Kada je moj sin dorastao, pitao me kako da služi: u uniformi ili civilno. Bilo je to vreme kada su upravo izginula deca u Topčideru. Rekao sam da smatram da je bolje civilno - bar neće biti žrtva neke barabe, nekog generalskog sina, koji krade vojnu opremu i ubija sve koji ga vide na delu.
Odslužio je u ovdašnjoj bolnici. Svi su bili zadovoljni - i on i oni sa kojima je radio.
Ja sam služio u JNA koju je štampa tada uvek zvala "velika škola života". U toj "velikoj školi" sam zaista naučio nešto: Ajnštajn je imao pravo! ("Svemir i ljudska glupost su bezgranični ali za svemir još nema dovoljno dokaza!")
Da ne pričam o "borbenoj gotovosti" kada kamioni nisu mogli ni da upale pa umesto da, prilikom uzbune, iz kruga izađu za 5, 15, 25 ili 35 minuta, izađoše "već" posle pet sati! Pri tome se, naravno, unapred znalo kada će biti uzbuna i vežba!
Toliko hvaljeni "vojnički pasulj" bio je da ni cipele ne mažeš njime! Samo je jednom bio zaista dobar: na pomenutoj su vežbi vojnici i oficiri jeli iz istog kazana i pasulj je bio izvanredan! Naravno, tada nije bilo moguće dobiti "repete"!