Pitao sam te da opises konkretno kako pecas a ne o ribolovu smudja da pises,mada ni to nije lose jer vidim da imas neke predrasude...
On je retko tako daleko od obale,bar na rekama dok je na jezerima tamo gde i krs ili neko uzvisenje na dnu u ostatku jezera,recimo ja sam na silikonce imao udarce i po 2-3 metra od obale,nikad u jakoj struji,na jezeru ih je moj komsija klepao u granju nedaleko od obale,znaci trazi ih tamo gde su bilo kakve prepreke a ne samo panjevi!
Sto se samog sistema tice ti pises da si probao na celog kedera i na parce,a da koristis samo sitnog kedera,to cesto moze biti greska jer on jede onog cega ima najvise,sad je skoro prolece pa ce biti sitnog kedera u izobilju,ali ga je jesenas moj komsa klepio jednog dobrog na klena od 15-ak cm,imao je sigurno 100gr!
Udica je bila sakrivena u telu tako sto je provucena kroz usta i skrge,proboden ispod ledja i skoro probijen sa druge strane ali da ne strci udica ni malo jer bi onda lako kacio,olovo treba da bude minimalno jer ribica treba da se ponasa kao da je ranjena,ne da pada ko sekira na dno,a moze da se ucini plutajucom tako sto uzmes parce stiropora od 1cm,iscepkas listice duzine nekoliko cm i uguras par u usta kedera,tako dobijes neki suspending keder ili blago isplivavajuci,onda samo vuci po granju sa zastajkivanjem,vodi keder na sec,da izgleda bas kao ranjena ribica i kad osetis da je zastala NEMOJ da bijes kontru,sacekaj malo da vidis da li je zakacila u granu ili ce poceti smudj da je zvace i osetices da je riba pa tek onda posle nekoliko sekundi udari kontru,i tvoj je!
Hvala ti na savetima. Malo sam zarđao. Pecao sam pre tridesetak godina i zadržavao se na Dunavu i kanalima po celo leto. Bio mi je dovoljan i jedan štap, skromna oprema, a danas možeš da zabaciš više perfektnih štapova i da od ulova ne bude ništa. Kao u bunar. Ubili su i potrovali rubu. Početkom sedamdesetih, imao sam tek osam devet godina i pecao sa bambusom bez vrha. Udice nismo imali. To je bila prava retkost. Vežeš savijenu špenadlu, a sa nje se otkači svaka druga riba. Plovak nam je bio običan pampur posečen na pola i proboden ptičijim perom. Struna debela, za slona... Ali sam ipak i tad donosio po kilo dva kući. Ribu sam nizao na cvet zove. Kakva čuvarka i bakrači. To je bio pojam. Oprema je tek počela da stiže pred kraj sedamdesetih. Kvikove mašine, Šekspir i teleskopi. Ali je sa tim počelo i veliko zagađenje, pa mreže, bubnjevi, dinamit, struja, otrovi. Da te bog sačuva. Sad provedem dan da nijednom ne udari.