Oво је последња информација о Лаушевићу, додуше из 2004.
POTERNICA I KRVNA OSVETA
Žarko Laušević se ne vraća u Srbiju, iako u Americi jedva sastavlja kraj s krajem
Jedan od najboljih srpskih glumaca svih vremena, igrom sudbine, već dugo živi daleko od svoje publike. Povremeno se Žarka Lauševića prisete loše informisani novinari ili TV gledaoci u ko zna kojoj po redu reprizi "Boja na Kosovu", "Kaži zašto me ostavi" ili "Bolje od bekstva" - njegovog, ispostaviće se, "proročkog" filma.
U javnosti su kolale priče o tome kako se glumac Žarko u Americi bavi molerajem i vozi kamione, a ovdašnja publika ga je poslednji put videla 2002. godine, na tribinama košarkaškog hrama u Indijanapolisu, sa kojih je davao podršku našim reprezentativcima na svetskom prvenstvu. Tada se i pročulo da Laušević u Njujorku sprema povratničku predstavu, kojom se posle dužeg vremena vratio na "daske koje život znače".
Bez mirnog sna i u Americi!
Prvi put posle nemilih događaja iz jula 1993. godine u podgoričkom kafiću "Epl", Laušević se poklonio pred punom salom oduševljenih gledalaca u komadu Slavomira Mrožeka "Emigranti", priči o Srbima kojima je Njujork postao "druga kuća" u proteklih desetak godina. I od tada - ni reči. Žarku Lauševiću se, barem u srpskoj javnosti, gubi svaki trag, a jedini tračak nade pobudi poneka fotografija, koju sa gostovanja preko Atlantika donesu njegove kolege, poput ove koju danas objavljujemo.
Ovih dana, međutim, u nekim ovdašnjim medijima pojavila se "pouzdana" informacija da slavni glumac planira povratak u zemlju. Tragom spekulacija koje su se, na žalost srpske umetnosti, pokazale neistinitim, Kurir je pokušao da dozna šta se zaista zbiva sa čovekom koga je zla sudbina preselila iz kulturnih rubrika u crne hronike.
Sve u rukama crnogorske vlasti
Glumački maestro, koga je sud u Podgorici zbog dvostrukog ubistva pre izvesnog vremena ponovo osudio na 13 godina zatvora, krajem 1999. godine je sa beogradskog aerodroma odleteo preko okeana, za Njujork, gde trenutno živi sa suprugom i detetom. Tamo, međutim, nije pronašao sreću, barem po rečima Lauševićevog bliskog prijatelja, poznatog beogradskog glumca.
- Žarko se ne druži preterano sa našim iseljenicima i bivšim kolegama, niti navraća i obilazi naše kafane, jer se on i u Americi krije. Osim što mu posle najnovije presude, kojom mu je izrečena drastična kazna, preti međunarodna poternica, Laušević je u stalnom strahu da će porodice ubijenih Dragora Pejovića i Radovana Vučinića učiniti nešto nažao njemu i njegovim najbližima. Jedina pozitivna stvar jeste to što u Njujorku živi i njegova bivša supruga sa njegovo dvoje dece, koje je tako u prilici češće da viđa.
Drugi Lauševićev prijatelj, advokat, kaže da je Žarko u očajnoj finansijskoj situaciji i da jedva sastavlja kraj s krajem, te da, osim od suda i osvete, Laušević zavisi i od stavova vodećih crnogorskih političara:
- Teško da mu vi novinari, advokati ili mi prijatelji možemo pomoći. Ukoliko želite pravog sagovornika, pozovite Filipa Vujanovića. Da je hteo, on i njegovi, u fotelje zavaljeni saradnici, mogli su da do sada srede i pravni, ali i ljudski nesporazum. Ovako, porodice nastradalih i dalje traže način da se osvete, tako da nema ni teoretske šanse da se Laušević u skorije vreme vrati u Srbiju i Crnu Goru.
_________________________________
Samo Bog mi može oprostiti
U poslednjem intervjuu pred odlazak, koji je dao beogradskom nedeljniku NIN, on je obrazložio zbog čega nije izgovorio svoju završnu reč na suđenju:
- Hteo sam ponovo da kažem tim unesrećenim porodicama da shvate, ako mogu, koliko sam svestan zla koje sam im naneo, tragedije koju su doživeli i koju preživljavaju. Znam da bol ne čuje, ali od mene ne bi bilo srećnijeg čoveka na kugli zemaljskoj da se to nije desilo, da sam mogao drugačije. Da sam mogao da pucam u noge, da sam mogao da ne pucam uopšte. Ali, nisam umeo, ni smeo. Da jesam, koliko bi mi lakša zora bila. Odlučio sam da se sklonim, da ustupim vremenu prolaz, ako će to nešto značiti nesrećnicima koji su ostali bez svoje dece. Od oštećenih ne tražim da mi oproste. Znam da to ne mogu, jer ja sam sebi ne opraštam. Samo Bog to može.