bogumili

AntunTun

Veoma poznat
Poruka
10.793
da li neko zna da mi kazhe neshto vishe o tome?...meni je taj izraz poznat samo iz udzhbenika za srednju...kakvo je to drushtvo bilo?...njihovo uredjenje njihova religija?...gde su sve bili naseljeni kako su zavrshili?...muzika knjizhevnost?...neki link il neshto da me uputi?
 
AntunTun:
da li neko zna da mi kazhe neshto vishe o tome?...meni je taj izraz poznat samo iz udzhbenika za srednju...kakvo je to drushtvo bilo?...njihovo uredjenje njihova religija?...gde su sve bili naseljeni kako su zavrshili?...muzika knjizhevnost?...neki link il neshto da me uputi?
Nešto se ne sećam da je postojala država Bogumilija...:roll:
 
Bogumilska jers se javila u Bugarskoj. ubrzo se prosirila i na okolne drzave. Stefan Nemanja ih je ostro progonio odsecajuci im jezike, plenio imovinu, i proterivao, Bosanski ban Kulin (oko 1180 do oko 1203) ih je takodje imao u svojoj drzavi i bio je optuzivan da i sam pripada njima.
 
Obersturmfuehrer:
sto ih je progonio?
sta je bila njihova jeres?
najgora brate :(

* Odbacuju bogatstvo i materijalne vrednosti

Hvale siromaštvo i oštro istupaju protiv bogatstva i bogatih. Osuđuju bavljenje trgovinom, preprodaju, zelenaštvo, novac. U svojim samodovoljnim zajednicama se bave razmenom i ekonomijom poklona.

kako njemu da naplatih krshtenje 50 evra???

a ovako izgleda inkvizicija pravoslavne crkve
kad imaju priliku 8)

lako je da kazesh "nisam ja" kad na vlasti Otomani...
evo kako je Sv Simeon "ljubio bliznjeg svog" 8)

Narod u srednjevekovnoj Srbiji masovno odbija da služi vojsku i da odlazi u vladareve ratne pohode. Stefan Nemanja zbog toga krivi bogumile i nakon učvršćenja vlasti kreće da se obračunava sa onima koji su se protivili njegovoj politici. Vlasti započinju ubijanje i progon bogumila koji se nisu branili. Progon bogumila je dobio obrise građanskog rata sa strahovitim, nečovečnim postupcima. Bogumili su spaljivani na lomači, stavljani na muke, kažnjavani najsurovijim kaznama, odsecani su im delovi tela, proterivani su iz države a kuće i imanja su im paljena i oduzimana.

Pored imanja paljene su i bogumilske knjige, što je posebna šteta jer bi one danas predstavljale najstarije spomenike raške i makedonske škole. Najstariji tragovi srpske pismenosti su završili na lomačama Stefana Nemanje. Ovakav surov progon bogumila i uništavanje njihovih knjiga i jeste razlog što se danas o njima toliko malo zna i što sva znanja dolaze upravo iz knjiga njihovih neprijatelja.

Iako je mnoštvo bogumila ubijeno i proterano, veliki broj njih i dalje ostaje da živi u Raškoj, prvenstveno onih koji nisu imali gde da odu. Za njih je godinama kasnije Dušanov zakonik predviđao žigosanje na licu i progon iz zemlje. Oni koji su ostali su bili primorani da se pritaje i skrivaju i tako će nadživeti i naredne vladare i srednjevekovnu srpsku državu.
 
e da to sam i ja prichao ljudima...vetjina ih je kao katolici su zlikovci vidish shta su radili po amerikama i kojeqde...fora je shto ovi nashi nisu imali prilike inache da jesu...ne bi chasa chasili da prikolju nevernike...
 
Bi2:
Nešto se ne sećam da je postojala država Bogumilija...:roll:

ako se sad nas 150 s foruma odluchi da odemo na neq planinu i zachnemo forumile...ne moramo da budemo drzhava da bi imali uredjenje il religiju...kad nemash nishta ni pametno ni duhovito ni kritiq...tjuti choveche tjuuuuuti
 
AntunTun:
ako se sad nas 150 s foruma odluchi da odemo na neq planinu i zachnemo forumile...ne moramo da budemo drzhava da bi imali uredjenje il religiju...kad nemash nishta ni pametno ni duhovito ni kritiq...tjuti choveche tjuuuuuti
U Bosni je ostalo preko 60 000 stecaka.

ZAPIS NA STEĆKU IZ 1094 GODINE
Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju,nego on sam.
Ti,koji pročitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima ništa do ponovo ti sam.
Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio,tčuti ono tšto nije tčuo,okusti ono tsto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi,samo sebe može najti,ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.
Človjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.
 
Srebrena:
Izgleda da se bogumilsko ucenje moze dovesti u vezi sa ostalim ucenjima koje je nova hrišćanska crkva progonila po evropi- katarima, patarenima i slično na iste i slične načine Nemanjića..- a najviše sa starom verom Srba, pa i onih u Bosni..Stećaka ima inače posvuda. ne samo u Bosni...

Ima li neko link ili bliže podatke ko je sve stradao tokom nametanja hrišćanstva i koji gradovi su razrušeni..ja pamtim jedan tekst o tome kako je Nemanja razrušio Sokograd- vrlo staro utvrdjenje, 2 km od sadašnje Sokobanje- jer nisu želeli da prime novu, sektašku veru..

Crow, baš kod Timočana ima legenda o sedom Gamzi ( koji žibljaše u Gamzigradu) koji je ostao neprikosnoven pred nemanjinom novom verom..istorijski Nemanja zaista nije uspeo da osvoji i pokori Timočane.. legendu je razradio Djura Jakšić u istoimenoj pripovedi koja se bavi i Gamzinim sinom- velikim vitezom ,koji se nažalost zaljubio u Krestinku ( novoverku)..A i ona u njega..Pa je t nemoguća ljubav završena dvostrukom smrću..

eeeeeee
:D :D :D
najzad neko ko ima neshto o tome!

aj daj linkove, leba ti 8)

u poverenju
pre par godina,
kad mi se smuchilo ono "crnogorci bi kao da si idu, a mi im kao ne damo" :roll:
teo da krenem u separatizam
pa sam malo shtrumpfovao kroz istoriju
i trazio te posebnosti mog kraja 8)
jer, ako se ne varam
teritorija timochana je i nishava
luznica
zaplanje...

to me proshlo (delimichno ;) )
al me i dalje kopka ta rupa,
iliti timochani pre okupacije od strane bugara/srba (kako koji gde...)

ako imash neshto
daj! 8)
 
A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske,od Kralja voljen,al` bez slobode,ko lovacki pas Kralju dodijeljen.
Zivjeh,al` vodom ne zagasih zedj,nit plodovima zemlje ne utolih glad,jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu moju,kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti,al` za taj dan druktciji.
I stalno misljah na Tebe,Gospode,i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje,i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah,kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno.Al` Ti se ne pojavi,niti mi se Ti obznani.Samo muk.I rodi se sumnja u dusi mojoj,sumnji nesklonoj,da i Ti negdje,ko ja ovdi,uzalud ne tcekas spasenje od mene.I s` tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam,da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od Bosne,Serbie,Dalmeise i Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase..
 
A se lezi Asta,Bogcina Zlousica ksci,a ne lezi mi se.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko,a ne dobio,ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne bi mi bilo zal,ni stid.
Namjernice,ne tici mi kam,nek oni koji netcine utcine tsto ja ne utcinih,jer ja tek sad znam kako dusu perze neispunjena davanja.
1422 ljeta,kad se radovase sretni,a ja zmreh.
 
Mozda ovaj text ima nesto sto te interesuje.

Posluzicu se "Franachkom hronikom" ili tzv. Ajnhardovim ljetopisom s pochetka 9.stoljeca.

Spominju teritorije od jadranske obale do Drave, ali nijednom rijechju Hrvatska ili Srbija. Spominju se samo Dalmacia i Slavonia, a od naroda Gudušcani, Timocani, neka slavska (slavenska kao mi to kazemo sad) plemena i Avari.

U opisu dogadaja pred sam pocetak Ljudevit(Thiudevit) ustanka, Ajnhard navodi kako su 818. godine stigli u Heristal, gde je tada boravio franacki car Ludovik. Medju poslanicima na dvoru se tad spominje i Borna. Hrvatska histriografija ga naziva knezom Primorske Hrvatske. Srpski historichari ga prisvajaju sebi i tvrde da je bio Srbin.

Medjutim Ajnhard koji opisuje sva dogadjanja do malih detalja Bornu naziva staresinom Guduskana a nigdje knezom Hrvata ili knezom Srba.

On na ovom mjestu spominje izaslanike Abodrita, Guduskana, Timochana i Ljudevita (Thiudevit) kao kneza Donje Laponije(?). A o Hrvatima i Srbima nema pomena na tom mjestu. Tako, postvalja se pitanje zasto Hrvati ili Srbi nemaju svog izaslanika kod franackog cara ako su imali ikakvog znachaja na "juznoslavenskom" prostoru koji je tad bio pod franachkom vlashcu.

Da li je Borna bio Hrvat? Ne jer se se jasno navodi da je staresina Guduskana. Da li je Bornino podrucje bilo u sastavu Hrvatske. Nije jer onda nebi bilo potrebe da Borna ide personalno kod cara. On je isao znaci da je bio samostalan vladar koji direkno odgovara franachkom caru. Borna i Ljudevit predstavljaju pred carem dvije razlichite teritorije.

Historichari navode jedan podatak iz Franachke hronike (naravno ako dobro preveden) kao glavni fakt o Srbima u Dalmaciji.

"Ljudevit(Thiudevit) je pobjegao Srbima. Ubio je njihovog vodju i oteo im dio njihovih teritorija u Dalmaciji."

Medjutim tu se mnogima potkrada jedna osnovna nelogichnost i greshka . Treba samo pogledati mape i iz tog perioda. Dalmacija je teritorija koja se pruza od jadranske obale pa do rijeke Save na sjeveru. A na istochnoj strani do Bizantinske teme Ilirikum. Uzimajuci istorijsko-geografske fakte to se nije moglo deshavati u danashnjoj Bosni. Dokaz vishe tome je da oko 10 stoljeca sjevero- istocno od Bosne javlja Chaslavova "drzava" vazalna Ugarska tvorevina. Eventualno je manji rubni dio povremeno potpadao pod Chaslavovu vlast.

Sam Borna se spominje od 818 do 821 kao vladar Guduskana, pa vladar Dalmatie,pa vladar Dalmatie i Liburnie.

Kakav je odnos Srba prema zemljama kojim je vladao Borna? Iz Ajnhardovog spisa to nije jasno. Mogli su se nalaziti na teritorijama kojima je upravljao Borna ali su bili beznachajna grupacija pa se u tom kontekstu ne spominju . Vjerovatnije je da su bili etnichka grupacija koja je zivjela u komshiluku Bornine zemlje i bili pod vizantijskom vlashcu.

Kod pripadnika juznoslavenske istorijske shkole nalazimo josh jedno tumachenje Franachke hronike. I ove tvdnje se krecu u znaku podjele "nacionalnog" prostora izmedju Srpske i Hrvatske shkole.

" godine 818, stupili pred cara poslanici Branicevaca i Borne, kneza Guduscana i Timocana, koji su nedavno iz zajednice s Bugarima otpali i u naše krajeve prešli.

Ne propusta se da se uz svako ime ubachi neminovno sloveski Branicevci,slovenski Guduscani,slovenski Timochani.

"Branichevci" su ustvari Abodriti ili u iskrivljenom obliku Bodrichani. Bili se nastanjeni istocno od ušca Velike Morave.

Guduscani medjutim pokazuju afinitet ka imenu Skodriscani. To je jedno keltsko pleme koje se sjevero-istocno od danashnje Bosne (prije nove ere) izmijeshalo sa Ilirima. Jedan dio je naselio Sjeverno-istochnu Bosnu a drugi dio otishao juzno do jadranske obale i formirao grad Skodru. Neki noviji istorichari chak tvrde da su Skodriscani bili chisti Iliri. Medjutim ja iz vishe razloga ostajem pri tezi da je rijech o mjeshavini Kelta i Ilira. Npr. U sjevernoj Albaniji se koristi keltska rijech za sir. Itd. Timochani je vezano za Timok u Istochnoj Srbiji. Rijech Timok je neslavenskog podrijetla. Pisac na osnovu gramatike ili nachina pisanja one rechenice pokusava da dokaze da Guduscani i Timochani imaju neke veze sa Srbima.

Kako se radi o rechenici koja je prevedena sa latinskog na hrvatski pa je Srbi uzeli da je cijede tako i prestaje potreba za daljim pretresanjem.

Nego da se vratimo tvrdjenju hrvatskih historichara. Oni Bornu nazivaju hrvatskim a njegovu zemlju hrvatskom zemljom. Oni je smjeshtaju na obalu Jadranskog mora. Nazivaju je Primorskom Hrvatskom. Ovdje je rijech od periodu poslije 818. Ahenskim mirom iz 812 Bizantija I Franci povlache granicu interesnih sfera Istochnog Rimskog Carstva i Franachkog Carstva linijom od Istre, preko Velebita,pored Livna,Imotskog do Peljeshca.

Znachi Borna je bio vladar Sjeverne Dalmacije koja se prostirala na sjever do Save u koju spadala zemljica (horion) Bosna. Bor-na je bio ustvari vladar Bos-ne!!!

Josh da napomenem da je Ljudevit po zvanichnoj historiji bio knez Posavske Hrvatske (817-823). Najvjerovatnije da je i to geografska tachka na kojoj se srecu Srbi i Hrvati. Njihovo prisustvo daleko juznije od Save je samo plod nauchne fantastike. Evo zashto:

"Franacka hronika" - Saboru u Frankfurtu, 822. godine. Navodi da su na Saboru bili predstavnici: Abodrita, Soraba, Vilaca, Bohema, Moravaca, Predenecenata i Avara.

Ovdje se jasno vidi da Sorabi (sto Srpski historichari prevode kao Srbi) pripadaju sjevernoj grupi naroda. A hrvati se ne spominju ni kad je bio Sabor juznih franachkih vazala a ni sad kad je sabor sjevernih franachkih vazala.
 
Timočku Krajinu u antičko doba naseljavaju tračka plemena koja nose ime Mežani, a deo Tračana oko Timoka po ovoj reci dobijaju ime Timahi. Do 50. godine ova oblast potpada pod vlast Rima i traje do 395. kada je Rimsko carstvo podeljeno. Tada ovom oblašću vlada Istočno Rimsko carstvo, kasnije nazvano Vizantija. Danas kod Zaječara vrši se iskopavanje i delimična rekonstrukcija pozno-antičkog lokaliteta Feliks Romulijana (lat: Felix Romuliana) poznatiji pod imenom Gamzigrad.

U srednjem veku ovu oblast kontroliše Vizantija, Bugarska, Ugarska i konačno Turska. Srbija Stefana Nemanje u jednom kratkom periodu kontroliše ovu oblast ili je oblast pod vlašću Vidinskog kneza koji je vazal Srbije. Posle Maričke bitke 1371. i Kosovskog boja 1389. Turci su se učvrstili u regionu i ostali tu do 1833. kada se oblast priključuje autonomnoj Srbiji. Slovensko stanovništvo koje se nastanilo u ranom srednjem veku gotovo je iščezlo do XV veka. Tada tri srpske i jedna vlaška/rumunska struja naseljavaju oblast.

Između 1918. i 1922., postoje dve oblasti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca - srezovi Krajina i Timok, a od 1922. jedna oblast sa sedištem u Zaječaru. 1929. oblast ulazi u sastav Moravske banovine sa sedištem u Nišu.
 
Legenda o nastanku Soko Banje [uredi]
Nekad, u vremena davna, silan velmoža, gospodar tvrdog Soko-grada, jahaše kotlinom. Odjednom, smrači se nebo nad Ozrenom, sevnu munja sa Oštre čuke, pa grunu grom i zadrhta zemlja sve do Šiljka na surom Rtanj. Poskoči uplašeni hat. Jahač pade s njega i izgubi svest. Kada se gospodar Soko-grada osvesti, učini mu se da su mu sve kosti polomljene. Nije mogao na noge da se osloni. Lećao je tako i čekao smrt...Iznenada, začu klokot vodenog ključa. Polako i bolno se pridiže da se bar žedan od sveta ne rastavi. Kad velmoža prvi gutljaj vode, s dotle vrela nepoznatog, popi, u glavi mu se namah sve razbistri. Kad to gospodar tvrdog Soko-grada vide, onako u odelu gospodskome, okupa se u kladencu, ozdravi odmah, pa se orno vrati u grad. Odmah naredi da se kuća nad izvorom digne.Zamalo proču se glas o vodi isceliteljici na sve četiri strane sveta. Sa svih strana navališe oni što im duša u nosu bejaše da na ključu vode vidarice za svoje boljke melem potraže. Ozdraviše mnogi od vode u kotlini među Ozrenom i Rtnjem. Oni što su najviše bolni bili tu i domove podigoše.

Prošlost grada [uredi]
Nastao je u periodu vizantijskog cara Justinijana, kao tvrđava za sprečavanje avarskih i slovenskih upada u dubinu Balkanskog poluostrva. Stefan Nemanja ga oslobađa 1172. godine i on je od tada u sastavu srpske srednjevekovne države. Tokom proterivanja bogumila iz Srbije u sukobima se našao i Soko Grad čiji je upravnik bio bogumil, zbog čega je Nemanja opseo i zauzeo grad koji je tom prilikom pretrpeo veća razaranje. Turci ga, kao i celu Vidinsku kneževinu u čijem sastavu se Soko Grad nalazio krajem XIV veka, zauzimaju 1398. godine. Od turske vlasti se 1412. godine odmetnuo Sokolski i Svrljiški beg Hamza koji je stolovao u Soko Gradu, tako da se protiv njega iste godine uputio sultan Musa. Hamzinu pobunu ugušio je sultan naredne godine, a tokom borbi Soko Grad je ponovo razrušen. Hamza je poslat, u tadašnju prestonicu, Adrijanopolj gde je pogubljen, dok je lokalno stanovništvo raseljeno širom Otomanske imperije.
 
mmmm
znash...
za mene su tribali - trachani
a skordisci - kelti

i to kelti u uzem smislu, ne po toj definiciji

kako shto rekoh

da su srbi ziveli pre rimljana u srbiji
jezik bi nam bio nalik rumunskom, francuskom, shpanskom, portugalskom...
nikako cheshkom i slovachkom

timochani stoje kao pleme
al nikako da se dogovore dal su mali skordisci il tribali...
ko i remii
u dolini nishave,
samo shto za njih se pretpostavlja da su veliki skordisci...

kasnije imenovanje slovenski pridoshlica po geografskim odrednicama nema veze sa ovim delom istorije

p.s. kako su skordisci mogli da budu na "puskohvat"??? pushke su doshle posle turaka
a borna jes bio dalmatinac
a slichnost u jeziku je zbog onog slovenskog

naime, srbi (hercegovci) bar po Vuku, imaju najneslovenskiji jezik u okolini
mnogo pozajmljenih rechi iz grchkog i ko zna sve odakle

a to za rechi

zlica-lozica
stube-slba
idem doma-idem si dom
...

time sam ja voleo da nerviram ove hercegovachko-crnogorske srbe iz BG-a kad krenu sa pesmom "srbija do tokija"
 
Nemam namjeru ulaziti u to sta je falsifikovano a sta ne. Mislim da je interesantno procitati sve verzije pa vam evo saljem punu verziju predhodno poslatog texta ´jer ima veze i sa temom.

...Da bih potvrdio svoje tvrdnje o Bosni od iskona moracu se posluziti nekim istorijskim izvorima. Stavicu Porfirogeneta ad acta. To je neke tajna istorija koja objashnjava dogadjaje koji su se desilji prije 100-150 do 300 godina. Njihova vjerodostojnost je minimalna u uporedbi sa hronikama koje su pisane u vrijeme kad se dogadjaji deshavaju. Kako Srbi Hrvati ne mogu dokazati svoje postojanje u Bosni oni se rado koriste Porfirogenetom.

U donjem su paragrafu spisi Ante Starchevica,oca Hrvatske nacije:

"Hrvati su naselili, takoder, juzne predjele izmedu Cetine i Neretve, koji su se zvali Paganija, a nastanjivali su ih Neretljani. Od Neretve do Dubrovnika sterala se oblast Zahumlja: od Dubrovnika do Kotora, s Konavlima, Travunija, a dalje prema jugu Duklja, te u zaledu, oko istoimene rijeke, Bosna. Zitelji svih krajeva, uskoro su, kao i ostali Hrvati preuzeli kršcanstvo i okrenuli se Zapadu. Pocnimo s analizom jednog od srednjovekovnih dokumenata s pomenom Srba.
Nasuprot ovom tvrdjenju naci cete mnogo citata koji tvrde isto ali samo na mjestu imena Hrvati stavljaju ime Srbi.

Posluzicu se "Franachkom hronikom" ili tzv. Ajnhardovim ljetopisom s pochetka
...
pa onda slijedi text koji sam vam poslala........nastavak....

TKO SU BOSNJACI, SLAVENI ILI ILIRI
Iako su Bošnjacke rane još uvijek otvorene, i peku kao ziva vatra, ima jedan dio našeg naslijeda koji je dozivio daleko više zlotvorenja i ubadanja u srce nego što su tijela i duše Bošnjacke. Rijec je o našoj historiji.

Naime, historija našeg prostora i naše nacije vjerovatno je pojedinacno najubijaniji elemenat tradicije ljudi koje nekoc nazivahu Ilirima, Teutanima, dobrim Bošnjanima, Patarenima, Bogumilima, Bošnjacima, Muslimanima, Bošnjacima-muslimanima, te danas evo, valjda i zauvijek kako i spada po redu i adetu -- Bošnjacima.

I baš kao da je i sam zbunjen (ako je suditi po šarolikosti gornje lepeze imena za jedan te isti narod), dunjaluk se polahko ali sigurno miri sa cinjenicom da ti ljudi ne samo da su bili i te kako sposobni oduprijeti se naletima zla otjelotvorenog u srpskoj (JNA) teškoj artiljeriji, nego da su zapravo oni i nacionalno svjesni te da sacinjavaju etnološki-poseban elemenat Evrope, nezavisan od srbijanskog i hrvatijanskog.

Narodi se ne isparavaju.

Ova, i u najprimitivnoj laboratoriji za fiziku lahko dokaziva cinjenica, nekako je izgleda "promakla" svim našim "etnogeneškim tezaistima" koji od puke zelje da riješe svoje stambeno pitanje ili redovno naplate topli obrok, baciše pod noge najjednostavniju logiku koja je stravicno nametljivo lahka za svariti: Bošnjaci su zapravo Iliri, cujte dobro -- Iliri. I l i r i .

Ne "Slaveni". Razlika je uocljiva i obicnim vizuelnim eksperimentom: antropološki definisane crte lica u Bošnjaka i srbijanaca/hrvatijanaca daleko su i od slicnog! Ove su razlike najjasnije kod djece u dobi 2-6 godina, a nešto slabije izrazene (usljed fizioloških faktora) kod starijih osoba.

Od Rimskog Carstva, preko Tartara, Vatikana pa sve do Napoleona -- svi nazivahu Bosnu isto: Iliricum. Svi osim -- Srba.

Danas znamo i zašto. To jest, trebali bismo znati, nakon Genocida 1992-1996.

Niti jedan, AMA BAŠ NITI JEDAN od poznati nam historicara, sav zajampuren i obraza rumenih od silnog objašnjavanja ljudima koji ama baš nešto i ne kontaju što li nas to "oni" toliko vec vijekovima hoce istrijebiti, kad smo baš eto -- (Slavensko c)isti (?), ne sjeti se usput objsniti i šta se to desilo sa "prastanovnicima Balkana" (sjecate se ovog iz križaljki, cesto pradeno i dopunskim "Teutini podanici")?

Takvim historicarima koji napuniše biblioteke za buducnost djece nam potpuno bezvrijednim bibliografijama, valjda licna ljudska sudbina bješe draža od sudbine nacije koja je investirala u njihovo obrazovanje i podarila im lagodan život da izucavaju, njeguju i budu joj cuvari tradicije i putokazi u buducnost.

Umjesto toga, najbolje što su im naši hajvani "historicari", rijetko recenzirani u inostranstvu, bili u stanju podariti bio je najobicniji -- slavenski falsifikat.

Ako vjerujete u X-files-e, povjerovacete i pro-slavenskim "historicarima". Po njima vjerovatno, ako se vec nisu "isparili", onda je Ilire u najmanju ruku otela neka izvanzemaljska viša inteligencija, koja eto nije nešto bila raspolozena izdavati saopštenje za štampu u kojem bi pobliže objasnila razloge za ovaj nesvakidašnji cin...

I dok se mi moramo stidjeti po bijelom dunjaluku što imamo historicare koji se stide što su pripadnici malog i žilavog pra-evropskog plemena Ilira, nego bi radije da za rad "mira u kuci" (koji je sve osim mira!) pod noge bace ono što im toliko malo znaci -- istinu, ipak postoje i casni izuzeci koji i te kako dobro znaju za ovu vezu, i spremni su vam potvrditi kako su "Bošnjaci u 60%+ svoje etno-genetske strukture Iliri, koji su usljed kulturološko-fenomenoloških uticaja (trgovina, vojska itd.) sasvim uobicajenih u srednjevjekovnoj Evropi, prihvatili jezik ali i ništa više od okolnih Slavenskih plemena." (Prof. E.Imamovic) Sve ovo nalaz je antropologije, tj. one grane historije koja mjeri velicinu i oblik kostiju, lobanje itd., i povezuje takve cinjenice proizašle iz analize eksperimentalne etnogeneze sa poznatim historijskim faktima, u cilju projektovanja nepoznatih detalja i momenata iz historije pojedinih nacija.

*******



________________________________________________
 
KORJENI BOSNE I BOSNJASTVA

Bosna i bosnjastvo Nije slucajno da se narodi imenuju po prostoru a prostori po narodima i nije slucajno da oni koji narodu zele oteti zemlju pod nogama prvo mu otimaju ime koje mu znaci vlasnistvo nad njom. Nije slucajno da demografi u sagledavanju karakteristika prostora traze odgovore za karakteristike naroda ali i u karakteristikama naroda prepoznaju karakteristike prostora na kojim jesu ili sa kojih dolaze. Tako je i karakter i geografski polozaj zemlje Bosne u mnogom odredio i uticao na sudbinu naroda na njoj. Taj geografski prostor Bosne i ako se istorijski prostorno uvecavao ili smanjivao od Istre do Kotora te duboko u danasnjoj Srbiji, a neki bosanski kraljevi cak imali i kraljevstvo nad Srbijom (kralj Tvrtko I legitimni nasljednik prijestolja Nemanjica), danas tvrdimo da se protezao i proteze uglavnom izmedju prirodnih granica rijeka Save na sjeveru, Une na zapadu te Drine na istoku. Bosna je bila i ostala prirodan most izmedju Jadranskog (Mediteranskog) i Panonskog (srednjoevropskog) bazena koji su u kulturnom i politickom smislu kroz istoriju bili dva zasebna svijeta. Posebno koritom rijeke Neretve i rijeke Bosne pored vode tekle su i rijeke ljudi, roba i ideja koje su premoscavale ta dva svijeta. Bosansko zlato, srebro i drugi metali u zadnjih preko dvije hiljade godina bili su razlog sukoba domacih plemena ali i osvajanja Krecana, Fenicana, Grka, Rimljana i dr. Bosnu su od vremena koja mozemo pratiti naseljavala Ilirska plemena Austarijata, Dalmata, Desidijata, Japoda i dr. Zabiljezeno je da su Japodi jos 171 godine prije nove ere vodili dugotrajan rat protiv Rima.

Osnovne karakteristike duhovnog zivota Ilira su slicne karakteristikama ostalih starih naroda indoevropskog korjena: Grka, Rimljana, Germana, Gala, Perzijanaca, Vikinga, Hinda i dr. Obzirom da je zivot covjeka tada bio najuze oslonjen na prirodu to je i kompletan njegov duhovni zivot bio podredjen prirodnim silama ili su se u simbolici kulturnog i vjerskog zivota one oslikavale. U nemoci da objasni i razumije te sile covjek je poceo da vjeruje u nadnaravna bica. Tako je i kod Ilira vrhovno bozanstvo bilo vezano za nebo a uz njega je postojalo vise muskih i zenskih bogova. Vrhovno bozanstvo su zamisljali kao musko stvorenje obraslo gustom dlakom sa kozijim nogama i rogovima. Na natpisima stoji i njegovo ime Silvan, slicno rimskom Silvanu ili grckom Panu koji su imali isti izgled i funkciju. Silvanova pratilja i boginja lova, divljaci i prirode bila je Dijana (Thana).

Dijana je na figurama predstaljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijeli, obicno je prati pas ili kosuta. Spomenici Silvana i Dijane pronadjeni su sirom Bosne posebno na podrucju Glamockog, Livanjskog i Duvanjskog polja te u srednjoj Bosni. Iliri su postivali i gorske vile, nimfe, koje su im cuvale izvore, potoke, planinske proplanke i pecine. Na spomenicima su predstaljane kao mlade razigrane i obnazene djevojke, ne rijetko u kolu u kom svira Silvan. Zabiljezeno je da je tada u anticko doba u Bosni bilo 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita boga. Kao svjedok tog vremena je preko 300 razlicitih sacuvanih spomenika koji govore o paganskom vjerovanju Ilira. Ta vezanost za prostor i za prirodu ostala je karakteristika stanovnistva Bosne i po dolasku Rimljana koji su osvojili Bosnu 78 godina prije nove ere.

I ako Rimljani u svom osvajanju Bosne tada nisu ispoljili onu vrstu varvarstva koju su nekoliko vijekova kasnije ispoljila varvarska plemena Huna, Avara, Tatara, Slovena ali 6 godina prije n.e. zabiljezena je velka pobuna protiv vlasti Rima u Bosni pod vodjstvom Botona i Pineza koja je trajala 4 godine i bila je zahvatila cijelu Bosnu. Centar pobune bio je oko Varesa i Vranduka. O snazi pobune govori podatak da je Rim angazovao 15 legija vojske od ukupno 25 koliko ih je imao. Car Oktavijan je uzpaniceno rekao Senatu da pobunjenici krecu na Rim. O motivima pobune govori sam vodja, Boton koji je zarobljen na pitanje, zasto je digao bunu odgovorio: "Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove".

Zadivljen mudroscu i hrabroscu vodje ustanka car ga nije pogubio sto je bio neuobicajeno ali ga je zadrzao u Rimu. Jos jedan detalj ove pobune treba upamtiti, naime dio pobunjenika kraj Vranduka svjestan da treba da izgubi bitku pred Rimljanima skoncao je tako sto su zene i djeca poskakali u vatru zapaljena grada a muskarci su se na ocigled zapanjenih i zadivljenih rimskih vojnika medjusobno izboli macevima. Istina treba spomenuti i cinjenicu da je jedna grupa ustanika pod vodjstvom nekog drugog Botona izdala ustanike stavljejuci se pod komandu Rimljana. Izdajnici su zasluzno kaznjeni ali vjerovatno i pomogli gusenju pobune.
 

Back
Top