorim po 50 put nije smejanje uzrok zemljotresima, moze to i malo lakse, smejem se za svoju dusu, a ne da bi me drugi primetili...
 
Smejem se iskreno i volim da se smejem i šalim... ;)

Na sahranama baš i ne praktikujem smejanje, mada postojala je jedna situacija. Naime, mojoj drugarici iz odeljenja umro je otac, i celo naše odeljenje išlo je na sahranu. Jedan dečak nešto se kao premišljao, i mi ga pitamo:"A što ti ne ideš na sahranu njenog oca?", a ovaj odgovori:"Nije me pozv'o..."
 
Smejem se iskreno i volim da se smejem i šalim... ;)

Na sahranama baš i ne praktikujem smejanje, mada postojala je jedna situacija. Naime, mojoj drugarici iz odeljenja umro je otac, i celo naše odeljenje išlo je na sahranu. Jedan dečak nešto se kao premišljao, i mi ga pitamo:"A što ti ne ideš na sahranu njenog oca?", a ovaj odgovori:" Nije me pozv'o..."

:eek::arrow::hahaha: :hahaha: :hahaha: :hahaha: :hahaha::rotf: :rotf: :rotf: joj ne mogu da verujem koji je to lik!!!!:rotf:
 
Najbolje se nasmejah na nekom nastupu... Pevala sam sa jos nekoliko devojaka u opstini i decak koji nas je pratio sa tapandzukom (onaj veliki bubanj) je zavrsio pesmu pre nas i stao, pa smo i mi pocele da gresimo, ja pogledam u coveka koji vodi pevacku grupu, a on umire od smeha... I onda smo i mi poceli da se smejemo... Jedva zavrsismo pesmu... To je istovremeno i najveci blam...:D
 


Kad ste se najvise, al ono pravo, iskreno, iz srca nasmijali?i sa kim?

kako smijeh djeluje na vas....da li ste od onih sa napadima smijeha na sahranama, i u ozbiljnim razgovorima, ili znate da se kontrolisete?
da li se nekad smijete ''radi reda'' iz uljudnosti, postovanja, navike?
sta je najsmijesnije sto ste dozivjeli?


kako svojim smijehom djelujete na druge ljude, u kojim situacijama se smijete i koliko iskreno.................???

prije neko vece sam se ono pravo smijala... iz srca...:lol: gadjamo ja i drugarica neke konje u šumu i kaze mi ona cujes li ovo, a ja pijem sok i napunim usta... kako duva vjetar, u šumi se sve cuje kao da su duhovi... i nas dvije stojimo jedno 2 minuta, cutimo, ne pomjeramo se i ja se odjednom zacenem od smijeha, ispljunem sav sok iz usta i nastavim da se ludacki smijem jedno 10minuta... a da ste tek vidjeli Anu kako se smijala...:hahaha:
smijeh djeluje na mene totalno opustajuci... nikad nisam bila na sahranama, sem na sahrani moje majke, kada mi definitivno nije bilo ni do cega, tako da mi nije ni padalo na pamet da se zasmijem... a u ozbiljnim razgovorima se obavezno zacenem od smijeha... redovno kad pricam sa nastavnicima ja se neprestalno smijem...:hahaha: kao npr. kad me je prije ekskurzije razredni zovnuo u svoj kabinet da mi kaze kako na ekskurziji moramo voditi racuna da ne dodje do nekih problema, kao sto su npr sex.... i ja ga gledam onako blentavim pogledom, gledam sta je s mozgom i zacenem se...:hahaha: a on me zovnuo jer kao ima najvise povjerenja u mene, jer sam jedno strasno dobro i kulturno dijete i zrelija sam od svojih vrsnjaka, sto i jeste tacno...:)
nikad se ne smijem kad mi nesto nije smijesno, to kao iz navike, kao neko postovanje...
ima toliko smijesnih situacija, da sad ne mogu bas nesto izdvojiti...
 
e ovo vam moram ispricati...
jedno 15-tak dana posle smrti moje majke... dosla citava rodbina... to je kao neki obicaj da se prije 40-nice okreci stan.. i ja sam znaci nizasta... sjedim, blenem u jednu tacku, liju mi suze, ocu dusu da ispustim... i oni uzeli pomjeraju stvari da se kreci.... i treba da se pomjeri jedna ogromna komoda, koja je teska da je mora 3, 4 pomjerati... i sad kaze moj mladji brat starijem bratu da mu pomogne da pomjeri komodu... a dolazi moja sestra od tetke, koja je inace 193 visoka a pomalo smotana i radi: sjedite vi, ja cu pomaci komodu... i moja braca, predpostavljaju da ona nece moci da je pomjeri, i puste je... kad ona uze dize komodu...:eek::eek: ja prvo uzeh da blenem i zacudjeno gledam sta se desava... a onfda sam se tako smijala... nisu me mogli smiriti jedno 10 min... a braca gledaju ne mogu da vjeruju i uzese da se smiju sa mnom... a tetke i strine nas gledaju zacudjeno kao sto se smijemo.....:rotf: opet posle toga sam htjela dusu da ispustim od placa zbog majke, ali vjerujte da mi je prijalo ono malo smijeha... lijek za dusu...
 
Ne znam...

Xm, volim da se smejem, ali me nervira nekako...
I nerviraju me ta s*anja tipa
SMEJTE SE LJOODI, DOOZE CETE ZIVETI, BOODITE OPTIMISTE, SAMO SE SMEJTE, HAPPY, HAPPY, JOY, JOOOOOY!!!

-.-
Njah.
Umem da se nasmejem kad je nesto ozb.
Ali smeh uvek mogu da soozdrzim.
Uglavnom mi u ovo vreme nista nije smesno... -.-
Sem kad se odvalimo, pa se cepamo kao krpe.
 
volim da se smejem......a kad neko nesto odvali uvek se smejem duze od ostalih.....i svi prestanu da se smeju a meni jos smesno:mrgreen:
i onda me gledaju k'o budalu a meni i to bude smesno:mrgreen:
smejem se nekad i kad idem sama ulicom......jednostavno se setim neceg smesnog.....ili se bez ikakvog razloga smejem....evo i sad se smejem a ne znam cemu:D
ovaj smajli :rotf: mi odgovara posto se cesto desi da padnem od smeha:lol:
sta cu kad sam vesela......jupiiiii:D
 

Back
Top