Jos jedan junak je pao

Bustura

Aktivan član
Poruka
1.205
Kao ranjeni lav.U sebi urlice od bola.Pece ga istina.Boliga spoznaja.On zna da je voli.Voli je do groba.Kada je pogleda.Oseti zudnju.Kada pomisli na nju.Oseti bol sto nije kraj njega.Sedi sam satima gleda u jednu tacku.A ta tacka je .Pocetak kraj sreca tuga.Ta tacka je sve.I da nisam ja taj covek.Niko istinu nebi ni naslutio.
Eh Boze.Veliki si kada si mene ovako glupog uveo u carstvo svoje.I sav zbunjen i ponosan dozvolio da pogresim.A nisam zeleo.Voleo sam je od prvog dana.Voleo sam je ne kao sto brat voli brata,ne kao sto sin voli majku.Voleo sam je duboko.Samo koliko zaljubljen covek voli svoju zenu.
I sta. Sve si mi dao.Samo nisi znao.Koliki je ponos u meni Balkanca.Kolika je gordost ko da su mi preci kraljevi bili.
Eh Boze zar taj ponos koji pravi barijeru koji brani grlu da,da pusti da srce govori.A ono govori,ono gori.Ono zeli reci Volim te.
Ja je volim volim svoju zenu.
A ona.Ona je daleka hladna.
Nema vise snage da se bori.Dobije zestinu ubrzanje pa se ugasim.
A to nezelim.
Kada bih stalno mogao biti slobodan.nesputan.Kada bih uvek rekao ono sto zelim.
Ali nemogu.Nemam ja snagu.
I zato kao Bustura zakljucam se u tajnu odaju svoju.Navucem lazni plast na moje lice.I svojom gluposcu povredjujem dragu svoju.
Eh Boze da si znao.Da si znao da me ova sudbina nebi toliko bolela.Kada bi znao da me ova ljubomora izjeda
I razara.Ti nju nebi pustio u srce moje.
Nezelim je menjati.Volim je takvu kao sto jeste.
Sebe hocu promeniti.jer zelim biti ideal njanih snova.
Ali ponosnu rec Volim te draga moja.Jos iz usta cula i cuti ih nece.
 
Bustura:
Kao ranjeni lav.U sebi urlice od bola.Pece ga istina.Boliga spoznaja.On zna da je voli.Voli je do groba.Kada je pogleda.Oseti zudnju.Kada pomisli na nju.Oseti bol sto nije kraj njega.Sedi sam satima gleda u jednu tacku.A ta tacka je .Pocetak kraj sreca tuga.Ta tacka je sve.I da nisam ja taj covek.Niko istinu nebi ni naslutio.
Eh Boze.Veliki si kada si mene ovako glupog uveo u carstvo svoje.I sav zbunjen i ponosan dozvolio da pogresim.A nisam zeleo.Voleo sam je od prvog dana.Voleo sam je ne kao sto brat voli brata,ne kao sto sin voli majku.Voleo sam je duboko.Samo koliko zaljubljen covek voli svoju zenu.
I sta. Sve si mi dao.Samo nisi znao.Koliki je ponos u meni Balkanca.Kolika je gordost ko da su mi preci kraljevi bili.
Eh Boze zar taj ponos koji pravi barijeru koji brani grlu da,da pusti da srce govori.A ono govori,ono gori.Ono zeli reci Volim te.
Ja je volim volim svoju zenu.
A ona.Ona je daleka hladna.
Nema vise snage da se bori.Dobije zestinu ubrzanje pa se ugasim.
A to nezelim.
Kada bih stalno mogao biti slobodan.nesputan.Kada bih uvek rekao ono sto zelim.
Ali nemogu.Nemam ja snagu.
I zato kao Bustura zakljucam se u tajnu odaju svoju.Navucem lazni plast na moje lice.I svojom gluposcu povredjujem dragu svoju.
Eh Boze da si znao.Da si znao da me ova sudbina nebi toliko bolela.Kada bi znao da me ova ljubomora izjeda
I razara.Ti nju nebi pustio u srce moje.
Nezelim je menjati.Volim je takvu kao sto jeste.
Sebe hocu promeniti.jer zelim biti ideal njanih snova.
Ali ponosnu rec Volim te draga moja.Jos iz usta cula i cuti ih nece.
Bustura, druže! Vrati se lepo na automobile. Tu je sve pod tvojom kontrolom i ništa ne boli. Što reče Radovan III: "Džordž, pusti kurvu..."
 

Back
Top