Zivis u meni

slatka_mala83

Primećen član
Poruka
535
Tebe sam sakrila duboko u srciu. Kroz misli moje krstari tvoj lik. Ponekad uhvatim sebe, kako u polu snu izgovaram ime tvoje i uplasim se, jer ne zelim da neko sazna sa tebe. Zelim da zivis u meni, kao tajna. Zelim da te se secam zauvek. I oprosti mi sto snage nemam da ti priznam sve to. Orosti, al nesto u meni ne dozvoljava mi da napraim taj korak. Zato je najbolje da nastavim, da sanjarim o dolasku tvom, da te u snovima dozivam i u mislima vecito gledam. Bez staha...

p.s: Tebi
 
Doshla si u moj zivot poput senke,nechujno,nestvarno,a stopila se sa mnom odmah,lako...i mislio sam trajace vechno,al ne bi tako...No svaki tren proveden sa Tobom pamtim,i svaki je bio sladak kao kap vode zednom,sladak poput prvih jagoda i nezaboravan poput prvog poljupca...I danas se secam,kao onog dana,kad sam Te prvi put poljubio,i pamticu vechno,jer to je ono shto zivi u nama,shto zaborav ne nosi,to je onoza shta zivimo,ma koliko kratko trajalo...I kao shto i senka ponekad prividno nestane iz nashih zivota a ustvari je samo ne vidimo,jer nestati ne moze,tako i Ti,ne mozesh nestati iz mog zivota,jer si u mojoj dushi,u svakoj mojoj pori...U svakoj rechi koju izgovorim,u svakomudahu vazduha kpji udahnem,u svakoj kapi vode koja padne mi na zedna usta...trenutak a ipak vechan...
 
Otisao si, a ipak ostao. Lutas po srcu mome i skrivenim odajama kao lopov, krades mi snove, otimas uzdahe i lomis. Zivis u meni, a to je vise od svega. Ne vidim te, al osecam tvoje prisustvo. Dozivam te, al ti se ne odzivas, a i kako bi? kad nisi tu.. al ipak osecam da si mi blizu...
 
slatka_mala83:
Otisao si, a ipak ostao. Lutas po srcu mome i skrivenim odajama kao lopov, krades mi snove, otimas uzdahe i lomis. Zivis u meni, a to je vise od svega. Ne vidim te, al osecam tvoje prisustvo. Dozivam te, al ti se ne odzivas, a i kako bi? kad nisi tu.. al ipak osecam da si mi blizu...
Kad ljubav je tu,koliko god da je ochima daleko,srcu je blizu,onaj koji se voli...U srcu Tvome zalutah,zagledan u lepotu koju videh,zaboravih izaci,a na kraju ne nadjoh izlaz...a i kad ga nadjoh,ne pozeleh izac'...Jer shta je zivot bez Tebe?...bez ljubavi...?Shta su snovi nego stvarnost koja cheka da se desi,i zashto stalno bezimo u snove,kao umorni putnik domu svome...?Samo treba da pomsilish na mene i ja bicu tu,za Tebe...ljubav sve vidi i sve chuje..
 
Ti dozivas me i zelis da me sretneh, bar na tren... al' ne slutus da iste zelje imamo.. ljubab, ta jednostavna rec sto sve prepreke i granice rusi, ona postoji, zanm, osecam to...tamo gde si Ti tamo skrila i ona, ljubav istkana od sarenih cilima.. i sta nam treba vis od toga.. zasto da sanjarimo vose... dodji, zaviri u zivot moj, ponovo kao nekda.. ne dozvoli da liju ove hladne kise
 
Iste smo snove sanjali,iste zelje zeleli,jedno pored drugog na peronu zivotnom stajali ali nsimo oko sebe pazljivo gledali,shta zivot nosi...Jer zivot nosi bash ono shto nam zasita i treba,najchesce,samo koliko mi to i vidimo...?A ljubav je uvek tu oko nas,samo je treba prepoznati...i prepustiti se,tom ludom plesu,tom metezu strasti,tom vrtlogu srece...katkad i tuge...
 
Ne mogu da otkrijem prostore, horizonte, pokrivene tvojom nežnošću koja miluje koliko i ubija... Tvoje milosti sakrivene u najcrnjem kutu noći postaju nevidljive, meni koja istražujem očima koje zrače nekom nestvarnom toplotom...Tvoja ljubav je kriva što sam takva, tvoja ljubav je od mene načinila avet, samo tvoja ljubav me je odvukla u ponore pakla i uzdignula me do neba...
 
Ljubav je to chudo,shto stvara i unishtava,jednom rukom prosipa cvece a drugom machem shiba...Ona je svetlost nashih dana,Sunce nashih neba,svetlo u noci...Ona je to shto daje snagu choveku bez nade,uteha kad utehe nema...Dok postoje snovi,postoji i ljubav...kad snovi nestanu,onda cu znati da je i ljubav udaljila svoj dah od mene...Zato,dok sam ziv SANJACU!Jednog dana san ce postai stvarnost,jer linija je tako tanka...
 
Probudio si me opet...
Dugo već iza sebe ostavljam umoran trag...
Ne znam da li da praštam il' da tražim oproštaj...
Zašto li sam te našla, a još brže izgubila...otišao si...il' to bejah ja...svejedno je sada...
Nemir vlada mojim mislima...nemir je u mojoj duši...nemir pokreće moje telo...
Nemir je moj život...a život si mogao da budeš Ti...

Sada sam stala...
I više nemam kud...
I znam da je to sve bilo uzalud...
Znam...ispred mene se zatvara krug...
:?
 
Oprosti sto josuvek mislim na tebe,
oprosti sto jos uvek zivis u meni,
oprosti sto stope ti neprestano pratim,
oprosti sto zeljno cekam da se vratis.
Oprosti za ove kise iz ociju,
oprosti za usdah sto mi se ote,
oprosti za ove reci sto na pisah,
oprosti mi moj zivote.
Oprosti sto u mislima mojim tebe ima,
oprosti sto jos uvek u mom domu je zima,
oprosti sto se nadam tebi,
oprosti, ali ja drugog volela ne bih.
 
***

Prolaze dani,mjeseci
proci ce godina i pet
proci ce jedan cijeli vijek
ali nikada neces Ti.

Proslo je sve
i zivot moj nije
kao sto bjese pr'je
postao je cekanje.

Prosla je godina
prosla sam ja
ostala je Tvoja
ljubav najveca.

Ostao je pogled
pitanja pun
zapoceto djelo,
brat i kum.

Prosla je godina
i ja u njoj
proci ce sve
nikad neces Ti.
 
***

Rijeci...
Sta su ?
I koja rijec
za ovaj dan postoji ?
Radost ? Bjese...
Sreca ? Bjese...
Sve je neko vrijeme proslo,
sta je danas na moja
vrata doslo ?
Danas ? Reci bol-malo je.
Reci tuga-bijedno je.
Sta ? Sta je ostalo ?
Ponos ? Ponos s ukusom
krvi duse sto ce vjecno
da krvari.
 

Back
Top