Hajka na lisicu u Alibunaru je jedna od najbolje organizovanih lovno-turističkih manifestacija u zemlji. Održava se obično krajem januara a na poziv Bokija Stojanovića i moja malenkost je uzela učešća u tome.Kako je cilj ove manifestacije edukacija lovaca i prevencija besnila ugledni stručnjaci drže predavanje o ovim i sličnim temama. Tako je bilo
i ovog puta stim da pred sam kraj predavanja posle kojeg ide večera jedan manijak postavi pitanje uvaženom profesoru kako to da su naše lisice prave lepotice a one u Engleskoj...i tako se predavanje oduži za 2 sata svi postadoše nervozni i besni ukratko pičvajz.Hajka prodje, ružno se zaboravi a Boki i ja opet na hajku dođosmo iduće godine. Na svečanom ručku posle lova uz meze Boki ispriča priču kako je neki manijak prošle godine postavio pitanje uz opšte smejanje čovek sa njegove desne stane reče :,,To sam bio ja!,,Tako upoznah Tomu Morža po genetici Šapčanin,džentlmen po manirima,kožar-krznar-ćurčija po profesiji,zajebant spadalo i boem e to je njegov lični izbor.Kad je Toma rešio da nabavi psa njegov prijatelj kinološki sudija Nurija Aziri pozva ga da dodje kod njega u Zrenjanin.
Pas je bio vrhunski, snažan, veliki, glavat, jakog nosa i tako jake krvi i lovne strasti da sve što ima perje bilo je lovina.Kvalitet psa i njegovu ćud možda će najbolje opisati reči jednog
drugara Madjara koji reče:,,Ovi gospodin je najebala,,!Sve velike ljubavi su bolne takva je bila i ova, naplaćao se Toma štete na peradi pa kad je vrag odneo šalu a krv nije voda pa se ne može razvodniti rastali su se njih dvojica i dugo nakon toga nije uzimao novog psa.Od svega ostade priča i Ovi gospodin ...Ako slučjno prolazite preko zelenjaka a interesuje vas koža tu sa desne strane od stepenica nalazi se Tomina radnja slobodno svratite i pitajte ga za lisice i kera neće se ljutiti!!!