Kad je Dugi dobio sina Ljuba mu je dao ime Srboljub i krstio ga u ruskoj pravoslavnoj crkvi u Darmštatu, 1983.
- Da me nije bilo sramota tražio bih da se pojanje skrati. Ruke me, brate, zaboleše od kumčeta - rekao je Ljuba Dugom posle krštenja koje je potrajalo čitav sat.
Ljuba Zemunac bio je iskreno vezan za Srboljuba, pričao je Dugi.
Učio ga je srpskim pesmama koje tada nisu smele da se pevaju u Srbiji. Pitao bi Srboljuba "Može li, kume?" a on bi, još tepajući, odgovarao: "Može". To bi obično bila pesma "Kralju Pero..."
- Ljuba je nešto najhrabrije, najpoštenije, najopasnije i sve naj... Mogao je da plače s tobom i da bude ti. Ljuba je održavao ravnotežu u Evropi, posebno u Nemačkoj. Pogledaj kako sad tamo žive Srbi otkako je Ljuba mrtav. Pojedoše ih Šiptari... Bio je veliki Srbin, "do jaja", ali nikad šovinista. Za njegovu smrt saznao sam na robiji i to mi je najteži trenutak u životu - poverio se Lainović Gordani Jovanović u ispovesti za "Dugu", 1992. godine.