Meditacija

Nesporazum. Pitanje je bilo o tome da neko postane monah. Očigledno da mora da bude muškarac. Kao što neko mora da bude žena da bi postao monahinja. Ne?

A Kojica vidim odmah reaguje kao zapeta puška :heart:
Па шта ћу...:roll:

Не волим неправду...:(

Да сам ћутала, неспоразум би остао. Овако га нема више... ;-)
 
Па.. то ће бити... поприличан неред...:lol:

Али женски неред...:mrgreen:

Тако да.. они не могу да буду чланови секте..
али могу да буду од користи...
;-)

...............................................
lol:
"Само се плашим да ћеш ми искварити женски свет..."

Pa eto biću od neke koristi.
 
Je li svih 227 monaških pravila zaista neophodno?

Verovatno nije. Pošto su sačinjena još pre 2500 godina, u nekima se pominju predmeti koji danas čak ni ne postoje. Ono što pokušavamo je da sledimo smisao svakog pravila -- na šta je njima Buda ukazivao? Na primer, pravilo vezano za novac je izvorno 'zabrana da se rukuje zlatom i srebrom'. I tako, cinici bi rekli, 'papirni novac je dopušten, a tek kreditne kartice!' Smisao ovog pravila tiče se odustajanja od moći koju daje novac, jer ona stavlja na kušnju želje i moj osećaj nezavisnosti. Kad god je u pitanju neki sistem pravila, različiti ljudi imaju različite stavove i mišljenja, ali mi imamo tih 227 pravila i umesto da gubim vreme debatujući oko njih jednostavno se uklapam u sistem koji postoji; neka od tih pravila su možda pomalo neobična, ali sasvim dobro funkcionišu. Korisno je takođe gledati na ta pravila kao na deo ličnog sistema vežbanja, zasnovanog na obuzdavanju i odbacivanju, pre nego kao na puki pravni sistem koji monaha treba da dovede u red. Većina pravila nisu moralne presude, već pre sugestije kako da zajedno živimo u skladu. Postoje i 'rupe u zakonu' kroz koje je moguće izmigoljiti se, ali onda se pitam zašto uopšte prihvatam monašku obuku ako želim da je eskiviram? Postoje četiri pravila čije kršenje povlači za sobom razmonašenje; kod drugih trinaest pravila za kršenje sledi kazna, a ostalo su relativno mali prekršaji.

.x.
 
Zašto se u budističkim manastirima toliko recituje?

Recitovanje sa pevanjem vodi poreklo iz vremena Bude, kada upotreba papira nije bila raširena i čitavo učenje monasi i monahinje su pamtili u formi recitovanja. Tako je učenje prenošeno 400 godina, sve dok na kraju nije zapisano oko 80. godine pre n.e. na Šri Lanki. Mnogo je razloga zašto mi još uvek recitujemo. Jedan je tradicija. Vežbanje memorije/uma drugi -- teško je naučiti makar i nekoliko sutta napamet, ali pri tome se um zaista fokusira i smiruje. Učeći da recitujemo istovremeno učimo različite aspekte učenja i ispunjavanje uma nekim od osnovnih pojmova -- recimo recitujući o samosećanju -- na ovakav repetitivan način može biti vrlo podsticajno. Prilikom javnih svetkovina i ceremonija recitovanje može biti veoma moćno, naročito ako svi učesnici poznaju tekst koji se izgovara, makar ga i ne znali napamet. Premda su mnogi govori prevedeni, još uvek koristimo pali jezik, pošto ima mnogo reči koje je teško ili skoro nemoguće prevesti.

-s-
 
Neka mi postavljač teme objasni zašto sam odjednom dobila jake glavobolje kad sam počela sa meditacijom. :eek:

Da li je zdravo prazniti sopstveni mozak uklanjajući pri tom sve pomisli? Da li to dovodi do samozaglupljivanja?
 
Neka mi postavljač teme objasni zašto sam odjednom dobila jake glavobolje kad sam počela sa meditacijom. :eek:

Da li je zdravo prazniti sopstveni mozak uklanjajući pri tom sve pomisli? Da li to dovodi do samozaglupljivanja?
Очигледно...:lol:

Не знам шта си ти радила, али медитирала сигурно ниси...:mrgreen:

Савет: Прочитај тему од почетка, па ако ти нешто не буде јасно, онда питај..
И да.. могуће је да ће те од толиког читања мало заболети глава...:lol:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Нисам постављач теме, али:

Neka mi postavljač teme objasni zašto sam odjednom dobila jake glavobolje kad sam počela sa meditacijom. :eek:

Вероватно зато што си била стиснута и у грчу :)

Da li je zdravo prazniti sopstveni mozak uklanjajući pri tom sve pomisli? Da li to dovodi do samozaglupljivanja?

Ако ниси спремна да умреш и да се поново родиш, за тебе није медитација :)

Као што рече којица, пре ће те од силног читања заболети глава, него од медитације :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Мораш свесно да умреш и свесно да се родиш да би престала да се вртиш :)

Чим си у страху да се "самонезаглупиш" (:mrgreen:) не можеш да се опустиш довољно... :)
 
Е сада си је препао...:lol:

А боље и то него да препричавамо целу тему, и на крају још и медитирамо место ње...:D
 
šta stvarno predstavlja meditacija?

pokušaj da se dosegnu neki naslućivani horizonti?

pokušaj da kroz određene tehnike disanja dođemo do samospoznaje?

ili možda način da kroz grđenje "novog stanja svesti" sakrijemo od samih sebe sve ono što se krije u nama?
 
Neka mi postavljač teme objasni zašto sam odjednom dobila jake glavobolje kad sam počela sa meditacijom. :eek:

Da li je zdravo prazniti sopstveni mozak uklanjajući pri tom sve pomisli? Da li to dovodi do samozaglupljivanja?

Evo postavljača teme, pa da odgovori.
No, prvo bi bilo dobro da objasniš šta si to radila što nazivaš meditacijom.
Ako je to "pražnjenje sopstvenog mozga", onda to baš i nije najbolji put. Hoću da kažem da mrtvac ima najprazniji mogući mozak.

Moji stari prijatelji sa ovog topika su malo zajedljivi, ali mislim da im nije loš savet da pogledaš malo unazad šta je pisano o meditaciji. Evo da ti malo pomognem, kopiram jedan od ranih postova koji ti može biti koristan:

"E bas o tom trudu bih ja malo. Jer svi ti stihovi i citati su divni, nadahnu nas, ali samo za kratko, ako ne vezbamo. Pa kako da vezbamo?

Kao sto sam negde gore rekao, meditant pokusava da vidi stvari kakve zaista jesu, a ne kakve mu se cine. Dakle da je misao samo misao i nista vise, da je: "Ti nisi u pravu, ja sam!" samo jedna recenica, zvuk i nista vise. Izgleda jednostavno, ali nije lako. jer smo stekli naviku da odmah odgovorimo: "Ne, ja sam u pravu, a ti pojma nemas. Glup si!" I u trenutku se sjajno osecamo. Ali ako malo dublje razmislimo, shvaticemo da takve reakcije niti koriste nama, niti koriste drugom. U nama raspaljuju vatru besa, a od drugog pravimo sebi neprijatelja. A ko iam mnogo neprijatelja, ima i mnogo sansi za patnju. Dakle, takve reakcije ne vode do smirenja, do zadovoljstva. Bas kao sto se kaze: Oko za oko i ceo svet ce jednoga dana biti slep.

Zato u meditaciji nastojimo da oslabimo neku losu naviku, recimo agresije, tako sto je ne ponavljamo, ne reagujemo, vec je vidimo kao ono sto zaista jeste. kao otrov koji truje i nas i druge.

Za pocetak moramo malo da zaustavimo taj ringispil u glavi, neprekidno smenjivanje osecanja (tvrdo, meko, zulja, ne zulja, hladno, toplo, zedan, gladan), osecanja (dosada, ljubav, mrznja, zavist, radost, strah, hrabrost) i misli. Nas um ne prestaje da sve to preradjuje ni za trenutak, cak ni dok spavamo. Neprekidno vrti svoj film i mi ga svojim reakcijama samo jos ubrazavamo. Dakle, stop! Zaustaviti ili makar usporiti taj film kako bismo imali vremena da na necemu sto se javi zadrzimo svoju paznju i bolje ga upoznamo. Onda ce i nasa reakcija biti primerenija.

Prakticno to znaci da treba sesti na pod ili stolicu bez naslona, ispreavljene kicme, na mestu na kojem znamo da nas niko nece uznemiravati, zatvoriti oci i pokusati svoju paznju da odrzimo u ovde i sada. da nam um ne luta u proslost ili buducnost kao sto to obicno radi, vec da je upravo u ovom trenutku u kojem sedimo. Da bismo ga vezali, potreban nam je neki objekat koji ce mu biti tacka orijentacije. Klasicno se koristi dah. Dakle onaj osecaj u telu koji imamo kad disemo. recimo na ivici nozdrva od strujanja vazduha pri udahu i izdahu. Ili osecaj izdizanja grudi ili stomaka. Sve to moze biti tacka na koju se skoncentrisemo. Dakle, pokusavamo ni na sta da ne mislimo, vec samo da smo svesni tog osecaja na odabranom mestu u telu. Probajte i videcete da je u pocetku vrlo tesko zadrzati um. On je navikao da juri kud mu je volja. No to je jedan vazan uvid u ono cega do tada nismo ni bili svesni. Do koje mere um kontrolise nas, a ne mi njega. A osvescivanje problema je naravno najvazniji korak u njegovom resavanju. Kako da resimo problem za koji ni ne znamo da postoji?

Ako ste uporni, posle nedelju-dve vezbanja primeticete da se um polako smiruje. I to u nama stvara takodje prijatan osecaj olaksanja. Aha, ipak ne moram toliko da jurcam. Mogu malo i da predahnem. Mogu da napravim malu pauzu pre nego sto na nesto reagujem. Malo-pomalo, menja se citava perspektiva iz koje posmatramo svoj zivot. Postaje bliza realnosti.

Kao pomoc u odrzavanju paznje moze da posluzi i brojanje. Udah - jedan, izdah - jedan, udah - dva, izdah - dva i tako do deset. Pa onda unazad do jedan.

Kao i u svakom vezbanju, najtezi je pocetak. Savladati inerciju navike. Ko uspe to da prebrodi, savladao je jednu vaznu prepreku.

Ako se neko odluci da proba, bas bi me zanimalo kakva su iskustva.
Pozdrav!"
 
Ako je to "pražnjenje sopstvenog mozga", onda to baš i nije najbolji put. Hoću da kažem da mrtvac ima najprazniji mogući mozak.

Ум и мозак су две различите ствари :)

"Пражњење сопственог ума је нешто најтеже што је човек икада покушао и урадио"
--Osho :)

Btw. ти практикујеш трансценденталну медитацију? :D
 
šta stvarno predstavlja meditacija?

pokušaj da se dosegnu neki naslućivani horizonti?

pokušaj da kroz određene tehnike disanja dođemo do samospoznaje?

ili možda način da kroz grđenje "novog stanja svesti" sakrijemo od samih sebe sve ono što se krije u nama?

Vrlo kratko rečeno, meditacija je pokušaj da stvari oko sebe vidimo onakvima kakve jesu.
("Pa zar ih ne vidimo?" već čujem kako pitaš :) )

Malo duže objašnjenje bi počelo ovako:

"Šta je meditacija?

Reč meditacija se danas često koristi i pokriva čitav spektar različitih praksi. U budizmu ona označava dve vrste meditacije -- jedna se zove samatha, a druga vipassana. Samatha meditacija je koncentrisanje uma na jedan objekat, umesto da mu dopustimo da slobodno luta. Odabiramo objekat kao dah i svu pažnju usmeravamo na osećaj strujanja vazduha pri udahu i izdahu. Postepeno kroz ovu praksu počinjete da osećate smirenost uma, jer uklanjate sve druge podražaje koji dolaze kroz čula.

Objekti koje koristite sa smirenje jesu smirujući (ako to uopšte treba isticati!). Ako hoćete uzbuđen um, onda idite negde gde je uzbudljivo, a ne u budistički manastir, u disko na primer!... Lako je koncentrisati se na uzbuđenje, zar ne? Vibracije su tako snažne da vas uvuku u sebe. Idete u bioskop i ako je film zaista uzbudljiv, on vas potpuno opčini. Ne treba da uložite nimalo napora da biste gledali nešto što je uzbudljivo, romantično ili pustolovno. Ali ako nemate naviku, posmatranje smirujućih objekta može biti strašno dosadno. Šta je dosadnije od posmatranja sopstvenog daha, ako ste se navikli na neke uzbudljivije stvari? Zato, da biste razvili jednu takvu sposobnost, morate da uložite napor, jer dah nije zanimljiv, ni romantičan, ni pustolovan, niti svetlucav -- on je jednostavno takav kakav jeste. I treba vam dosta napora.

Kod ove meditacije ne pokušavate da stvorite nekakvu sliku, već samo da se skoncentrišete na uobičajeni osećaj svoga tela kakav imate upravo sada: da zaustavite i održite svoju pažnju na disanju. Kada to činite, dah postaje sve rafiniraniji i vi se smirujete... Znam ljude kojima je propisana samatha meditacija za snižavanje krvnog pritiska, pošto smiruje srce. jer nemate nikakvu stimulaciju spolja.

Dakle, ovo je praksa smirivanja. Možete odabrati i druge objekte da se na njih koncentrišete, da vežbate održavanje pažnje sve dok u njih ne utonete ili postanete jedno sa odabranim objektom. Zapravo. osećate jedinstvo sa objektom na koji ste se koncentrisali i to je ono što nazivamo zadubljenjem.

Drugi način vežbanja jeste vipassana ili "meditacija uvida". Sa meditacijom uvida otvarate um za sve. ne birate neki poseban objekat da se na njega koncentrišete ili udubite u njega, već posmatrate kako biste razumeli kako se stvari odvijaju. A ono što možemo videti o tome kako se stvari odvijaju jeste da je svako čulno iskustvo prolazno. Sve što vidite, čujete, pomirišite, okusite, dodirnete; sva mentalna stanja -- vaša osećanja, sećanja i misli -- jesu promenljiva stanja uma, koja nastaju i nestaju. U vipassani uzimamo ovu karakateristiku prolaznosti (ili promene) kao način gledanja na svako čulno iskustvo koje se javi tokom sedenja." itd.

Ostatak teksta možeš naći na

http://www.yu-budizam.com/texts/summind.html#meditacija
 
Ум и мозак су две различите ствари :)

"Пражњење сопственог ума је нешто најтеже што је човек икада покушао и урадио"
--Osho :)

Btw. ти практикујеш трансценденталну медитацију? :D

Ne, ja praktikujem budističku meditaciju, kako se ona praktikuje u okviru teravada tradicije. Čine je dve strane istog "novčića", a to su smirenje i uvid, pošto je čitav cilj vežbanja da upornim posmatranjem sopstvenog iskustva prvo uočimo osnovne zakonitosti sveta u kojem živimo, a onda i obrasce našeg ponašanje koje nije u skladu sa tim svetum, te nam se vraća kao bumerang u vidu raznih oblika patnje ili stresa: mržnja, zloba, bes, gramzivost, napetost itd.

Naravno, da bismo videli to što treba da vidimo, prvo treba smiriti um, zaustaviti onaj večni, naoko nezaustavljivi dijalog u glavi koji govori i zna i pre nego sto stvari sa kojima se susrećemo imaju priliku da nam bilo što kažu. Ali smirivanje tog unutrašnjeg "komentatora" ne znači da je um prazan, bez misli, kao u zombija, već naprotiv da je, vrlo budan, vrlo prijemčiv i oštar u svojim posmatranjima i zaključivanjima. I isto tako da je sposoban da upoređuje različite situacije, iskustva i na osnovu toga izvodi zaključke.

Otprilike tako nekako.

Naravno, sve ovo puka priča bez ličnog pokušaja. Zato u novembru organizujem kurs meditacije koji ce voditi iskusan budisticki monah, pa eto prilike za zainteresovane da od pravog coveka saznaju više o svemu ovome (a ne da mene pitaju :) )
 
@ukupno

Iz tvog pokusaja da mi objasnis sta je to meditacija jasno mi je da u mojim "pitanjima" nisi video nista vredno razmisljanja vec si mi dao odgovor "po prirucniku".
pokusaj da ponovo procitas "pitanja", pokusaj da ih analiziras, da ih uporedis sa svojim iskustvom... cenim da bi ti ishod mogao biti zanimljiv...
 
@ukupno

Iz tvog pokusaja da mi objasnis sta je to meditacija jasno mi je da u mojim "pitanjima" nisi video nista vredno razmisljanja vec si mi dao odgovor "po prirucniku".
pokusaj da ponovo procitas "pitanja", pokusaj da ih analiziras, da ih uporedis sa svojim iskustvom... cenim da bi ti ishod mogao biti zanimljiv...

Prijatelju, ja sam razumeo da su ovo pitanja, tačnije jedno, u četiri varijacije:

"šta stvarno predstavlja meditacija?
pokušaj da se dosegnu neki naslućivani horizonti?
pokušaj da kroz određene tehnike disanja dođemo do samospoznaje?
ili možda način da kroz građenje "novog stanja svesti" sakrijemo od samih sebe sve ono što se krije u nama?"

pa sam zato pokušao da dam najbolji odgovor koji umem.
Očigledno te nije zadovoljio. Možda će neko drugi probati. :)
 

Back
Top