u cemu je smisao nase egzistencije

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

a bre Milun

Buduća legenda
Poruka
32.574
odakle dolazi "podela na dobro i zlo",zasto nase poslednje aktivnosti u zivotu moraju biti pozitivne, zasto treba da nas pamte po dobru.Zasto je neko iako ruzan ipak fotogenican, zasto neko zraci pozitivnom energijom dok kod nekih osetite hladnocu u njegovoj blizini.................sve je ovo vezano za pojam zivotne energije koja ne nestaje nasim nestankom iz "realnog sveta".Da li je transfer te energije smisao nase egzistencije?
 
odakle dolazi "podela na dobro i zlo",zasto nase poslednje aktivnosti u zivotu moraju biti pozitivne, zasto treba da nas pamte po dobru.Zasto je neko iako ruzan ipak fotogenican, zasto neko zraci pozitivnom energijom dok kod nekih osetite hladnocu u njegovoj blizini.................sve je ovo vezano za pojam zivotne energije koja ne nestaje nasim nestankom iz "realnog sveta".Da li je transfer te energije smisao nase egzistencije?

O bre Milutine ti si mora da si doživeo neku nad-naravnu transformaciju. Hoće to od politike :confused:
A pitanja su ti laka, na njih ljudi odgovaraju od kada su postali svesni sebe...
 
u cemu je smisao nase egzistencije

U spoznaji toga da smo savrseni.

Da je vreme iluzija, i da je sve samo kruzenje materije i energije, u sarenim i svakojakim formama,
koje u odrazu kreira nas.

Postati svestan potpunosti, za pocetak je vazno razvijati pozitivne osobine, vrline i slicno.

Da, jeste i u oslobadjanju od straha, jer strah potice od nesigurnosti, strah da necemo opstati.
A ne mora se ni opstajati, zato sto smo neunistivi, duse su nam vecne, nema smrti.
Unistenje moze biti samo materijalno.
 
objasni mi malo to spoznaja cula.

Kada spavaš i sanjaš sve je nestvarno. Ne snalaziš se u duhovnim sferama, zato što si pao iz duha u materiju, i moraš se vraćati (rađati) iznova i iznova, da bi realizovao želje u materijalnim sferama. Zato što u duhovnim ne možeš funkcionisati ni kao odojče. A u materijalne svetove si pao zbog želje da upoznaš svet čula, dakle to ti je smisao egzistencije.
 
WEISHAUPT:
Kada spavaš i sanjaš sve je nestvarno. Ne snalaziš se u duhovnim sferama, zato što si pao iz duha u materiju,
i moraš se vraćati (rađati) iznova i iznova, da bi realizovao želje u materijalnim sferama.
Zato što u duhovnim ne možeš funkcionisati ni kao odojče.
A u materijalne svetove si pao zbog želje da upoznaš svet čula, dakle to ti je smisao egzistencije.

Da, ovo je dosta tacno. Upali smo u ovu materijalnu existenciju zbog neobuzdanih zelja,
dakle smisao je da spoznamo zelje i objekte zelje. Da ih spoznamo i prodjemo kroz njih.. postati ih svesni.

O sudbini i cilju ovako, imamo moc izbora, i ovo sto jeste- to smo izabrali. Cilje je spoznaja, svega,
a kao sto je malo gore navedeno, spoznaja cula. Al moze se to na vise nacina izjaviti.

Za cilj bi se moglo reci da ne postoji, posto je sve vec tu. Ali ko je toga svestan?

Babske price su interesantne, ali ove forumske mnogo bolje. :)
 
...iako se cini paradoksalno - "budniji" smo dok spavamo nego kad ne spavamo....kad ne spavamo moramo da se brinemo o nabavci hrane, sklonista.... svega onog sto je neophodno za zivot koji uglavnom cine borba ili bekstvo ili kompromis to dvoje....dok spava covek ne ulaze nikakav napor radi opstanka, okrenut je sebi i sposoban da formulise poruke samom sebi... u snovima rezira i glumi predstave kojima iskazuje svoje zelje, strahove, opazanja sebe i drugih a sve to odbacujuci glasove razuma i zablude koje su mu nametnute u budnom stanju... e sad ima ljudi koji misle da do nekih odgovora mogu stici menjajuci ili prosirujuci svest uz pomoc razlicitih opojnih droga ali to je samo bekstvo od suzene svesti
 
Andreavk, odlicno. Slazem se.. u snovima sam iskusio neke trenutke slobode i velike sigurnosti,
momente gde nema nimalo straha ili prepreke u vezi opstanka.. a u realnosti jos nikad to nisam iskusio,
al bice, kadtad. Snovi su isto toliko realni kao i sve ostalo, cak i vise jer su odraz nasih misli i emocija.

Razmisljah onda po nekliko puta, i postavljao sebe, tj simulirao umom, sta da sam svinja.
Pa ispada, tako i osecam tu bezbriznost, i uzivanciju, kako svinja zivahno, iako zatvorena i smrdljiva., :)
al veselo zivi svoj zivot, ne razmislja za sutrasnji dan, niti se sekira, nezna da ce joj nemilosrdni
uzeti zivota, i to je dobro za nju, jer ne pati zbog toga.. Bezbriznost je njena kruna, zaista ako
se neko zamisli, i postavi na njeno mesto, oseca se spokojstvo, sigurnost, suncanje na blatu..
onako zamazana, uziva u svom momentu.

E moze i covek tako, da se prestane brinuti za opstanak, jer je opstanak jeftin, al zaista jeftin.
Ne treba mu nista luxuzno, niti skupo da bi uzviseno uzivao, zivot je gol, goli do dna, i takav je
i prirodan, nikakve posesije nisu potrebne za potpuno spokojstvo..

Malo sam zaneo, al mozda cete delimicno shvatiti, i osetiti sigurnost dok ovo procitate. :)
 
odakle dolazi "podela na dobro i zlo",zasto nase poslednje aktivnosti u zivotu moraju biti pozitivne, zasto treba da nas pamte po dobru.Zasto je neko iako ruzan ipak fotogenican, zasto neko zraci pozitivnom energijom dok kod nekih osetite hladnocu u njegovoj blizini.................sve je ovo vezano za pojam zivotne energije koja ne nestaje nasim nestankom iz "realnog sveta".Da li je transfer te energije smisao nase egzistencije?

Tesko pitanje. Ako je vreme bas linearno onda ga i gotovo ne moze imati...:?:
 
Smisao je Ljubav i davanje Ljubavi. Jednostavnije shvatiti kod zena, jer je materijalizacija Ljubavi - dete, jedini istinski smisao u zivotu zene. Muskarci su pred vecim iskusenjima. Ako je dobra energija Ljubav smisao, onda ukljucuje i borbu za Njen opstanak, sto nije samo zastita od destruktivnosti, vec pre svega odricanje i zrtvovanje za Ljubav. Nju imaju oni koji su, odrastajuci, bili voljeni i natapani Ljubavlju i samo oni, sigurni u sebe i pretopljeni energijom takvom, mogu i imaju sta da preliju drugima. Ostali vape da deo Ljubavi bude i njima udeljena i bore se protiv svojih blokada i inhibicija. Ljubav je jedini smisao, Bog je Ljubav. Bez Njega od kog smo, nema ni povratka Njemu ciji smo ni zatvaranja tog energetskog kruga.
Energija je neunistiva, ona sesamo transformise, te je fizicki dokazana neunistivost duse
 
Да љубав. Али љубав не само према ближњима, јер се то подразумева. Мислим да смо позвани да волимо свакога човека, па чак и кад нам чини неправду.

Мислим да је смисао нашег постојања и живљења овде на земљи љубав, али у заједници са другим људима.

На какву заједницу мислим. То је заједница у којој несебично дајем себе другима и носим терет људи у тој заједници. То је заједница у којој нема фолирања.

Молим да ми неко одговори да ли је нашао такву заједницу у којој је љубав на првом месту.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top