Izmenjeno stanje svesti

  • Začetnik teme Uz Božju pomoć
  • Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
U

Uz Božju pomoć

Gost
Interesuje me šta misle posetioci ovog foruma o izmenjenom stanju svesti u kome se nalaze oni koji koriste bilo kakve opijate, od alkohola do teških droga. Da li nakon izvesnog vremena dolazi do trajnih posledica po duhovnost čoveka (ne mislim na fiziološke posledice) i da li osobi koja duže vreme koristi redovno neke "džointe" ili svakodnevno konzumira alkohol i cigarete treba uopšte dati da upravlja bilo čime (osim sopstvenim životom, ako ga još uvek ima)? Može li takva osoba uopšte biti kompetentna da nečim rukovodi? Pri ovome ne mislim na osobe sa duhovnim poremećajima i devijantnim shvatanjima savremenog života...
 
Uz Božju pomoć:
Interesuje me šta misle posetioci ovog foruma o izmenjenom stanju svesti u kome se nalaze oni koji koriste bilo kakve opijate, od alkohola do teških droga.
Nije svaki opijat isti, niti svi koji uživaju koriste sa istom učestalošću, niti su svi isto otporni na posledice. U Kolumbiji, recimo, ima matoraca koji žive po sto godina, a ceo život žvaću lišće koke... stvar je u tome da oni iako su zavisni imaju drogu stalno na raspolaganju (na drvetu u bašti 8) ) te ne moraju da se bave kriminalom da bi došli do droge što odmah neutrališe negativan socijalni momenat. Sve teške droge koje pominješ su temeljno ispitane u smislu posledica, i zna se recimo da kokain iako ne izaziva velike fizičke štete organizmu ipak dovodi do jedne od najjačih psihičkih zavisnosti. Na drugu stranu heroin i ostali derivati opijuma izazivaju jako tešku fizičku zavisnost gde droga postaje deo metabolizma, i imajući to u vidu teško je reći da korisnici istog mogu da ostanu neprimećeni i da normalno obavljaju svoje socijalne funkcije. Usled svega, njima je znatno skraćen životni vek.

Alkohol i cigarete su druga stvar, iako izazivaju zavisnost, ima dovoljno primera ljudi koji normalno funkcionišu ukoliko umereno uživaju u "blagodetima" droge, naravno pod uslovom da su dovoljno srećni da ne obole od raka ili neke druge bolesti vezane za korišćenje navedenih sredstava.
 
Ma da, naravno da je sve drugo bolje od opijata, za to sam uvek, nego drugo nešto mene interesuje. Poznavajući neke osobe koje dugo vremena konzumiraju tzv. "lake droge", primećujem da su se uglavnom svi "zakopali" u nekom vremenu i izgledaju mi kao da hiberniraju. Izgledaju normalno, pričaju normalno, sve je na prvi pogled normalno. Ali onaj ludački plamičak u očima im vidim svaki put kada ugledaju svoju "voljenu" gandžu. Grozno. Mislim, koja je njihova filozofija? Šta bi oni bez tih stvari? Šta je sa njihovom duhovnošću? Folozofija je po definiciji ljubav prema mudrosti, jel' da? Gde je onda tu mudrost? Nekako, kao da sve preko piva i R'n'R-a, koje ja mnogo volim, nije više pod kontrolom, pa su onda neki odlučili da pređu svaku granicu... Filozofija... Ljubav za mudrost. Lepo zvuči. Samo... Nešto malo ljudi hoće da se upusti u pravo filozofiranje. :?
 
Opijanjem covek samo ugusuje svest o svom unutrasnjem problemu, kao sto tableta protiv bolova uklanja simptom bolesti, ali ne i samu bolest. Sasvim je svejedno cime se neko opija. Onaj ko se opija pukim mastanjem ili zloupotrebom muzike nije ni svestan da mu takav sistem nezrelog resavanja svog unutrasnjeg problema samo pripravlja put ka nekom jacem obliku opijanja, koji mogu biti lakse, a zatim teze droge, ili nesto sasvim drugo, na primer, iskustvo meditacije ili religiozno iskustvo. Iza potrebe za opijanjem se krije ljudska sebicnost. Da bi covek resio svoj problem, on treba da dozivi promenu, ne osecanja, vec svojih pobuda (sustine svog karaktera).

Vise o tome pogledaj u indexu tekstova koji je na sledecoj adresi:

http://users.net.yu/~milos/eloi.htm
 
SVAKI OPIJAT POSLIJE DUŽEG REDOVNOG UZIMANJA OSTAVLJA POSLJEDICE PO PSIHU ČOVJEKA KOJE SE MANIFESTUJU KAO DEPRESIJA, PARANOJA, PANIČNI ATACI, POTPUNI GUBITAK KONCENTRACIJE, NESPOSOBNOST ZA NORMALAN ŽIVOT, RAD I KOMUNIKACIJU.OD INDIVIDUE ZAVISI KAD ĆE POČETI DA SE MANIFESTUJU PROBLEMI, ŠTO PRIJE TO JE VEĆA ŠANSA ZA IZLIJEČENJE. PA IZVOLITE, SJETIĆETE ME SE NAKON NEKOG VREMENA :!: :!: :!:
 
Karbamazepin je lek koji se koristi u terapiji epilepticnih napada,doduse nekad se moze koristiti kao alternativna terapija stanja manije...u vezi sa tim vrlo verovatno da se moze javiti i osecaj depresije,ipak napadi panike su nesto drugo i ne treba ih vezivati za samu depresiju.
 
...da li osobi koja duže vreme koristi redovno neke "džointe" ili svakodnevno konzumira alkohol i cigarete treba uopšte dati da upravlja bilo čime (osim sopstvenim životom, ako ga još uvek ima)? Može li takva osoba uopšte biti kompetentna da nečim rukovodi?...
Pa, nego sta mislis da rade sve ove dzukele iz javnog zivota ispusene nam Srbije :!:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top