evo komentar nekog ko je ekspert sa jednog drugog foruma:
Dembelan - 7. juli 2007. u 12.52
Srbija je sacuvala svoje bogatstvo i nije ga „prodala” po bagateli svetskim mafijasima.
Za sada, najveca pljacka u Srbiji je bila prodaja Sartida. U njega je ulozeno oko 5 mld evra, a prodat je za 20 miliona evra. Nadajmo se da je to poslednja velika pljacka u Srbiji. Glavni zasluzni su bili Djindic i Vlahovic. O mrtvima sve najlepse, ali zato Vlahovica treba obesiti za primer drugima.
Dembelan - 7. juli 2007. u 20.17
O Sartidu, najblaze receno, nemas pojma.
U pitanju je najveca pljacka koja se desila u Srbiji. Istog trenutka kada je doneta odluka da se Sartid proda US Steel-u za 23 mil dolara, Rusi su protestvovali i rekli da su oni spremni da plate 300 mil dolara. Da napomenem da je Sartid u to vreme bio uknjizen na ceni od 580 mil dolara (a znamo da je ta uknjizena vrednost uvek puno potcenjena).
Druga stvar u vezi Sartida - sklopljen je ugovor kojim se EPS obavezuje da isporucuje struju Satidu po ceni od samo 2 evrocenta po KW !!! Primera radi, cena struje u Srbiji je 4 evrocenta, u zemljama oko nas oko 8 evrocenti, u Madjarskoj 11 evrocenti, a u Nemackoj 16 evrocenti. US Steel radi već 5-6 godina u Srbiji, dobija najjeftiniju struju u svetu, pravi ogroman profit ali ga ne prikazuje već stalno radi sa nula profitom i ne placa nikakav porez. Sa stanovista Srbije, da struju koju dajemo njima prodajemo na svetskom trzistu – dobijali bi oko 20 miliona evra godisne...barem pet puta vise nego po svim osnovama od Sartida (uklucujuci i plate radnicima i sve ostalo). Prodaja Sartida US Steel-u je kriminal, samo što se niko ne usudjuje sada da pokrece to pitanje jer je jasno da bi to pokvarilo odnose sa USA.
Da prenesem i jedan prilično dobro napisam tekst na sajtu NSPM
http://www.nspm.org.yu/Prikazi/2007_ant_elita1.htm
„Pedantno iznošenje same hronologije odvijanja ove veoma sporne privatizacije razotkriva u isto vreme pristrasnost ne samo nekih veoma važnih funkcionera tadašnje vlade , već i dela medija (poput novina Danas ili pojedinih članaka u nedeljniku Vreme ). Činjenica da je afera ipak naknadno razotkrivena, a neki od njenih aktera iz državne uprave makar simbolično sankcionisani, ne umanjuje u biti spoznaju da je sama privatizacija de jure ostala neupitna , pri čemu je sama država Srbija ostala materijalno teško oštećena, budući da je železara (sada u rukama U . S. Steel ) bila i ostala najveći srpski izvoznik. O kakvoj se pljački države Srbije radi pokazuje i podaci da je američka firma platila za Sartid svega 23 miliona dolara, a da je u svojoj zemlji, shodno obavezi da se navede realna vrednost objekta «uknjižen kao vrednost od 580 miliona dolara» (str. 54).
«I doista, treba znati šta je sve U . S. Steel , za svoja 23 miliona dolara, dobio. Dobio je, najpre, kompletnu Novu Železaru, sa svih njenih šest čeličana i valjaonica, koje se prostiru na 300 hektara zemlje ! Dobio je Staru železaru, na samoj obali Dunava, s tri livnice. Dobio je fabriku Spin, u kojoj se prave štednjaci «smederevci» (ali i čamci, manji brodovi, ograde, nameštaj i slično). Dobio je Fabriku belih limova u Šapcu, za čiju je izgradnju utrošeno oko 150 miliona dolara. Dobio je Fabriku kreča u Kučevu (a kreč je sastavni deo tehnološkog postupka u metalurgiji). Dobio je luku u Smederevu, za koju se kaže da je «jedna od najznačajnijih u regionu». Dobio je slobodnu carinsku zonu u Smederevu koja se prostire na površini od 21 hektara. Dobio je, dakle, kako je glasio naslov u Glasu javnosti (8 april 2003), «Pola grada za male pare». Samo Železara Smederevo imala je, po bilansu koji je 30. jula 2002. potpisao stečajni upravnik, kapitalnu vrednost od 303,5 miliona dolara ( Inter-Nacional , 23. februar 2004).
«A sve je to, oslobođeno dugova, prodato za bedna 23 miliona dolara. Upravo za toliko je Crvena zvezda 2001. godine prodala jednog jedinog igrača – izvesnog Gorana Drulića ( NIN , 10. jun 2004, str. 30). Ceo metalurški koncer, u koji je uloženo milijardu dolara, i pride još pola grada Smedereva za jednog jedinog igrača. Alal, vera, trgovci ! » (citat str. 54).”
I dva briljantna teksta Slobodana Antonica:
http://www.nspm.org.yu/ekonomskapolitika/2006_ant_sartid11.htm
http://www.nspm.org.yu/ekonomskapolitika/ 2006_ant_sartid22.htm
Procitajte, necete se pokajati. To je bila afera nad aferama, kradja nad kradjama.