Zasto se ne jave ljudi koji stvarno rade u prosveti i kazu sta imaju.
Ja vise nisam u toku.Ranije sam radila u prosveti,a onda sam tuzila jednu skolu.Dobila sam sudski spor, ali naravno niko me vise nece zaposliti.
Ima li uopste prosvetnih radnika na netu, onih pravih, sa decom, kreditima i samo jednim drzavljanstvom.
Evo, bas takav. Plata jedini izvor prihoda, sa decom, kreditima i samo jednim državljanstvom. I još, iz unutrašnjosti. U unutrašnjosti je problem ponekad još veći. Mnoge firme su zatvorene, pa se sada obrazovani kadar iz takvih firmi prebacuje u prosvetu po ne znam kom kriterijumu. To što neko ima završen fakultet nije dovoljno, fakultet treba da je odgovarajući. Medjutim, ako poznajete prave ljude to može biti nevažno.
Konkursi su zaustavljeni privremeno, dok se ne izvrši preraspodela časova na iskazane tehnološke viškove, i to je uredba MPS. Ta uredba nije u skladu sa zakonom, jer Zakon o ... obrazovanju kaže da direktor sprovodi kadrovsku politiku u školi. On doista pre rešavanja po konkursu mora pribaviti mišljenje Školskog odbora o prijavljenim kandidatima, ali to mišljenje ga ne obavezuje. I ta uredba je nešto što se ni direktorima ne svidja. Znam za primer iz moje sredine. U jednoj maloj školi (škola A) pojavio se problem, nastavnik koji je do sada radio se odselio. Predmet o kome je reč nazvaćemo X jer govorim o drugim ljudima bez njihove dozvole, i ne bih da narušim njihovu privatnost, ili ne daj Bože utičem na ishod spora. Dakle, predmet X u drugoj školi (škola B) predaje nastavnik Y koji nema normu. Direktor škole A želi da raspiše konkurs i da posle toga odluči o prijemu, medjutim ova uredba MPS ga sprečava u tome. Sad, verovatno bi i on popustio pod pritiscima da nije druge činjenice. Nastavnik Y je radeći u skoro svim okolnim školama, što na dopuni norme, što na zameni, stekao lošu profesionalnu reputaciju, ne samo direktora škola i kolega, već i učenika i roditelja, nerealizujući program a deleći deci visoke ocene. Direktor A želi da izbegne takvog radnika, i da šansu nekome ko je još nije ni imao. Medjutim, direktor B, video je u tom obaveznom preuzimanju tehnoloških viškova bezbolnu mogućnost da polako nastavnika Y udalji iz svoje škole na neku drugu lokaciju. I insistira na primeni uredbe MPS.
Ko je na šteti? Deca, škola kao institucija, država (jer današnji prvaci će za tridesetak dogina biti lekari, pravnici, inžinjeri, ministri...)? Je li najvažnije nekome sa političkim vezama obezbediti normu ili bi trebalo povesti malo računa i o tome šta je prvobitni razlog osnivanja škola.