Zivis u meni

Opet je kisno i tmurno vreme,
secanja skrivena lagano se bude.
Otvaram oci umorne od tuge
i posmatram kapi kise.
Sve je isto kao i pre,
sat na zidu otkucava podne,
ljudi dolaze i odlaze,
al' tebe nema vise.
Ceznja sve seca u meni navire,
stresam se od unutrasnje zime,
po kad-kad oslusnem tisinu
koju prekida uzdah.
Samoca ume da boli,
al vremenom postajes jaci,
kad shvatis da nevredi voleti
nekog kome nista ne znacis.
 
1. Ovo nije tema nego tvoj monolog.
2. Ti nisi diktator topika.
3. Ja ne kvarim monolog nego ubacujem prikladne ljubavne smajlić ;)
4. Previše ideš u oftopik.
5. Udri brigu na veselje :lol:
 
djorax:
1. Ovo nije tema nego tvoj monolog.
2. Ti nisi diktator topika.
3. Ja ne kvarim monolog nego ubacujem prikladne ljubavne smajlić ;)
4. Previše ideš u oftopik.
5. Udri brigu na veselje :lol:

A ja tebi kazem da ti nemas blage veze o cemu prices i zamolila bih te poslednji put da ne pises vise, bar ne na mojoj temi.Ili bih trebala da zamolim onog ko je diktator tpoika da te malo "ukloni"? Hvala !
 
Vreme prolazi, leti, i ne stignes da se okrenes oko sebe, a vec je godina iza. Na celu se pojavi prva bora i shvatis koliko si vremena izgubio tragajuci za necim sto ti je nedostizno i cekajuci da se vrati izgubljeno... Al ne vracaju se dani prosli, dolaze samo buduci, jadni i tuzni, bez bica tebi dragog, bez neznosti... Nikoga nema da ti kaze par lepih reci, da te u zagrljaj uzme kao dete, kada te svakodnevni problemi slome... Sve je tako monotono.. Zeleo bi da se ispricas al nemas kome...
 
Da mi je da nemam proslost, da nemam vreme, niti godine.
I samo da smo se sreli mnogo pre ili mnogo kasnije - tamo, ovde ili negde drugde. Bilo gde, samo da ponora ovih crnih nema i bilo kad, samo da znam da ce te vetrovi ipak meni doneti pa da se jednom za navek u vecnosti sejdinimo, u oblak pretvorimo i sami, zauvek otplovimo.
Da mi je, da se u ocima tvojim izgubim, tiho govoreci da, ipak, moguce je…
 
A danima sam tuzna
hej vene moja dusa
o ko pustinjska ruza

Sama i bez ljubavi
prepustena sudbini
gledam nebo, molim se
tebe nema, susim se

Ko pustinjska ruza
sto miris ne pruza
suva ruza zeljna kise
zalij je da zamirise

A danima sam tuzna
hej vene moja dusa
o ko pustinjska ruza

Tu gde ljubav umire
sreca i ne dopire
greh na dusi nosices
ako me ne zalijes
 
Zena s greskom:
Da mi je da nemam proslost, da nemam vreme, niti godine.
I samo da smo se sreli mnogo pre ili mnogo kasnije - tamo, ovde ili negde drugde. Bilo gde, samo da ponora ovih crnih nema i bilo kad, samo da znam da ce te vetrovi ipak meni doneti pa da se jednom za navek u vecnosti sejdinimo, u oblak pretvorimo i sami, zauvek otplovimo.
Da mi je, da se u ocima tvojim izgubim, tiho govoreci da, ipak, moguce je…


Lijepo...
 
Nije ljubav samo onda kad su skupa dvoje, ni onda kad se slatke usne spoje, ljubav je težina srca koje zna da boli i zato budi sretan jer postoji neko ko te voli!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
 
Tvoja dusa cuti i govori

Zbog tebe sam oboleo u sebi
Gde si ti?
I ne smem te vise videti
A gledao bih te
do dna vremena
koje cinis trenutkom
trenutkom sto je vecnost po tebi
Tvoje prisustvo brise staze moje tisine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim zivim sobom
i da prestanem izvan sebe ici tvojim zivotom...

Josip Pupacic
 
... Ruke nam se spajaju, oci nam se upijaju; tako pocinje istorija nasih srca. To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja, nesto osmeha i sasvim malo stidljivosti, i poneka, tek slatka besciljna svadja. Ljubav ova izmedju tebe i mene jednostavna je kao pjesma...
 

Back
Top