Recimo da su boje

Taisa

Domaćin
Poruka
3.239
kojim sam je slikao bile nestalne..........." (P.Z.)


Kako se osećate kada pišući zakletvu o večnoj ljubavi na pesku, naiđe talas ili kiša ili je pregazi neko slučajno. Zašto se ljubav, kao takva, duboka i snažna, ispisuje najčešće i olako nestalnim mastilom,.....?
Zar nam makar to nije sveto?
Kakav je to smešni cilj kojim želimo da ponizimo ljubav, uzvišenu i neponizivu.
 
kojim sam je slikao bile nestalne..........." (P.Z.)


Kako se osećate kada pišući zakletvu o večnoj ljubavi na pesku, naiđe talas ili kiša ili je pregazi neko slučajno. Zašto se ljubav, kao takva, duboka i snažna, ispisuje najčešće i olako nestalnim mastilom,.....?
Zar nam makar to nije sveto?
Kakav je to smešni cilj kojim želimo da ponizimo ljubav, uzvišenu i neponizivu.

Ne ponizavamo mi ljubav vec coveka koji nam je uvalio umesto ljubavi kosku.
 
kojim sam je slikao bile nestalne..........." (P.Z.)


Kako se osećate kada pišući zakletvu o večnoj ljubavi na pesku, naiđe talas ili kiša ili je pregazi neko slučajno. Zašto se ljubav, kao takva, duboka i snažna, ispisuje najčešće i olako nestalnim mastilom,.....?
Zar nam makar to nije sveto?
Kakav je to smešni cilj kojim želimo da ponizimo ljubav, uzvišenu i neponizivu.
Ljubav nije ni uzvišena ni neponiziva, ona je obična hemijska reakcija koju izaziva preterano lučenje hormona.

A cilj je jednostavan - evolucija i opstanak.

Naš mozak računa i sabira i dok smo u ljubav sa nekom osobom ona nam izgleda kao savršen rasadnik dnk... dok ulicom ne prođe osoba za koju naš mozak utvrdi da ima bolji dnk... i tako u krug...

Mi smo samo obične životinje, sisari, kojima upravljaju primitivni nagoni. Nema ničeg uzvišenog u tome.

Kao drogiranje npr, sve je sper, tripovi, halucinacije i to... ali nema ničeg uzvišenog u tome...

Ne kažem da je ljubav loša, naprotiv... ali nije ni svaka dobra...

Ne treba idealizovati.
 
Ljubav nije ni uzvišena ni neponiziva, ona je obična hemijska reakcija koju izaziva preterano lučenje hormona.

A cilj je jednostavan - evolucija i opstanak.

Naš mozak računa i sabira i dok smo u ljubav sa nekom osobom ona nam izgleda kao savršen rasadnik dnk... dok ulicom ne prođe osoba za koju naš mozak utvrdi da ima bolji dnk... i tako u krug...

Mi smo samo obične životinje, sisari, kojima upravljaju primitivni nagoni. Nema ničeg uzvišenog u tome.

Kao drogiranje npr, sve je sper, tripovi, halucinacije i to... ali nema ničeg uzvišenog u tome...

Ne kažem da je ljubav loša, naprotiv... ali nije ni svaka dobra...

Ne treba idealizovati.

Opstanak je nemoguć bez ljubavi, a mi samo pokušavamo da je ponizimo, misleći da su nam razlozi u stvari sveti, najobičniji smešni razlozi, koji se idealizuju. Ljubav nije poniziva, već uzvišena.
 
Cilj ljubavi ne može biti opstanak, evolucija. Opstanak da, ali nas, pošto je čovek bez ljubavi duboko nesrećan i nezadovoljan, a to dovodi do raznih nesreća. Kako drugačije obajsniti one koji se vole a nemaju dece? I ne mogu da imaju dece. Znaju to, a opet ostaju zajedno.
Ljubav jeste uzvišena. Mislim na pravu ljubav, a ne onu koja samo deluje tako.
 
Ja verujem da ljubav postoji. Treba samo da je nađem.
Ja ne verujem da ljubav postoji, ona postoji, nema šta da se veruje ili ne. Lično je osećam, ali vreme i km me ograničavaju da budem sa predmetom moje ljubavi, te zbog toga ludim na Krstarici već nedelju dana.

Samo dajem racionalno objašnjenje na ljubav i kažem da nije ništa uzvišeno.
 
Čak mogu da kažem da ljubav postoji samo zato jer da nje nema sve životinjske vrste bi nestale uključujući čovečanstvo, koje smatram životinjskom vrstom...

Nije tako. To važi za one životinjske vrste koje ne osećaju ništa sem seksualnog nagona i tog nagona za opstajanjem. Ali tu nema ljubavi. Čovek, barem neki od ljudi, kao i neke životinjske vrste žele ljubav, ne samo radi potomstva, već zbog osećaja koje ljubav daje. A taj osećaj, sam po sebi, ne produžava ništa do našu šansu da ne umremo od nekih bolesti.
 
Ja ne verujem da ljubav postoji, ona postoji, nema šta da se veruje ili ne. Lično je osećam, ali vreme i km me ograničavaju da budem sa predmetom moje ljubavi, te zbog toga ludim na Krstarici već nedelju dana.

Samo dajem racionalno objašnjenje na ljubav i kažem da nije ništa uzvišeno.

Čim ti zoveš svoju ljubav predmetom, jasno mi je otkuda ovako negativni stavovi. Muškarca koga volim nikada ne bih mogla da nazovem predmetom. Ali možda ti ne govoriš o ženi/muškarcu.
 
Ljubav je osecaj:
-da nekome pripadas
-da ti zivot ima emotivni smisao
-da si "luda" i znas zasto...:)

Pod uslovom da ljubavni dvorac nije od peska i građen za samo jedno toplo leto, ili samo delić jednog leta, kada postoji taj smešni cilj, odvući nekoga recimo u krevet, crtajući ga najlepšim linijama i bojeći najlepšim bojama, koje odmah izblede.
Manipulisati tako je ponižavanje neponizivog, a jedan od oblika ljubavi jeste, "kada si -luda- i znaš zašto..."
 
Nije tako. To važi za one životinjske vrste koje ne osećaju ništa sem seksualnog nagona i tog nagona za opstajanjem. Ali tu nema ljubavi. Čovek, barem neki od ljudi, kao i neke životinjske vrste žele ljubav, ne samo radi potomstva, već zbog osećaja koje ljubav daje. A taj osećaj, sam po sebi, ne produžava ništa do našu šansu da ne umremo od nekih bolesti.

E ti bas puno filozofiras, tebe kad neki decko pocne torbat taj ce se svega naslusat tokom tog seksa.
 

Back
Top