STRES, EFEKTI I POSLEDICE I KAKO GA PREVAZICI

Osmeh na licu ne dozvoljava da se stres ugnezdi u vas...ponekad je to tesko izvesti ali uvek postoji nacin, na vama je po na osob da ga primenite. Budite malo neozbiljni i ne shvatajte sve ozbiljno. Budite nekad dete i spustite svoj Ego jer Egoisti su osobe koje uvek ama cas uvek hoce da isteraju neku nazovimo to pravdu. stre je tu uvek prisutan. Izbegavajte konflikte s osmehom i menjanjem teme ....budite nekad smesni sami sebi...he he...z:)...Daj sad mali kezzz...Pozdrav.
 
Kome da se obrati prijateljica, koja je invalid otežano hoda, ali hoda, ima povremene napade panike, fobiju od visine, stepeništa, ljudi...Obično hoda bez problema, ali povremeno se totalno ukoči u smislu krene negde i zaboravi gde je posla i ne može da se pokrene. Uglavnom joj se to dešava kad je ekstremno hladno...Ide na vezbe i može da se brine o sebi, samo eto povremeno se gubi, od straha...
 
А и један специфичан зачин свему, прворођеност!
Рецимо то овако, прво дете је дете љубави(да, да:aha:) и мајка је сигурно више еуфорична(углавном) него у наредним трудноћама, а ендорфини из њеног тела трче кроз постељицу плода и билдују делове мозга који су на неки начин у вези са позитивним мишљењем и свим што је везано за исто, а и оптимизам уопште.
Изгледа ми да већина прворођене деце има полупуне чаше, мада би било интересантно да се направи нека студија о томе, али задржавам ауторско право на идеју.:super:
Нећете ме преварити!!!:per:
Или што би моја мила&драга женица рекла: Ти имаш лековити оптимизам!:zaljubljena:
nazalost nisi u pravu...eto ja imam cerku i sina,dakle cerka je prva i starija a oboje su rodjeni iz ljubavi nego kako drugachije...cherka ima polupraznu chasu a sin polupunu...no ima neshto u tvojoj prichi...kad sam bila trudna sa cerkom bila sam jako nervozna,okolnosti su bile takve da nikako nisam mogla da izbegnem stres...i izgleda da sam to u velikoj meri prenela na nju,sa sinom je bilo drugachije,otprilike me je bolelo uvo za sve,pa je i on takav blago majci...
 
Kontam i ja da imam slicnih problema, al lekar me nuputi na infuziju i kod psihijatra, od cijih lekova povracam jos vise. Isla sam na snimanje zeludca, kazu sve ok. Izvadila sam krv, mokracu, o5 sve ok. A ja so pojeden povratrim. Svaki konstruktivan savet je dobrodosao. Inace, probala sam s plazmom koka kolom i limunom. Ne deluje.
 
Moja prica...Solidno podnosim stres...ali kako je doslo do toga? Ja sam godinama bildovao, skupljao, nagomilavao, pa izbjeglistvo, pa tamo vamo, pa rendanje, pa oranje, pa grmljavina, pa se preobrazilo u neku nadprirodnu netrpeljivost, pa u nadprirodnu nepogodu, pa se fitilj zapalio...i samo se sjecam neke eksplozije...i poslije toga sve raaaavno. Evo me sada kuckam sa osmjehom na licu.
Ali ima i brzih i laksih nacina da se stigne do ovde...Nadam se da nisam zakasnio sa porukom.
 
Svaka bolest je iz glave.
Rekli nasi stari.
I u pravu su.

Tako i lek, sve se moze izleciti pomocu psihe!

Hm, kako se najlakse osloboditi stresa... Pa postoji mnogo nacina ali svi ljudi su drugaciji, i svako se mora pronaci u onome sto ga opusta i smiruje!

Ali, valjda najlaksi nacin jeste, fizicka aktivnost... Zasto?! Pa jednostavno, tokom vezbanja, krv struji nasim venama, brze disemo i samim tim unosimo vise kiseonika u organizam, koji nas smiruje i opusta! Zato se svima preporucuje barem sat vremena fizicke aktivnosti tokom dana, plus ostale brojne stvari koje pozitivno uticu na nas, vezbanjem!

ZATO VEZBAJTE, I VEZBAJTE, NECETE ZAZALITI! :)
 
Ja nekako nemam vremena da doživljavam stres, jedno dete 18, drugo skoro dve godine, posao terenski sa mnogo ljudi u kontaktu, svaki dan nogo vožnje kolima, do 200 km, klimakterična svekrva, bolesna majka...i ne dam sebi da me ništa pogađa. Ali izgleda da je moj život stres. Kada uveče legnem, sva sam zategnuta, nema šanse dugo da se opustim i zaspim, često me bolu zubi od celodnevnog stiskanja (to tek uveče shvatim). Sad, popila bi ja nešto za smirenje, ali pretpostavljam da to ne može tek tako da se kupi u apoteci i da treba recept. Da li postoji nešto biljno i slabijeg intenziteta što je dostupno ?
Nije meni problem da odem do lekara i tražim nešto, ali u životu mi nikad nisu dali nešto odgovarajuće. Pre petnaestak godina sam imala migrene pa mi je neki neurolog dao diazepam koji sam jedan popila i spavala 14 sati, posle bila kao pijano pile i nikad više nisam uzela ni jednu tabletu toga.
Nakon smrti oca su mi tutnuli demetrin, i taj jedan lek me je totalno izolovao, napravo bezosećajno stvorenje na taj dan, koje ja nisam želela da budem. U trudnoći su mi dali bensedin da bi smanjili uticaj parusistema koji sam morala da pijem, ali mi je i to bilo prejako pa ga nisam pila.
Zbog ovog malog deteta moram da budem u stanju da ustanem noću kad zaplače i zato mi je važno da budem "svoja", a i zbog toga što moram da vozim auto mnogo, ne smem da budem mamurna od leka sutradan.
Ako neko nešto može da mi predloži, neka napiše, ako i na recept ide, otići ću ja kod lekara da ga napiše, ali su mi bitne pomenute karakteristike leka.
E, da setih se, u toku tih migrena, neka prijateljica mi je dala zaksan, najmanju dozu, to mi je bilo ok, nisam bila previše ukomirana, ali, čini mi se da se to odavno ne proizvodi, ona mi je tada dala jednu tablu i to mi je trajalo godinu dana, baš u kritičnim momentima sam pila. A migrene nema više.
 
Ja nekako nemam vremena da doživljavam stres, jedno dete 18, drugo skoro dve godine, posao terenski sa mnogo ljudi u kontaktu, svaki dan nogo vožnje kolima, do 200 km, klimakterična svekrva, bolesna majka...i ne dam sebi da me ništa pogađa. Ali izgleda da je moj život stres. Kada uveče legnem, sva sam zategnuta, nema šanse dugo da se opustim i zaspim, često me bolu zubi od celodnevnog stiskanja (to tek uveče shvatim). Sad, popila bi ja nešto za smirenje, ali pretpostavljam da to ne može tek tako da se kupi u apoteci i da treba recept. Da li postoji nešto biljno i slabijeg intenziteta što je dostupno ?
Nije meni problem da odem do lekara i tražim nešto, ali u životu mi nikad nisu dali nešto odgovarajuće. Pre petnaestak godina sam imala migrene pa mi je neki neurolog dao diazepam koji sam jedan popila i spavala 14 sati, posle bila kao pijano pile i nikad više nisam uzela ni jednu tabletu toga.
Nakon smrti oca su mi tutnuli demetrin, i taj jedan lek me je totalno izolovao, napravo bezosećajno stvorenje na taj dan, koje ja nisam želela da budem. U trudnoći su mi dali bensedin da bi smanjili uticaj parusistema koji sam morala da pijem, ali mi je i to bilo prejako pa ga nisam pila.
Zbog ovog malog deteta moram da budem u stanju da ustanem noću kad zaplače i zato mi je važno da budem "svoja", a i zbog toga što moram da vozim auto mnogo, ne smem da budem mamurna od leka sutradan.
Ako neko nešto može da mi predloži, neka napiše, ako i na recept ide, otići ću ja kod lekara da ga napiše, ali su mi bitne pomenute karakteristike leka.
E, da setih se, u toku tih migrena, neka prijateljica mi je dala zaksan, najmanju dozu, to mi je bilo ok, nisam bila previše ukomirana, ali, čini mi se da se to odavno ne proizvodi, ona mi je tada dala jednu tablu i to mi je trajalo godinu dana, baš u kritičnim momentima sam pila. A migrene nema više.

Ja znam za ovo...
http://www.propolis.rs/propolis_valerijan_kapi.shtml
 
Draga damo, majko, poslovna ženo i još mnogo grandioznih uloga koje ispunjavate svakodnevno,
ja bih Vam srdačno preporučila dobru ideju mnogih pozitivnih govornika-motivatora širom sveta.
S obzirom da živite ultra brzo i da dosta vremena provodite u autu, ja Vam predlažem da ga dobro iskoristite.

Na internetu skinite muziku za meditaciju, ili muziku nekih zvukova iz prirode (ptice, prašume, kiša, grmljavina), zavisi šta Vam se lično dopada. Narežite to na nekoliko cd-ova i pustite i slušajte ih tokom vožnje.
Neka to bude Vaših pet minuta, gde ćete da se opuštate i siključite misli iz svakodnevnog života.
Isto tako, ako znate engleski jezik, možete naći besplatno na internetu dobre audio knjige. Neke romane, štivo iz pozitivne psihologije i tonu drugih.

Razumem Vaš izvor stresa i napetosti, isto tako ne morate da se osećate napeto i pod stresom, to Vaša migrena ukazuje.
Mislim da je u pitanju psihosomatizacija. Odnosno, da Vaš stres koji potiskujete jer nemate vremena ni da ga primetite, ispoljava se napolju kroz telesni simptom - migrenozne napade. To ja danas svakodnevnica mnogih ljudi. Ja na primer, zbog stresa u ispitnom roku - iskaču mi bubuljice po licu.

Prvo pokušajte prirodnim putem da kanališete stres. Ako te ne uspe, otiđite kod psihologa, koji će Vam preporučiti neke slabe sedative, a psihijatar će Vam ih pripisati. Mada mislim da možete stres da izbacite na razne prirodne načine (fizičkom aktivnošću, vežbe disanja i td.)
nemojte da mislite kako Vam samo teblete mogu pomoći, koliko čitam ugl. ste bili razočarani u iste. Zato Vam preporučujem drugačije pristupe, jer ste vrlo verovatno osoba, psihički jaka, i samim tim treba Vam psihološki pristup.

Pozdrav,
i samo pozitivno!!!
 

Back
Top