- Poruka
- 4.953
Dakle;
..... inspirisana temom koja se trenutno vrzma tu negde, reših da otvorim jednu ovakvu, pa da vidimo šta muškarci misle o M-Ž raspravljanju.
Odmah da se ogradim, pa da vam dam jedan primer, da me ne shvatite pogrešno, kako imate običaj. Znam bračni par, još malo i šezdesete..... što će reći, 100 godina su u braku. Takvom. Gde se ne zna ko je gora torokuša i ko je naporniji i ja, ako ne klimam glavom konstantno i ako nisam savršeno raspoložena, tolerantna i mirna, teško da mogu da slušam ponaosob bilo koje od njih, jer su prepuni nekih stavova i mudrosti koje danas bilo kome teško da mogu dopreti do mozga, na stranu što ponavljaju kao papagaji. E sad, zamislite njih dvoje zajedno.....
Kad ona ima momenat, onda on ćuti i oseća se kao gowno (sve rade pred gostima, pa je tim pre neprijatno), i ja se iskreno divim njegovim živcima i, koliko samo ume da bude naporna i da ne prestaje, neverovatno je kako je ne odalami, obzirom da je kao trokrilni ormar.
Ali sutradan on ima momenat, i njoj ostaje samo da prevrće očima. Pa se tako međusobno "uče" već tridesetak godina, a niko ništa nije naučio.
Ja ovde želim da vidimo kako to mogu žena i muškarac raspravljati (a vrlo je bitno uzeti primer dva muškarca, od kojih je jedan očigledno mnogo krupniji i jači a, opet, drugovi su 100 godina i njihove teže rasprave su, kao u dobrom braku, relativno retke).
Većina vas se na spornoj temi izjasnila kako je "ona luda što ga izaziva", fenomen vrlo interesantan u društvu gde žene uporno pokšavaju da dokažu kako su jednake u pravima..... a prihvataju ideju da je suludo raspravljati sa nekim ko je fizički jači. Fejs d fekt, oni to obično jesu.
Pa, pošto se svima vama, bez izuzetka, desilo da padnete u vatru, odravdano ili neopravdano, i da svoje postupke i reči pravdate afektom, a sigurno vam se desilo i da sarvšeno svesno branite pred mnogo bliskom osobom ono do čega vam je stalo, a on(a) uporno tvrdi suprotno, šta se događa onog momenta kada jači kaže - vreme je da ućutiš, ili ću te udariti! Da napomenem još jednom, vaše naporno insistiranje (iako, svakako, naporno) na održanju sopstvenog stava nije napornije i teže od njegovog. Dakle, tu ste relativno ravnopravni.
Dole na temi, iako je situacija opisana na sasvim grugačiji način, naučila sam da bi se većina vas zapravo zblanula nad ženom (uslovno rečeno, fizički slabijom osobom) koja u tom momentu kaže - neću da ućutim! To je, dakle, prkos, i nekulturno ponašanje sa njene strane, to sam naučila.
Zaključak je da žena jednostavno ne sme raspravljati sa muškarcem, jer se dovodi u situaciju da ga iznervira, pa je posle njemu teško jer je morao da ga udari.
A sad, da ne bude "dugi jezik" opet, to beše ono što su popovi izmislili da bi opravdali nasilje nad ženama, uzmite i drugu situaciju u razmatranje - ovaj put jači je slabijeg izveo iz takta i ovaj, sve i da hoće, ne može nikako fizički da mu naudi, pa mu ostaje samo da besni. Šta mališa može u tom trenutku? Da kaže - umukni, udariću te?
Jao ljudi, meni ovde nešto smrdi, a ne znam šta, i to stvarno ne znam šta, zbunjena sam.
Ili ovakvi stavovi treba pod hitno da se menjaju, ili svi mi, i muškarci i žene, treba kolektivno da priznamo da se M-Ž odnosi moraju bazirati na strahu i da je nerealno očekivati od žene da u tom pogledu bude jednaka, tj. da njene reakcije, reči i izražavanje stavova, moraju biti strogo obojeni idejom o tome da je on jači i da je može već nekako..... "ućutkati".
Te, stoga, ona mora razmišljati manipulatorski.
Neke to rešavaju "traženjem batina", što se i može tako nazvati jer, iako možda slabije, opet su spremne da prime udarac za svoje stavove (što je u mojim očima velika hrabrost, mnogo veća nego potući se sa nekim ko ti fizički parira, bez obzira na besmislenost i ludost svog postupka), ali ipak mi se čini da većina vas to osobito osuđuje i naziva kretenskim ponašanjem. (Van teme, svesna sam da je tamo devojka predstavljena kao ova moja strina iz uvodnog pasusa, što možda jeste, možda nije, meni se ipak iz odgoovra tamo nameće ovakav zaključak, bez obzira na to ko je od njih dvoje u pravu, ako takav postoji).
Zato uzmimo da to jeste kretensko ponašanje. Da li nas to upućuje na ideju da se muškarac i žena, (tuđe, delimično odraslo i razumno) dete i odrastao čovek, starci i ljudi u "najboljim godinama", dve osobe od kojih je jedna jednostavno jača, ne mogu i ne smeju raspravljati, jer jači ima silu u svojim rukama a njegovi živci nisu beskrajno debeli, pa ga stoga treba opravdati?
..... inspirisana temom koja se trenutno vrzma tu negde, reših da otvorim jednu ovakvu, pa da vidimo šta muškarci misle o M-Ž raspravljanju.
Odmah da se ogradim, pa da vam dam jedan primer, da me ne shvatite pogrešno, kako imate običaj. Znam bračni par, još malo i šezdesete..... što će reći, 100 godina su u braku. Takvom. Gde se ne zna ko je gora torokuša i ko je naporniji i ja, ako ne klimam glavom konstantno i ako nisam savršeno raspoložena, tolerantna i mirna, teško da mogu da slušam ponaosob bilo koje od njih, jer su prepuni nekih stavova i mudrosti koje danas bilo kome teško da mogu dopreti do mozga, na stranu što ponavljaju kao papagaji. E sad, zamislite njih dvoje zajedno.....
Kad ona ima momenat, onda on ćuti i oseća se kao gowno (sve rade pred gostima, pa je tim pre neprijatno), i ja se iskreno divim njegovim živcima i, koliko samo ume da bude naporna i da ne prestaje, neverovatno je kako je ne odalami, obzirom da je kao trokrilni ormar.
Ali sutradan on ima momenat, i njoj ostaje samo da prevrće očima. Pa se tako međusobno "uče" već tridesetak godina, a niko ništa nije naučio.
Ja ovde želim da vidimo kako to mogu žena i muškarac raspravljati (a vrlo je bitno uzeti primer dva muškarca, od kojih je jedan očigledno mnogo krupniji i jači a, opet, drugovi su 100 godina i njihove teže rasprave su, kao u dobrom braku, relativno retke).
Većina vas se na spornoj temi izjasnila kako je "ona luda što ga izaziva", fenomen vrlo interesantan u društvu gde žene uporno pokšavaju da dokažu kako su jednake u pravima..... a prihvataju ideju da je suludo raspravljati sa nekim ko je fizički jači. Fejs d fekt, oni to obično jesu.
Pa, pošto se svima vama, bez izuzetka, desilo da padnete u vatru, odravdano ili neopravdano, i da svoje postupke i reči pravdate afektom, a sigurno vam se desilo i da sarvšeno svesno branite pred mnogo bliskom osobom ono do čega vam je stalo, a on(a) uporno tvrdi suprotno, šta se događa onog momenta kada jači kaže - vreme je da ućutiš, ili ću te udariti! Da napomenem još jednom, vaše naporno insistiranje (iako, svakako, naporno) na održanju sopstvenog stava nije napornije i teže od njegovog. Dakle, tu ste relativno ravnopravni.
Dole na temi, iako je situacija opisana na sasvim grugačiji način, naučila sam da bi se većina vas zapravo zblanula nad ženom (uslovno rečeno, fizički slabijom osobom) koja u tom momentu kaže - neću da ućutim! To je, dakle, prkos, i nekulturno ponašanje sa njene strane, to sam naučila.
Zaključak je da žena jednostavno ne sme raspravljati sa muškarcem, jer se dovodi u situaciju da ga iznervira, pa je posle njemu teško jer je morao da ga udari.
A sad, da ne bude "dugi jezik" opet, to beše ono što su popovi izmislili da bi opravdali nasilje nad ženama, uzmite i drugu situaciju u razmatranje - ovaj put jači je slabijeg izveo iz takta i ovaj, sve i da hoće, ne može nikako fizički da mu naudi, pa mu ostaje samo da besni. Šta mališa može u tom trenutku? Da kaže - umukni, udariću te?
Jao ljudi, meni ovde nešto smrdi, a ne znam šta, i to stvarno ne znam šta, zbunjena sam.
Ili ovakvi stavovi treba pod hitno da se menjaju, ili svi mi, i muškarci i žene, treba kolektivno da priznamo da se M-Ž odnosi moraju bazirati na strahu i da je nerealno očekivati od žene da u tom pogledu bude jednaka, tj. da njene reakcije, reči i izražavanje stavova, moraju biti strogo obojeni idejom o tome da je on jači i da je može već nekako..... "ućutkati".
Te, stoga, ona mora razmišljati manipulatorski.
Neke to rešavaju "traženjem batina", što se i može tako nazvati jer, iako možda slabije, opet su spremne da prime udarac za svoje stavove (što je u mojim očima velika hrabrost, mnogo veća nego potući se sa nekim ko ti fizički parira, bez obzira na besmislenost i ludost svog postupka), ali ipak mi se čini da većina vas to osobito osuđuje i naziva kretenskim ponašanjem. (Van teme, svesna sam da je tamo devojka predstavljena kao ova moja strina iz uvodnog pasusa, što možda jeste, možda nije, meni se ipak iz odgoovra tamo nameće ovakav zaključak, bez obzira na to ko je od njih dvoje u pravu, ako takav postoji).
Zato uzmimo da to jeste kretensko ponašanje. Da li nas to upućuje na ideju da se muškarac i žena, (tuđe, delimično odraslo i razumno) dete i odrastao čovek, starci i ljudi u "najboljim godinama", dve osobe od kojih je jedna jednostavno jača, ne mogu i ne smeju raspravljati, jer jači ima silu u svojim rukama a njegovi živci nisu beskrajno debeli, pa ga stoga treba opravdati?