Koliki je vaš prostor?

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Vidim da formalizam toliko briše sve pred sobom tražeći istinu u apsolutnim stvarima i pretvarajući relativno u ništavno...

Zato evo jednog pitanja.

Noć je. Na nepoznatom ste terenu. Kolika treba da bude prostorija u koju će te se zavući , da bi vam najviše godilo?

Neki ljudi se plaše ako je veličine cevi , jer imaju strah od zatrpavanja ili od malog prostora od toga.
Neki ljudi se plaše ako je na otvorenom , jer imaju strah od otvorenog i od gubljenja.
Ja izbegavam otvoreno jer sam onda izložen svim uticajima, a zatvoreno mi ne smeta iako se uvek setim činjenice da bi bilo strašno da se zaglavim i da ne mogu da se mrdnem ni napred ni nazad.

Dan je. Da li bi osećali veći strah od prostora koji ste izabrali , ako ste izabrali nešto malo?Plaši li se čovek pećine?
 
У принципу -- ја сам склона клаустрофобији. Није да сам баш од оних најгорих паничара, али не осећам се добро у малом простору ни дању ни ноћу (мада, можда ноћу мало боље, јер не видим колики је простор, а и ноћу се обично окренем сопственој души, а тамо је простор онолики коликим га ја начиним).

Знам да утицаји којима смо изложени могу бити и те како штетни, али уздам се у свој имунитет који ће да их одбија или неутралише. Тако сам организовала ствари: углавном боравим на отвореном, али зато радим на јачању имунитета.
 
Ne volim skucene, tamne prostore, posebno gdje ima dima. Volim da je prostor u kome boravim, bilo da radim, da leskarim i citam, da spavam,.. prozracan, svjez vazduh je osnov mog zdravog funkcionisanja....
Ako biram izmedju zatvorenog i otvorenog, to ce uvijek biti otvoreni prostor.
Volim siroke horizonte, sirinu pogleda, daljinu koja se nazire...to mi je uvijek inspiracija, a i smiruje.
Sve to ima veze sa slobodom...
A ugodan kutak doma, naravno da prija..posebno uz svijece i romanticnu veceru...pa jos i udoban krevet..
 
Ha, super tema. Moj prostor, u realnom vremenu i kao projekcija, je ogroman. Volim veliko... velike zemlje, kuce, gradove, ... volim Rusiju,,, volim da sam na vrh brda ili u Vojvodini gde trenutno i jesam.
Ja kao imam trip da se plashim zatvorenog prostora, medjutim, kada se tamo zaista nadjem vishe je prisutna radoznalost, analiza nego neki strah. Mislim da su ti strahovi u vezi prostora vishe fikcija nego realan strah. Takodje, strah od nepoznatog ne postoji. U pitanju je chista lenjost.
Ono sto mene zaista zanima, kada je prostor u pitanju, je sistem kao prostor kao i prostor unutar njega. Naveo bih primer saobracaja, sistema, prostora koji obozhavam ha ha ... dakle prostora koji perfektno funkcionishe, osim tu i tamo nekih ekscesa a u vezi kojih smo svi saglasni da su nezheljeni i koji su u vecini sluchajeva posledica nepromishljenog nego necheg shto mi zaista zhelimo.
Dakle koliki je sistem kao prostor i koliki je prosror unutar njega - nash prostor, realan,moguci i u kom je odnosu sa prostorom kjoji mi zaista zhelimo.

Mislim, odgovorio sam na pitanje i postavio novo, ako nije problem, pa ako neko zheli da odgovori...
 
kandidat:
Moj prostor, u realnom vremenu i kao projekcija, je ogroman. Volim veliko... velike zemlje, kuce, gradove, ... ,,, volim da sam na vrh brda ili u Vojvodini gde trenutno i jesam.

mali prostori me "guse" samo ako u njima prevladava: vonj, antika, vlaga, negativna energija i drugi uticaji ....ako je neki prostor nov - nema frke
( to isto mi smeta i kod velikih prostora )
Napolju sam totalno slobodan :)
 
kandidat:
Ono sto mene zaista zanima, kada je prostor u pitanju, je sistem kao prostor kao i prostor unutar njega. Naveo bih primer saobracaja, sistema, prostora koji obozhavam ha ha ... dakle prostora koji perfektno funkcionishe,

А ја волим неорганизован, "чупав" простор, јер ми је само он непознат, мистериозан. Рецимо као руске шуме (из бајки). Пролазила сам (неколико сати) ауто-путем кроз чувену немачку шуму Бухенвалд -- то је толико сређено, умивено и очешљано, да више и не личи на шуму. Лепо је, чисто, али нема више ни трага од тајне и мистерије које су увек постојале у шумама. У овом данашњем Бухенвалду не би настале све оне немачке бајке (које је сакупио Грим) за које кажу да су све одреда настале у (ондашњем) Бухенвалду.
 
nije bitno koliki je prostor, bitno mi je da ima puno svetlosti u njemu (veliki prozori).
ne volim namestajem natrpane prostorije.
ne volim prevelike zatvorene prostorije.
volim (otvorena) prostranstva. prostranstvo mora najvise.

p.s. ksenofobija je strah od stranaca...
 
... nije losha stvar, Nije, ali ne radi se osaobracaju kao takvom vec je pitanja zasht on tako besprekorno funkcionalan, Josh je i dinamichan, Ima tu chak i kreacije.
Odgovor je zahvaljujuci nama.
Pravo pitanje je sta je to shto nas tera na jednu takvu disciplinu koju ispoljavamo u saobracaju. Propisi? Sumnjam.
 
Tuzni_patak:
Dan je. Da li bi osećali veći strah od prostora koji ste izabrali , ako ste izabrali nešto malo?Plaši li se čovek pećine?

Misliš na Platonovu pecinu?

Ako tezimo necemu visem i osecamo se nezadovoljno u tom malom, potrazicemo veci prostor iako se plasimo izlaska na otvoreno. Nezadovoljstvo ce nadjacati strah i potencijalne posledice izlaska. Trazicu zivot po svojoj meri.
 

Back
Top