- Poruka
- 7.375
Napisao:
Muhammed Ebu Nasr – Free Arab Voice ,
Silovanje 14-godišnje djevojke iz Iraqa
Mafkarat al-Islam je objavio uznemirujući izvještaj o slučaju martovskog silovanja i ubijanja koji je američka vojska bila natjerana da istraži. U izvještaju je naglašeno da je veliki broj iračkih žena silovano od strane američkih okupacionih snaga i da je taj broj u porastu.
Mafkarat al-Islam i JUS su u nekoliko navrata izvještavali da su mnoge žene bile žrtve Ebu Graiba i drugih zatvora; dok su mnoge druge pale u ruke silovateljima u američkim uniformama koji se kreću u velikom zatvoru – okupiranom Iraku.
Pored toga, postoje mnogobrojni izvještaji o slučajevima u kojima su žene i sestre Iračana bile korištene kako bi ’’smekšali’’ zatvorenike, međutim javnost je u protekle tri godine bila ’’gluha’’ na ove izvještaje.
Ali, postoji jedan slučaj silovanja koji je izašao u javnost ovih dana, koji prelazi sve granice svireposti i brutalnosti.
Jednog martovskog poslijepodneva, 2006, jedinica od 10 do 15 američkih vojnika je izvršila napad kuću Kasima Hamze Rašida al-Džanabija, rođenog 1970. godine, koji je radio kao čuvar državnog stovarišta krompira. Al-Džanabi je živio sa svojom ženom Fakrijom Taha Muhsin i njihovo četiri djece – ‘Abir (rođenom 1991), Hadil (1999), Muhammed (1998), i Ahmed (1996).
Amerikanci su uzeli Kasima, njegovu ženu i ćerku Hadil i ubacili u jednu sobu njihove kuće. Dječaci Ahmed i Muhammed su bili u školi u vrijeme kada se desio napad, oko 2h poslije podne. Amerikanci su upucali Kasima, njegovu ženu i ćerku u toj sobi. Ispalili su četiri metka Kasimu u glavu i pet metaka Fakriji (njegovoj ženi) u stomak I predio ispod stomaka. Hadil (njihova kćerka) je upucana u glavu i rame.
Poslije toga, Amerikanci su ubacili ‘Abir (njihovu drugu kćerku) u susjednu sobu, opkolivši je u jednom ćošku sobe. Tu su je svukli i njih desetorica Amerikanaca počeli silovati. Poslije toga su je udarali po glavi oštrim predmetom, besvjesnu, na osnovu forenzičkog medicinskog izvještaja, i gušili je jastukom sve dok nije umrla. Onda su njeno tijelo izložili plamenu vatre.
Komšija familije šehida je dopisniku ’’Makfarat al-Islam’’ rekao sljedeće:
’’U 2 sata poslijepodne američke snage su napale na kuću šehida Kasima, Allah mu se smilovao. Opkolili su ga, a zatim sam čuo zvuk pucnja. Zatim su pucnji utihnuli.
Poslije sat vremena vidio sam oblake dima koji su izlazili iz sobe, a zatim su američki vojnici brzo izašli iz kuće. Oni su opkolili to područje zajedno sa ši’ijama iz Iračke Nacionalne Garde i rekli nam da su teroristi al-Qa'ide ušli u kuću i da su ih sve pobili.
Oni nisu htjeli nikoga od nas pustiti da uđe u kuću. Međutim, ja sam rekao jednom od vojnika Nacionalne Garde da sam ja njihov komšija i da ih želim vidjeti, kako bih obavijestio Hadža, oca Kasimovog, o njegovom sinu i njegovoj familiji, tako da se jedan od vojnika složio da me puste da uđem. Tada sam ušao u kuću i u prvoj sobi sam našao Kasima, njegovu ženu i ćerku Hadil. Njihova tijela su plivala u krvi. Krv im je tolikom žestinom curila iz tijela, da je počela izlaziti ispod vrata sobe. Okrenuo sam ih, ali nije bilo reakcije; njihovi životi su već bili ugašeni.''
Komšija nastavlja svoj opis:
''
Onda sam otišao do 'Abirine sobe. Vatra je izbijala iz nje. Njena glava i njene grudi su bili zapaljene. Bila je postavljena u jadan položaj; oni su zadigli njen bijeli ogrtač do njenog vrata i poderali njen grudnjak. Krv je tekla između njenih nogu, iako je preselila četvrt sata ranije, i uprkos intezitetu vatre u sobi. Preselila je, Allah joj se smilovao. Prepoznao sam je od prvog momenta. Znao sam da je silovana, s obzirom da je bila okrenuta licem prema podu, a donji dio njenog tijela je bio podignut dok su joj ruke i noge bile vezane.
Tako mi Allaha, nisam mogao kontrolisati sebe i briznuo sam u plač nad njom, ali sam brzo ugasio vatru koja je zahvatila njenu glavu i grudi. Vatra je izgorjela njene grudi, kosu na njenoj glavi i meso na njenom licu. Pokrio sam je komadom odjeće, Allah joj se smilovao. U tom momentu sam pomislio, ako izađem prijeteći i vičući, da će me uhapsiti.
Smirio sam se i odlučio da tiho izađem iz kuće, kako bih kao svjedok mogao ispričati priču o ovoj tragediji. Tri sata kasnije, američki okupacioni vojnici su opkolili kuću i govorili narodu ove oblasti da su porodicu ubili teroristi zato što su bili ši'ije. Niko u gradu nije povjerovao u tu priču, jer je Ebu 'Abir (tj. Kasim, otac silovane djevojke) bio poznat kao jedan od najboljih ljudi u gradu, plemenit, i da nije bio ši'ija već sunnija, . Svako je sumnjao u njihovu priču.
Poslije akšam namaza, okupaciona vojska je uzela njihova tijela i prebacila ih u američku bazu. Sutradan su predali njihova tijela državnoj bolnici u Mahmudiji govoreći bolničkoj administraciji da su porodicu poubijali teroristi.
Tog jutra sam otišao sa rođacima preminulih u bolnicu. Preuzeli smo njihova tijela i pokopali ih, Allah im se smilovao. Odlučili smo da ne smijemo prećutati ovo, pa smo zamolili mudžahide da im uzvrate što prije moguće. Odgovorili su im sa 30 napada u roku od dva dana, likvidirajući 40 američkih vojnika.
Ali nismo se mogli smiriti, pa smo odlučili da ispričamo ovu priču satelitskoj TV stanici Al Arabija, jer je to kanal čiji se program emituje u Iraku. Međutim, oni nisu obraćali pažnju na nas govoreći da smo lažovi. Rekli su nam da se njihova politika poslovanja zasniva na službenim saopštenjima izdatim od američke vojske, i da nisu u mogućnosti da objave vijest jer nemaju snage i moći za to. Ovo nam je rekao dopisnik al-Arabije Ahmed Salih.
Zato smo otišli do lokalnih novinskih agencija i oni su nam zalupili vrata pred nosem zbog toga što smo sunije i što je žrtva silovanja sunijska djevojka.
Ali, borci pokreta otpora su nam rekli da Allah neće dopustiti da krv bilo kojeg muslimana bude izgubljena, i rekli su nam da strpljivo istrajemo, i da ćemo vidjeti kaznu za prolivenu krv 'Abire i njene familije, za povredu časti naše sestre, kaznu od koje će im se podići kosa na glavi.
Lično nisam bio iznenađen kada je Ummu 'Abir ('Abirina majka) 9. marta 2006. došla i pitala me da li može 'Abir da prespava noć sa mojim ćerkama. Plašila se zbog načina na koji su je američki vojnici gledali kada je išla da podmiri stoku. Složio sam se sa tim, obzirom da se komandna baza okupacionih vojnika nalazila 15 metara od Kasimove kuće, Allah mu se smilovao. Iskreno sam pomislio da joj se ništa ne može desiti jer je imala samo 16 godina i bila je samo jedna mala djevojčica. Ali, složio sam se sa njom i ona je prespavala tu noć kod nas i sledećeg jutra se vratila kući. Nismo ni pomišljali da će okupacione snage izvršiti taj zločin usred bijela dana.“
Susjed je zaključio:
''Okupacione snage su došle prošlog petka – dan prije nego što je dopisnik Mafkarat al-Islama posjetio mjesto zločina – i tražile od ljudi iz tog kraja da iskopaju 'Abirino tijelo kako bi izvršili ispitivanja na njemu. Također su zatražili od mene da, kao očevidac budem svjedok, i ja ću otići bilo gdje kako bih se uvjerio da će pravda biti zadovoljena.''
Muhammed Ebu Nasr – Free Arab Voice ,
Silovanje 14-godišnje djevojke iz Iraqa
Mafkarat al-Islam je objavio uznemirujući izvještaj o slučaju martovskog silovanja i ubijanja koji je američka vojska bila natjerana da istraži. U izvještaju je naglašeno da je veliki broj iračkih žena silovano od strane američkih okupacionih snaga i da je taj broj u porastu.
Mafkarat al-Islam i JUS su u nekoliko navrata izvještavali da su mnoge žene bile žrtve Ebu Graiba i drugih zatvora; dok su mnoge druge pale u ruke silovateljima u američkim uniformama koji se kreću u velikom zatvoru – okupiranom Iraku.
Pored toga, postoje mnogobrojni izvještaji o slučajevima u kojima su žene i sestre Iračana bile korištene kako bi ’’smekšali’’ zatvorenike, međutim javnost je u protekle tri godine bila ’’gluha’’ na ove izvještaje.
Ali, postoji jedan slučaj silovanja koji je izašao u javnost ovih dana, koji prelazi sve granice svireposti i brutalnosti.
Jednog martovskog poslijepodneva, 2006, jedinica od 10 do 15 američkih vojnika je izvršila napad kuću Kasima Hamze Rašida al-Džanabija, rođenog 1970. godine, koji je radio kao čuvar državnog stovarišta krompira. Al-Džanabi je živio sa svojom ženom Fakrijom Taha Muhsin i njihovo četiri djece – ‘Abir (rođenom 1991), Hadil (1999), Muhammed (1998), i Ahmed (1996).
Amerikanci su uzeli Kasima, njegovu ženu i ćerku Hadil i ubacili u jednu sobu njihove kuće. Dječaci Ahmed i Muhammed su bili u školi u vrijeme kada se desio napad, oko 2h poslije podne. Amerikanci su upucali Kasima, njegovu ženu i ćerku u toj sobi. Ispalili su četiri metka Kasimu u glavu i pet metaka Fakriji (njegovoj ženi) u stomak I predio ispod stomaka. Hadil (njihova kćerka) je upucana u glavu i rame.
Poslije toga, Amerikanci su ubacili ‘Abir (njihovu drugu kćerku) u susjednu sobu, opkolivši je u jednom ćošku sobe. Tu su je svukli i njih desetorica Amerikanaca počeli silovati. Poslije toga su je udarali po glavi oštrim predmetom, besvjesnu, na osnovu forenzičkog medicinskog izvještaja, i gušili je jastukom sve dok nije umrla. Onda su njeno tijelo izložili plamenu vatre.
Komšija familije šehida je dopisniku ’’Makfarat al-Islam’’ rekao sljedeće:
’’U 2 sata poslijepodne američke snage su napale na kuću šehida Kasima, Allah mu se smilovao. Opkolili su ga, a zatim sam čuo zvuk pucnja. Zatim su pucnji utihnuli.
Poslije sat vremena vidio sam oblake dima koji su izlazili iz sobe, a zatim su američki vojnici brzo izašli iz kuće. Oni su opkolili to područje zajedno sa ši’ijama iz Iračke Nacionalne Garde i rekli nam da su teroristi al-Qa'ide ušli u kuću i da su ih sve pobili.
Oni nisu htjeli nikoga od nas pustiti da uđe u kuću. Međutim, ja sam rekao jednom od vojnika Nacionalne Garde da sam ja njihov komšija i da ih želim vidjeti, kako bih obavijestio Hadža, oca Kasimovog, o njegovom sinu i njegovoj familiji, tako da se jedan od vojnika složio da me puste da uđem. Tada sam ušao u kuću i u prvoj sobi sam našao Kasima, njegovu ženu i ćerku Hadil. Njihova tijela su plivala u krvi. Krv im je tolikom žestinom curila iz tijela, da je počela izlaziti ispod vrata sobe. Okrenuo sam ih, ali nije bilo reakcije; njihovi životi su već bili ugašeni.''
Komšija nastavlja svoj opis:
''
Onda sam otišao do 'Abirine sobe. Vatra je izbijala iz nje. Njena glava i njene grudi su bili zapaljene. Bila je postavljena u jadan položaj; oni su zadigli njen bijeli ogrtač do njenog vrata i poderali njen grudnjak. Krv je tekla između njenih nogu, iako je preselila četvrt sata ranije, i uprkos intezitetu vatre u sobi. Preselila je, Allah joj se smilovao. Prepoznao sam je od prvog momenta. Znao sam da je silovana, s obzirom da je bila okrenuta licem prema podu, a donji dio njenog tijela je bio podignut dok su joj ruke i noge bile vezane.
Tako mi Allaha, nisam mogao kontrolisati sebe i briznuo sam u plač nad njom, ali sam brzo ugasio vatru koja je zahvatila njenu glavu i grudi. Vatra je izgorjela njene grudi, kosu na njenoj glavi i meso na njenom licu. Pokrio sam je komadom odjeće, Allah joj se smilovao. U tom momentu sam pomislio, ako izađem prijeteći i vičući, da će me uhapsiti.
Smirio sam se i odlučio da tiho izađem iz kuće, kako bih kao svjedok mogao ispričati priču o ovoj tragediji. Tri sata kasnije, američki okupacioni vojnici su opkolili kuću i govorili narodu ove oblasti da su porodicu ubili teroristi zato što su bili ši'ije. Niko u gradu nije povjerovao u tu priču, jer je Ebu 'Abir (tj. Kasim, otac silovane djevojke) bio poznat kao jedan od najboljih ljudi u gradu, plemenit, i da nije bio ši'ija već sunnija, . Svako je sumnjao u njihovu priču.
Poslije akšam namaza, okupaciona vojska je uzela njihova tijela i prebacila ih u američku bazu. Sutradan su predali njihova tijela državnoj bolnici u Mahmudiji govoreći bolničkoj administraciji da su porodicu poubijali teroristi.
Tog jutra sam otišao sa rođacima preminulih u bolnicu. Preuzeli smo njihova tijela i pokopali ih, Allah im se smilovao. Odlučili smo da ne smijemo prećutati ovo, pa smo zamolili mudžahide da im uzvrate što prije moguće. Odgovorili su im sa 30 napada u roku od dva dana, likvidirajući 40 američkih vojnika.
Ali nismo se mogli smiriti, pa smo odlučili da ispričamo ovu priču satelitskoj TV stanici Al Arabija, jer je to kanal čiji se program emituje u Iraku. Međutim, oni nisu obraćali pažnju na nas govoreći da smo lažovi. Rekli su nam da se njihova politika poslovanja zasniva na službenim saopštenjima izdatim od američke vojske, i da nisu u mogućnosti da objave vijest jer nemaju snage i moći za to. Ovo nam je rekao dopisnik al-Arabije Ahmed Salih.
Zato smo otišli do lokalnih novinskih agencija i oni su nam zalupili vrata pred nosem zbog toga što smo sunije i što je žrtva silovanja sunijska djevojka.
Ali, borci pokreta otpora su nam rekli da Allah neće dopustiti da krv bilo kojeg muslimana bude izgubljena, i rekli su nam da strpljivo istrajemo, i da ćemo vidjeti kaznu za prolivenu krv 'Abire i njene familije, za povredu časti naše sestre, kaznu od koje će im se podići kosa na glavi.
Lično nisam bio iznenađen kada je Ummu 'Abir ('Abirina majka) 9. marta 2006. došla i pitala me da li može 'Abir da prespava noć sa mojim ćerkama. Plašila se zbog načina na koji su je američki vojnici gledali kada je išla da podmiri stoku. Složio sam se sa tim, obzirom da se komandna baza okupacionih vojnika nalazila 15 metara od Kasimove kuće, Allah mu se smilovao. Iskreno sam pomislio da joj se ništa ne može desiti jer je imala samo 16 godina i bila je samo jedna mala djevojčica. Ali, složio sam se sa njom i ona je prespavala tu noć kod nas i sledećeg jutra se vratila kući. Nismo ni pomišljali da će okupacione snage izvršiti taj zločin usred bijela dana.“
Susjed je zaključio:
''Okupacione snage su došle prošlog petka – dan prije nego što je dopisnik Mafkarat al-Islama posjetio mjesto zločina – i tražile od ljudi iz tog kraja da iskopaju 'Abirino tijelo kako bi izvršili ispitivanja na njemu. Također su zatražili od mene da, kao očevidac budem svjedok, i ja ću otići bilo gdje kako bih se uvjerio da će pravda biti zadovoljena.''